Govorimo li ovdje o Hrvatima ili HDZ-u. Mi ovdje govorimo o HDZ-u. Je li vama ovdje u Hrvatskoj petljati se u naše poslove i odnose ili smatrate da je to možda loše. Stalno preko naše tarabe virite i govorite… I vi sami ste osjetili na sebi kada je Orban komentirao more. Zašto nas osuđujete”, kazao je.

Banja Luka se oplemenila kućom znanja Medresom „Reis Ibrahim-ef. Maglajlić“, kao i desetinama onih koji u njoj za znanjem tragaju. Također, u strukturama Islamske zajednice na području Muftijstva banjalučkog se nalaze mladi. Muftija je govorio kako na najsvrsishodniji način iskoristiti njihovu energiju i polet.

Muslimani večeras s ezanom za akšam-namaz ispraćaju mubarek mjesec ramazan, najodabraniji mjesec u islamskom kalendaru, koji često vole nazvati i “najdražim gostom”. Sutra, kao krunu ramazana, tokom kojeg su se sustezali od jela i pića, tjelesnih užitaka, ružnog govora, dočekuju Ramazanski bajram, jedan od dva najveća muslimanska praznika.

„Allah Uzvišeni je u suri Kadr detaljno opisao tu noć, koliko je važna i šta se u njoj dešava. Gospodar kaže: Uistinu, Mi smo ga objavili u noći Kadra. A znaš li ti šta je noć Kadra? Noć Kadra je vrednija od hiljadu mjeseci, noć u kojoj se bezbroj meleka spušta, zajedno s njima i ruh/duh/dah. Ona je kao takva mir, spas za svakoga, sve dok ne osvane“, kazao je hafiz Bugari.

„Post je propisan sa ciljem da ljude odgoji u bogobojaznosti - takvaluku. Plod takvaluka je furkan - moć rasuđivanja o istini i pravom putu. Dan bitke na Bedru je jevmu-l-furkan, dan potpunog trijumfa istine nad neistinom. Uspjeh na Bedru je ostvaren tek kada su muslimani svojom strpljivošću i bogobojaznošću, zaslužili izravnu, vidljivu i potpunu Allahovu pomoć“, izjavio je za Agenciju MINA muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović.

U Kalinoviku su ekshumirani posmrtni ostaci deset žrtava koje su ubijene u genocidu počinjenom u Srebrenici. To je najudaljenija tačka na kojoj su pronađeni posmrtni ostaci Srebreničana. Prilikom ekshumacije su pronađeni i određeni dokazi koji su upućivali čije bi žrtve mogle biti. Pronađene su žice kojim su im bile vezane ruke što je vrlo indikativno s obzirom na to da su te iste žice pronađene i prilikom otkrivanja masovne grobnice sa žrtvama 'Škorpiona'.

U Bosni i Hercegovini je 6. travnja 1992. godine počeo rat koji će trajati više od tri i pol godine te najdugotrajnija opsada grada u modernoj povijesti, glavnog grada Sarajeva, od strane bosanskih Srba koji nisu željeli neovisnost od Beograda, s11 tisuća mrtvih, od čega 1650 djece. Diljem zemlje oko 100.000 žrtava. O analizama i o sličnosti s ratom u Ukrajini za Vatican News govore pomoćni biskup sarajevski u miru Pero Sudar i nekadašnji reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić.

Postoji plan da Bošnjaci nestanu kao narod, ili barem da ne budu politički suveren narod, odnosno da budu svedeni na vjersku manjinu na dijelu teritorije. Autori tog plana ne čine puno da svoje namjere skriju. Oni vrebaju svoju priliku, neko veliko novo globalno preslagivanje pa da ponove ono što su radili od vremena srednjovjekovne bosanske kraljevine, progona bosanskih patarena, istrage poturica i realizacije zle ideologije Načertanija, a to je genocidni projekat uništenja muslimana kao Drugih, a u konačnici Bošnjaka i države Bosne kao političkog okvira koji ih štiti.

Nakon završetka rata, Logić, kao veliki zaljubljenik u kartografiju, kaže kako je osjetio potrebu i obavezu da napravi mapu opsade Sarajeva i ostavi je budućim generacijama, a sve s ciljem da se ono kroz šta je Sarajevo prošlo sačuva od zaborava. Njegova mapa opsade Sarajeva danas predstavlja značajan dokument u kontekstu očuvanja kulture sjećanja.

Kažu, prijatelji vas mogu napustiti, dušmani neće, oni su uvijek tu da vam stvaraju poteškoće, utječu na vaše živote, izazivaju strah, nepovjerenje. Narodi koji vode računa o tome da su im i prijatelji i dušmani blizu, to im osigurava mir.

Ništa tako ne odlikuje bosanskog čovjeka kao želja da se vrati na svoje parče zemlje, koliko god iziskivalo truda i energije, pa tako i Prijedorčani, pored golgote kroz koju su prošli, uzdignutih glava, uz dostojanstvo, ne samo da su se vratili, nego su i cjelokupnu svoju infrastrukturu, vjersku, privatnu, kulturološku revitalizirali i podizali iz pepela.

Neophodno je da naša djeca budu uključena u sve važne događaje u našoj zajednici, jer je to najbolji način da razumiju vrijednost i značaj istih. Smatram pogrešnim prijašnje prakse da se djeca drža podalje od džamije i drugih važnih stvari, da “ne bi ometali program”. Nekoliko puta sam i javno kazao “da je bolje da otrpimo 30 minuta nego da popravljamo 30 godina”.

Nažalost, htjeli mi to sebi priznati ili ne, posljedice asimilacije su vidljive, kao i rezultat neadekvatne medijske informisanosti. Mi jednostavno nismo uspjeli sačuvati od blaćenja borbu koju smo kao narod časno iznijeli, kako u domovini tako i u dijasporalnim zajednicama.

-Želim poslati važnu poruku Srbima u Bosni i Hercegovini. Moraju znati da, kada je u pitanju Jugoslavija, Jugoslovensku krizu ni na koji način nisu prouzrokovali Bošnjaci, nije prouzrokovala Bosna i Hercegovina. Problem jugoslovenske krize je bio problem sukoba između dvije koncepcije: jedne koja je bila pod vodstvom Slobodana Miloševića, koja je tražila redefiniranje Jugoslavije na način da se reducijraju ustavne ingerencije republika i pokrajina. I druge, koju su slijedile Slovenija i Hrvatska i koja je bila suprotna od Miloševićevih ideja.

Cilj agresije je bio da se uzme ta imovina, program velikosrpske ideologije postoji blizu 200 godina, to rade sustavno, uporno i metodično. Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, ubijanja i protjerivanja stanovništva, oni sada žele imati tu imovinu, misle da je vrijeme došlo zbog određenih pomjeranja u političkom ustrojstvu Evrope, pomjeranja udesno prije svega, a to su zemlje koje imaju izvjesnog razumijevanja za ciljeve koje je sebi postavio politički establišment, kako kurentni politički tako i onaj koji stoji iza toga, sve nacionalne institucije, posebno Srpska akademija nauka i umjetnosti.