Pise: Dr. Prim. Muhamed Saracevic




Svakodnevne zajednicke molitve imale su posebnu vaznost i vrijednost jer ih je Allah dz.s. radi okupljanja vjernika i zajednickog namaza vrijednovao za 50 puta vise od pojedinacnog namaza.

Vaznost i prednost zajednicke molitve ( dzuma namaz u petak ), posebno je u Kur’anu naglasena i ona se moze obaviti samo u dzamiji.

Predhodne dvije recenice sam spomenuo kao uvodne jer zelim sa njima da u pocetku naglasim znacaj dzamije u vjeri.
U Islamu vjera i politika su neodvojive pa je i vodeca osoba potrebno da bude cestit, posten, iskren i pametan vladar i duhovni vodic, a glavne dzamije su uvijek gradene u sredisnjem centralnom dijelu mjesta, u carsiji, da bi vijernicima bilo lahko i blizu, oduziti se Allahu dz.s., a ujedno skupiti se na jednom mijestu i saznati novosti iz svih svera drustvenog zivota.

Dugo vremena je halifa bio predvodnik salata i hatib islamske zajednice . I sada se to u mnogim zemljama praktikuje . Tako u Sarajevu reis drzi hutbu svakog prvog petka u mjesecu . Svi to rade sa mimbere . Ranije je mimbera sluzila za sluzbena saopstenja i halifina naredenja. Sada se to uglavnom saopstava putem medija . Dzamija je dugo vremena imala svoje politicko znacenje i nikada nije sasvim prestela imati karakter prostora za sastajanje i okupljanje, a to znacenje joj se i danas naglasava. U svijetu , a nekad i kod nas je koristena za obavljanje financiskih transakcija ( npr. Egipat ) , na kojima je financiski upravitelj prodavao zakupe drzavnih dobara putem jednog glasnogovornika (uzvikivaca ).

Bejtul mal ( drzavni prihodi ), su se dok je bilo postenja i sigurnosti cuvali u glavnim dzamijama ( Stambol, Kairo, Damask ) . Sada se to obavlja putem Banaka i drugih financiskih institucija.

Dzamija je sluzila i kao sveuciliste . Poslanik je cesto koristio dzamiju u te svrhe . Sjedio je okruzen slusaocima i poucavao ih. Kasnije ta vrsta usmene i pismene komunikacije koristena je u raznim situacijama i nazivala se je halka , a sluzila je u svrhu drustvenog, ekonomskog, politickog i svakojakog naucnog educiranja . Iz toga su proizasle razne skole –smjerovi koje su bili mjestom vezani za dzamije i druge oblike teoloskog okupljanja. U Bosni tokom 500 godisnje historije Osmanske vladavine, a i kasnije, ta vrsta okupljanja u zadate svrhe desavala se je u dzamijama , medresama , tekijama, teoloskim visokim ustanovama ( seriatskim skolama i fakultetima ). Primjer za to su Sarajevske dzamije
( Begova, Alpasina, Hadziska ), kao i Tabacki mesdzid, Sinanova tekija itd. U Banjaluci - Ferhadija dzamija, Travnicka Sarena dzamija, Mostarske Karadjozova i Bijela dzamija, Focanska Aladza, Visegradska i mnoge druge sirom Bosne. Znanost je u Islamu snazno naglasena i preporuceno je traganje za njom. ( Jedan hadis kaze - Znanje u ogranicenom obimu cesto donese vise zla nego koristi ). Uceni ljudi su bili posebno cijenjeni jer su prenosili znanje u sve krajeve islamskog svijeta. To je bio i zacetak islamskih studija. Dzamija je dugo vremena bila istodobno bogomolja , vijecnica, skola i javno okupljaliste grada i sela, u koje je narod redovno isao jer je imao sto da cuje o dnevnoj drustvenoj i politickoj situaciji kao i o rijesenjima trenutacnih zivotnih problema. Kasnije kako se je drzava jacala i sirila , njezin uticaj na sva zbivanja bio je upecatljiviji, a i bejtul mal ( budzet ) se znacajnije punio. Organizacija drustvenog zivota dobijala je specificnije oblike. Gradile su se institucije , koje su preuzimale specificne poslove i duznosti u ciju svrhu su bile i namijenjene. Historiskim sazrijevanjem nacionalne svijesti (posebno u zemljama zapadne Evrope ) sfera religioznog i klerikalnog poimanja ugradzivana je u temelje drzave i drzavnih institucija, cime je osigurala materijalnu osnovu za daljnji razvoj nacionalne svijesti i dominaciju u siroj sredini. U samoj Bosni historiski i drugi uslovi ( a ova tema je jako opsirna i trazi mnogo vise vremena i strucniji pristup, nego sto ga mi imamo sada ovdje) onemogucili su kroz dugi vremenski period da se u potpunosti razvije autohtona bosnjacka nacionalna svijest, i da bude ugradjena u bosansku drzavu kao nas multidimenzionalni prilog multinacionalne ali samo i ponavljam, samo bosanske drzave odnosno Bosne i Hercegovine.

Ono sto je sacuvano kroz vijekove a vezano je za bosnjacku nacionalnu svijest ili tacnije za korjenje bosnjacke nacionalne svijesti, uspjelo se sacuvati kroz nasu vjeru Islam, nase vijerske institucije, i tradicionalnu strukturu nase religiozno orijentisane porodice. Nasa kulturna zaostavstina, nasi religiozni objekti, nasa mezarja, a kao sto sam spomenuo nasa tradicionalna porodica upecatljivo govore u prilog tome. Ne bih sirio temu, ali bih volio samo da napomenem da svi oni koji su uticali na definitivno zaokruzenje nase nacionalne povijesti, a time i svijesti ( Cazim Musa Catic, Mak Dizdar, Mesa Selimovic, Ismet Mujezinovic, Zuko Dzumhur, Mersad Berber, Alija Isakovic kao i mnogi drugi ) bili su porijeklom, odgojem, kulturnim izrazom duboko vezani za vjeru, dzamiju i islamsku tradiciju, sto se najbolje vidi kroz opuse njihovih dijela. Takodjer i svi oni koji su usli u politicki zivot stare i nove Jugoslavije, a bili su opasnost u smislu zaokruzivanja bosnjacke nacionalne svijesti i formiranja bosnjackog indentiteta nasilno su nestali sa politicke i zivotne scene ( Mujo Hrnjica, Mehmed Spaho, Mustafa
Busuladzic, Mehmed Handzic, Dzemal Bijedic, Hamdija Pozderac i mnogi drugi, da ne spominjem imena iz najnovijeg perioda ) i u svih njih na ovaj ili onaj nacin dzamija vjera i tradicionalna bosnjacka porodica ostavile su trag koji ce uplivisati i determinisati njihovo daljnje zivotno i politicko opredjeljenje.

Zasto su dzamije bile simboli ne samo grada, vec i cijelog sireg kraja? Ljubav prema Dzamiji je duboko usadjena u nasim srcima i ocrtava identitet muslimanskog naroda. Dzamija kako sam rekao, zauzima centralno mjesto u svakom kraju i mahali. Mahala je zivi organizam, ziva knjiga svakog kraja. Ko ne shvata njen znacaj i vrijednost kao nositelja islamsko-muslimanskog duha i identiteta, taj ne shvata narocitu vaznost koju ona ima kod povezivanja ljudi. Posto su dzamije mjesta dnevnog okupljanja muslimana ( pet puta dnevno ) i kao takve su simbol naseg jedinstva i prava duhovna snaga, koja povezuje i mobilise muslimane.

Gradnjom dzamija, formiranjem dzemata, masovnijim dolaskom na vaktove, obrazovanijim hodzama koji prate savremena naucna dostignuca, kao i onim koji teze vecem intelektualnom dometu u polusatnim dobro pripremljenim hudbama, sve ce to mjenjati i popravljati profil dzematlije, narocito mladze populacije, pa ce na taj nacin stvarati i preduslove ne samo za nas opstanak i opstanak Islama u nasim krajevima nego i mijenjati kompletnu sliku o nama, i nama unutar nas samih.Tumaci Islama u nasim dzamijama, moraju se edukovati da konvencionalnim vrijednostima nase vjere daju nove vrijednosti. Moraju se voditi cinjenicama, kao sto sam napomenuo da malo nauke udaljava od Boga, a mnogo nauke ga priblizava. Vjerotumaci ovog vremena, moraju pratiti savremene istrazivace filozofije Islama, koji rasvjetljavaju skriveni smisao pojedinih Kur’anskih ajeta. Ti ajeti su Poslani od Boga preko njegovog poslanika Muhammeda a.s. nama da najave zahtijevne ciljeve naucnog duha. Nema ni jednog naucnog dostignuca, teorije, dokaza, a da nije svoju najavu potvrdio u nekom Kur’anskom ajetu. ( Primjeri: da iz kapi tecnosti nastaje zivot – koacervat, micela, sperma , da se dvije tecnosti nikada ne mijesaju – Zak Kusto, duboko u svemiru , crveno plamtece nebo - ( novootkrivena crvena galaxija ) itd. Kada ce neka najava iz Kur’ana biti desifrovana ovisi od toga kada ce nas intelektualni nivo biti dovoljno dorastao da je pravilno protumaci. Dok je Islamska savremena misao u doba procvata Islama slijedila put nauke i Kur’ana tada je i bilo zlatno doba medicine, matematike, astronomije, arhitekture, filozofije. Kada je ta ista misao udaljila se od Islama i nauke , muslimani su generalno poceli stagnirati. Da bi se ponovo vratili usponu Islama muslimani se moraju okrenuti Kur’anu i nauci u svakom smislu rijeci. To mislim za muslimane u generalnom smislu, ali isto tako Bosnjaci se moraju okrenuti sebi, nauci, dzamiji, dzematu i svom nacionalnom bicu ako zele da opstanu. To su vec radili kroz svoju historiju. Kada su odustajali od tog puta uvijek su bili gubitnici.

Dzamija je zborno mjesto svih muslimana i mjesto za rjesavanje svih problema zajednice, a mi smo je pretvorili u hram molitve i skupiste oronulih staraca. Ona treba da bude dom svih naprednih dobrih i plemenitih Bosnjaka. Zivo tkivo koje dise, moli se Bogu i mijenja samo sebe ka boljem. Dzamija treba da bude hram iz kojeg ce izbijati zrake medjusobne ljubavi i povjerenja, rasadnik prosvjete, nauke i progresa. Hram monolitnosti duha, ideja i akcije. Dzamije su od prve pojave Islama bile rasadnici nauke i kulture. Stjeciste omladine i napretka, molitve i bogobojaznosti. Svako sebi treba da postavi pitanje: Da li sam dovoljno ucinio za sebe, za svoju djecu, za zajednicu, kako bi se stanje poboljsalo i kako bi smo izbjegli ono sto ne zelimo da nam se desi?

Zbog svega gore navedenog, u dzamiju (u sirem smislu te rijeci koji podrazumjeva sve gore spomenute premise ), treba gledati kao uslov naseg opstanka, zivota, tradicije, obicaja, kulture. Bez nje prakticno nema one pokretacke snage koja ce ujediniti i potencirati vlastite kohezione elemente, sto zbijaju vlastite redove. Receno je da mjesto bez svoje dzamije je prazan grad kako u duhovnom tako i u prostornom smislu. Zato je gradnja dzamije u svom mjestu sudbinsko pitanje Bosnjaka, od zajednickog interesa. Bez dzamije smo blize asimilaciji i tudjoj kulturi, jer se bez nje gubi sve: nasa duhovnost, nas identitet, induvidualitet, tradicija i sve ono sto je svakom covjeku sveto i drago.

Zna se da mi imamo svoju vjeru, kulturu, historiju koju ne zelimo prebrisati, potisnuti, zanemariti.
Nasi munareti ne bi trebali da bilo kome smetaju, jer su okrenuti nebu, upucuju na mir, na dobro i na slobodno ispovijedanje ma koje vjere, cuvajuci duh tolerancije i pravih ljudskih vrijednosti. Dzamija kod iskrenih vjernika uvijek pobudjuje najljepsa i najtolerantnija osjecanja. Izraz je naseg prisustva i dostojanstva, naseg identiteta na prostoru na kojem zivimo. Daje osjecaj sigurnosti i buducnosti nase egzistencije, kao i odrzava nadu u nama samima o zivotu dostojnom Bosnjaka muslimana.



08. Maj '03

Seattle, Wa U S A