Odgovorni zvaničnici u američkoj vladi su upoznati sa slučajem Leposavić, kao i američki specijalisti za Balkan. Кoliko ja znam, međutim, skandal nije pokriven masovnim medijima. Najvažniji element Leposavićevog poricanja genocida u Srebrenici je, naravno, to što je to opscena i velika laž. Štaviše, Crnu Goru slika u krajnje nepovoljnom svijetlu.

Belma Huseinefendić, BiH, definisala je viziju Kluba:
"Voljela bih samo da u tom klubu kruži neka pozitivna energija koja će privući mlade da se više aktiviraju u bilo kojem segmentu, te da iskreno rade i bave se onim što vole."

“Genocid u Srebrenici je činjenica, isto kao što su činjenica mnoge druge presude Haškog tribunala i ostalih sudova, koje se u mnogim dijelovima naše zemlje ne poštuju. Tako da, nažalost, živimo u društvu u kojem to nije ništa novo”, kazao je Oručević.

Smatramo da je ministar Leposavić napravio veliku grešku, zato što nije jasno saopštio, u odgovoru na poslaničko pitanje, da se, saglasno presudi Međunarodnog suda pravde u Hagu, u Srebrenici desio genocid...

Šta god da kažemo, ostaju koristi koje su skrivene i koje poznaje samo naš Gospodar. Činjenica da je ramazan blagodat od Gospodara i njegov dar čovječanstvu, dovoljno govori o samoj njegovoj važnosti. Čovjek ima potrebu za ramazanom, za godišnjom analizom, obračunom ili testom... Ramazan je i godišnja obnova općeg hala, posebno stepena naše duhovnosti i duhovne snage.

Treba uvijek imati u vidu i presudu Miloševiću. On nije dočekao kraj presude, ali na zahtjev njegovih advokata, traženo je da se donese međupresuda. I ta međupresuda nije išla ni malo na ruku Miloševiću. On je tu presuđen za udruženi zločinački poduhvat, presuđen je za genocid u sedam gradova: Ključ, Sanski Most, Prijedor, Bosanski Novi, Srebrenica, Brčko i Bijeljina.

– Meni kako izgleda kod njih nema zakona. Oni misle da su oni zakon, ali i oni i mi smo najmanji. Hoću da se crkva izmjesti, jer je to trebalo da se izmjesti prošle godine. Ne pitam jel ima ili nema korone. Kad nema korone da oni rade svoje poslove, nema onda ni u mojoj avliji. Hoću da se ovog aprila crkva odnese, – poručila je Fata Orlović.

Moram biti direktan i jasan - iako redovno revidiramo naš globalni vizni režim, trenutno nije u planu izmjena sistema za državljane BiH, rekao je ambasador Matthewu Fieldu.

Mi još uvijek živimo Srebrenicu. Tamo se još uvijek lijepe plakati Ratka Mladića, postrojavaju se četnici u Višegradu. Nismo izašli iz narativa i ambijenta Srebrenice. Jedan bh. film ne može da se prikaže na jednom dijelu teritorije te države. To je krivično djelo, to je posao za Tužilaštvo BiH, oni ne žele da prikažu bh. film u Banja Luci.

Gubitak nesvakidašnje ličnosti akademika Muhameda Filipovića, predsjednika BANU, iza koje se krila za našu bosansku i bošnjačku kulturu izvanredna individualnost, koja sada s određene distance zahtijeva i izvanredni, tj. odgovarajući tretman.

Zabrana odnosno uskraćivanje prava na upotrebu vlastitog nacionalnog jezika stara je činjenica koja proizlazi iz hegemonističkih tendencija neprijatelja autonomnosti Bosne i Hercegovine, ali i kulturnog nacionalnog i jezičkog kontinuiteta samih Bošnjaka.

Naši imami zajedno s predsjednikom džematskog odbora sinoć pred akšam su mi javili da se nešto desilo i nije se moglo ni na koji način utvrditi da je to palo samo od sebe, jer nisu postojali nikakvi razlozi da se obruši dio ispod šerefe. Velika vjerovatnoća je da se to desilo kao posljedica pucnjave. Bio je taj neki rafal preksinoć pred akšam, naši imami su to čuli i mi smo imali tu informaciju, ali nije to prvi rafal jer se to nažalost ovdje u Foči redovno dešava.

“Moramo prihvatiti činjenicu da je Srebrenica područje gdje je počinjen genocid, gdje međunarodna zajednica nije na vrijeme reagovala i gdje se ne može baš tako poigravati ni kada su u pitanju izbori“, kazao je Osmanović.

Učinit ću sve da se nastave od nas organizirani nedavni direktni kontakti između vrha države BiH i Republike Kosovo. Naime, početkom minulog novembra su razgovarali telefonom premijer Avdullah Hoti i predsjedavajući Predsjedništa BiH Šefik Džaferović oko realnih mogućnosti za ukidanje viznog režima i priznanja svih ličnih dokumenata i pečata između Kosova i BiH. To je u ovom momentu najrealnija opcija.

Zvanična istorija je uglavnom priča o zločinima i genocidima, a razlog je fascinacija koju kod ljudi izaziva moć. Ta moć potom dobija nacionalni predznak i spirala zla se nastavlja.
Ne prestajem da se nadam da ćemo jednom uspjeti da se pošteno i bez predrasuda suočimo sa zločinima devedesetih i to me je motivisalo da stanem uz žrtve genocida.