Angažovanost Srbije je velika (prema BiH) sa pretenzijama da dominira, a mislim da je i Hrvatska zainteresovana za deo hrvatskog korpusa u BiH. Smatram to normalnim susedskim odnosima, kao što se brinete o svojim sunarodnicima u drugim državama, tako razumem da su Srbija i Hrvatska zainteresovana za Bosnu.

Uveliko smo svjedoci da se na samom tlu Bosne i Hercegovine pored mišljenja i djelovanja većine srpskog življa i njihovih političara, da je negiranje genocida nad Bošnjacima prisutno i na njenim visokoobrazovnim ustanovama. Svakodnevno se uvjeravamo da u državi Bosni i Hercegovini uopće ne postoji odgovorna institucija niti komisija koja bi nadgledala one koji upravo vrše kulturni genocid nad narodom Bosne i Hercegovine.

Naprotiv, mi, Dobri Bošnjani, pozivamo „srpske junake“ u Banjoj Luci na čelu s Miloradom Dodikom da srpskom narodu skinu omču oko vrata tako što će osuditi ratni zločin genocida nad Bošnjacima/Bosancima, kojeg su imenom i prezimenom počinili ratni zločinci u ime „srpskog sveta“.

Životna priča Hatidže Bektić - Mehmedovića, koju nam je Esnefa Smajlovi-Muhić na pravi način ispričala, ima sve to - pouku iz bosanskih posrtaja i inspiraciju iz bosanskih uzdizanja. Bilo bi jako korisno da se ova knjiga prevede na engleski, francuski, njemački, arapski i turski jezik kako bi priča o Hatidži, tj., o našoj Bosni, bila uvijek i na svakom mjestu dostupna svima koji žele da uče na bosanskom primjeru.

Da, upravo tako, agresori s genocidnom namjerom su imali namjeru da ubijanjem gena bosanskog komšiluka, ubiju duh i tijelo Bosne. Rane na bosanskom tijelu su krvave i bolne, ali rane na bosanskom duhu mogu biti smrtonosne ako se moralni i kulturni gen bosanskog komšiluka ne obnovi.

Ni razjareni srpski junak Aleksandar Vulin ne spašava ih od nacionalne i svjetske bruke. Čak su se i velika Kina i Rusija osramotile pred svijetom u Vijeću sigurnosti UN-a dok su se uzaludno borile za pravo „srpskog sveta“ na negaciju srpskog genocida u Bosni.

Ubijeđeni smo da skribanti „Vidovdanske deklaracije“ kao i njihovi megafoni rezolucije u Skupštini CG, pošto su se uhvatili ovog odgovornog posla, vjerovatno su upoznati (ili su trebali biti) šta je posredovalo, kako se dogodio i ko je odgovoran za gnusni ratni zločin nad civilima u Velici, 28. jula 1943., čije nevine sjene sada iz četničkih brloga razvlače politički diletanti, kako bi u osramoćenoj i osakaćenoj Crnoj Gori namakli bar neki politički poen.

U proteklom vremenu Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija nije se aktivno uključivala u rad pomenute Uprave iz razloga jakog uticaja one ili onih političkih opcija (nije isključeno ni sada), koje u svojim biografijama imaju zasluge za krvavu ratnu prošlost u državama na prostoru ex Yu, ali i policijskih represalija, hapšenja, deportacija, ratnih zločina u samoj Crnoj Gori, koji nakon tri decenije nisu dobili sudski epilog.

Nije više ni vijest da su bosanski generali od Atifa Dudakovića do Sakiba Mahmuljina na optuženičkoj klupi. Njihov najveći grijeh je što su branili Bosnu od srpske i hrvatske agresije u Karajini i u srednjoj Bosni. To je postala rutinska angažiranost bosanskog državnog tužilaštva da hapsi bosanske generale, dok im nikako ne polazi za rukom da potrefe bar jednog snajperistu ili grantdžiju, koji su pod opsadom držali grad Sarajevo bez vode i struje 1425 dana i nići, tri puta duže od opsade Staljingrada.

Mnogo puta sam bio pogrešno shvaćen, pa neka bude i ovoga puta, ali ne mogu više prešućivati raštimavanje bošnjačkog korpusa po svim šavovima, od kojih je pitanje sigurnosti najosjetljivije.

Nije u pitanju više samo SDA, već cjelokupno političko, državno i moralno stanje svijesti i odgovornosti Bošnjaka za naciju i državu.

Zašto imamo likove poput Kebe, Latića, Alispahića, Galijaševića…, koji za sitan šićar služe faraonu ili bilo kome drugom i da sad likuju zbog njegovog hapšenja. Nije li im Osmica mogao presjeći te novčane transakcije i prokazati ih pred svijetom, ili ih smjestiti i iza rešetaka jer u onom što rade ima itekako krivične odgovornosti?

U New Yorku, na frenkventnom dijelu Wall streeta, u srcu biznis distrikta, u povodu 26.godišnjice od genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i BiH i 11. jula – Dana Genocida u Srebrenici, održana je komemoracija posvećena žrtvama genocida i podizanje zastave u čast države Bosne i Hercegovine.

Republika Srbija, bez čije vojne, logističke, obavještajne, propagandne i materijalne podrške masakr ne bi bio moguć, presudom Međunarodnog krivičnog suda osuđena je kao odgovorna zbog nesprječavanja i nekažnjavanja genocida. Međutim, iako je skupština Srbije 2010. donijela rezoluciju o prihvatanju presude, režim Aleksandra Vučića danas je posvećen negiranju srebreničkog genocida.

Dakle, vi Prvosrbijanci ste gluhi na istinu, nijemi ste na pravdu, nevoljni ste za mir i nespremni ste za pomirenje.
Vi ličite na Radovana Karadžića i Ratka Mladića, dvojicu osuđenih srpskih ratnih zločinaca na doživotnu robiju. Štaviše, vi ste gori od njih dvojice zato što negirate zlo srpskog genocida i time pokazujete da ste spremni ponoviti genocid nad Bošnjacima u Bosni ako vam se za to ukaže prilika.
Budite sigurni: neće vam se više ukazati ta prilika.

Jedan od strateških ciljeva srpske nacionalističke ideologije, politike i prakse je Podrinje, kao cjelovit geopolitički prostor, po kome rijeka Drina predstavlja kičmu spajanja istočnobosanskohercegovačkog teritorija sa Republikom Srbijom, što je i jedan od “strateških ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”.