U jednoj modernoj demokratiji stanovište da bi sud mogao zabraniti političku partiju koja je u vlasti više od pet godina i koja je ponovno izabrana samo prije desetak mjeseci izgleda nastrano. Ipak to se može desiti u Turskoj u kojoj je Ustavni sud jednoglasno odlučio 31. marta, 2008., da razmotri slučaj kojeg je podnio glavni državni tužilac da se zabrani Stranka pravde i napretka (AK partija) i da se na pet godina zabrani politički rad njenom 71 stranačkom zvaničniku, uključujući aktuelnog premijera Redžepa Tajipa Erdoana i predsjednika Abdullaha Güla.

Stranka pravde i napretka (AK partija) Turskoj je dala najbolju vladu od završetka Drugog svjetskog rata, modernizirala kazneni zakon, dala prava Kurdima, drugim manjinama i ženama, dovela armiju pod civilnu kontorlu i upravlja stabilnom, brzorastućom ekonomijom – neka su od postignuća koja nijedna vlast prije u Turskoj nije postigla. A jedan od njenih najvećih političkih trofeja je otvaranje razgovora o članstvu sa Evropskom unijom, kojeg su dosadašnje turske vlade neuspješno pokušavale ostvariti u posljednjih 40 godina. Unatoč svemu ovome trenutna politička situacija u Turskoj ne izgleda nimalo svjetla. Već nekoliko mjeseci politička scena Turske je u krizi čiji je ishod teško predvidjeti! Otkako je 14. marta glavni tužilac Vrhovnog suda Abdurrahman Yalçinkaya podnio slučaj vrhovnoj sudskoj instanci Turske (Ustavnom sudu) u kome je zatražio zatvaranje vladajuće AK partije i zabranu političkog djelovanja za 71 političara iz ove stranke navodno “zbog pokušaja potkopavanja sekularizma i pretvaranja Turske u islamsku državu,” u Turskoj vlada, blago rečeno, stanje “političke psihoze.”
Ozbiljan sud bi u normalnoj demokratskoj zemlji ovakav slučaj prosto odbacio. Dobre argumente bi imao da podrži ovakav postupak: jaka podrška izbornog tijela i problemi koji su na finansijskim tržištima nastali samim otvoranjem “slučaja”, ali nažalost, sam Sud je dio žestokog sekularističkog establišmenta i sve su prilike da, nakon mjeseci argumentiranja i političke paralize, odluči na štetu AK partije.
Da bi se spriječio produžetak krize iz AK partije su pokrenuli poteze ka izmjeni ustava kojeg je donijela Armija nakon udara iz 1980.godine, AK partija ima većinu u Parlamentu (3/5) tako da ima opciju predlaganja promjena na referendumu. “Samo insistiranjem, jednom za svagda, da je demokratija važnija od sekularizma Turska će moći postati istinskom modernom evropskom državom,” čuje se u evropskim analitičkim krugovima političke situacije u Turskoj.

“Sekularni džihad”
Iako se u modernim političkim teorijama kao jedan od preduslova demokratskog uređenja zemlje traži sekularni princip uređenja države, tj. razdvojenost religije i države, u Turskoj koja baštini jedan posebno ekstreman oblik ovog svjetopogleda - sekularizam u ovakvoj formi ustvari prijeti demokratskom razvoju zemlje – a nesagledive negativne posljedice može nanijeti Turskoj i na unutrašnjem i na međunarodnom planu. Turska je u posljednjih desetak godina, posebice od 2002. godine i dolaska AK partije na vlast, doživjela nezapamćeni ekonomski razvoj i poboljšanje koje se osjetilo u svakom domenu turske svakodnevice, što je još više ojačalo vladajući politički diskurs, a unutarnja ekonomska stabilnost je efikasno uklopljena u globalne neoliberalne tokove što je Turskoj vratilo međunarodnu ulogu, značaj i povjerenje.
Opozicija današnjem političkom diskursu Turske uglavnom je skocentrirana na partije koje baštine rigidni i zastarjeli koncept sekularizma za kojeg smatraju da je očuvao kompaktnost današnje Turske. Sila koja je bila garant očuvanju ovakve koncepcije bila je turska armija – bastion kemalizma. Ono što su nekada radili generalska hunta i tajkunske bande koje su svoje prste imale u politici danas su preuzele najviše instance zakonodavne vlasti za koje se u demokratskim državama drži da trebaju biti neovisne, objektivne i pravedne, što je klasičan primjer sekularnog fundamentalizma ili “sekularnog džihada” kako je ovaj potez nazvao ugledni turski novinar Mustafa Akyol u svojoj kolumni u Wall Street Journal-u. (Preporod je ovaj tekst objavio u jednom od svojih prethodnih brojeva.)

Ipak, uz sve ove okolnosti demokratija u Turskoj (pa slobodno možemo kazati i u širem muslimanskom svijetu) će morati biti originalni domaći proizvod, jer ukoliko to ne bude, postoji opasnost da se njena ideološka pozadina (neoliberalizam) koja možda danas izgleda lijepo, sutra pretvori upravo u ono što se (nekada uvezeni) sekularizam danas pretvorio – u kočnice napretka i sputavanje budućnosti.

Marama prelila čašu
AK partija se našla pod prijetnjom prosto zbog svojih političkih pogleda, a posljednji koji je sekularistima prelio čašu, i što je isprovociralo cijeli proces bila je inicijativa da se ukine zabrana nošenja marama na turskim univerzitetima. Optužnica predata Vrhovnom sudu na preko 150 stranica nosi jasne optužbe: ljudi iz AK partije su isuviše religiozni, u javnosti govore o Bogu i vjeri, i žele više vjerskih sloboda. Optužnica također sadrži niz citata premijera Erdogana koje je u svojim javnim nastupima izrekao u intervjuima za zapadne medije, a koje se, po mjerilima sekularnih fundamentalista, smatraju “anti-sekularnim pogledima i aktivnostima.”
Boravak u najvećem turskom gradu iskoristio sam da porazgovaram sa nekoliko prosječnih Stambolaca sekularnog svjetonazora i iz tih razgovora može se steći prilično kompaktna slika zamjerki koju imaju prema vladajućem establišmentu. Na prvom mjestu je, kako je jedan moj sugovornik imenova “tekije” (turska riječ arapskog porijekla koja ima korijene u ši’ijskoj tradiciji), a znači prikrivanje stvarnih stavova i namjera: “Islamisti jedno govore, a drugo rade: govore o demokratiji, a u pozadini spremaju uvođenje šerijata!” - najčešći je strah i zamjerka sekularno orijentiranih Turaka. Vanjsku politiku AK partije sekularisti smatraju izdajničkom i podaničkom interesima Sjedinjenih Država i Evrope. Sekularisti su negativno orijentirani, sumnjičavi i pesimistični u pogledu pridruživanja Turske EU i smatraju da je politika vladajuće stranke otvorila prostor globalnim kompanijama (posebno su kritični spram investicija iz arapskih zemalja) da ovladaju turskim tržištem – što je po njima udar na integritet, ponos i ekonomsku nezavisnost zemlje. Također, neizostavna je i kritika AK partiji za korumpiranost – odnosno da glavne državne poslove dobijaju kompanije bliske vladajućim krugovima.

Rat medija
Londonski The Economist (8. maj, 2008.) tretira ovaj momenat kao jedan od ključnih razloga današnje političke krize. The Economist navodi da je ključni faktor koji je medijski “pripremio” teren za odluku Ustavnog suda o pokretanju “slučaja zatvaranja” Dogan grupa, čiji je vlasnik medijski magnat i milijarder Aydin Dogan. Otkako je AK partija, još prije više od pet godina, samostalno formirala vladu vodeće novine ove grupe Hurriyet i Milliyet, su svim sredstvima nastojale “objelodaniti navodne namjere i akcije vlade na potkopavanju Ataturkove sekularne republike.” Neki izvori navode da je glavni razlog što se Dogan okrenuo protiv vlade upravo uskraćenost njemu i njegovim poslovnim partnerima unosnih poslovnih ugovora u projektima iza kojih stoji država.
Posljednjih mjeseci visoke sudske instance Turske su postale čvorište kreiranja socio-psiholoških prilika za anti-demokratsko djelovanje (stavovi skoro identični opozicionim), a posljednji primjer takvog djelovanja pokazao se u deklaraciji (21. maja) koju je izdao Kolegij predsjedavajućih Vrhovnog apelacijskog suda, a koja se u smislu jezika i tona ne razlikuje mnogo od ranijih memoranduma koje je nekada saopćavala vojska (posljednji slučaj ovakve vrste iz vojnih krugova izdat je 27. aprila, 2007, prilikom osporavanja izbora Abdullaha Güla za predsjednika države). Izjava intonirana kao odgovor na pritiske koje ova visoka sudska instanca doživljava od strane vlade reakcija je, navodi se, na “seriju akcija, kao što je sačinjavanje nacrta novog ustava kao i strategije reforme sudstva koji su prezentirani Evropskoj uniji od strane vlade.” Kolegij je također optužio AK partiju da tursko sudstvo čini metom napada u očima EU. Istog dana oštro je reagirala i prozvana strana, odnosno glasnogovornik vlade i zamjenik premijera Cemil Çiçek. “Ovo javno saopćenje nema demokratskog ili pravnog uporišta. Ovo je klasična politička izjava i kao takva se ne može prihvatiti,” izjavio je isti dan Çiçek optužujući Sudstvo da se upliće u domen zakonodavne i izvršne vlasti i da djeluje poput političke stranke. AK partiji naklonjeni mediji osuđuju ovo kontroverzno ponašanje najviše sudske instance, koja se “otpočela ponašati kao neka politička partija postavši veoma napasan element u ispolariziranoj političkoj debati, posegnuvši čak i za legislativnim nadležnostima Parlamenta, jedinog tijela, uzevši globalne demokratske standarde kao referencu, koje ima moć donošenja zakona kao osnove i za postojanje i odluke sudskih instanci,” komentar je urednika Zamana. S druge strane, “situacija u kojoj sudstvo samo potkopava zakon i šteti osjećaju pravde umjesto da jednostavno osigurava pravdu je najnesretnija i najopasnija situacija u kojoj jedna zemlja može zapasti Sudije se trebaju kaniti ove igre!” - poruke su koje se čuju iz tabora AK partije uz prijedloge da svoj politički legitimitet provjere u regularnim izbornim utrkama.

Izostanak odlučne potpore EU

Optužnica predata Vrhovnom sudu na preko 150 stranica nosi jasne optužbe: ljudi iz AK partije su isuviše religiozni, u javnosti govore o Bogu i vjeri, i žele više vjerskih sloboda. Optužnica također sadrži niz citata premijera Erdogana koje je u svojim javnim nastupima izrekao u intervjuima za zapadne medije, a koje se, po mjerilima sekularnih fundamentalista, smatraju “anti-sekularnim pogledima i aktivnostima.

Nakon što je “slučaj zatvaranja” pokrenut Evropska unija se sprema zatražiti od Turske da načini radikalne promijene svog sudskog sistema na predstojećem sastanku Vijeća za pridruživanje. Vijeće za pridruživanje je najvažnija institucija koja je uspostavljena između EU i Turske od 1963. godine kada je potpisan Sorazum u Ankari koji je otvorio put za moguće članstvo Turske u bloku. U primjerku nacrta rezolucije koja se treba priopćiti na Vijeću od Turske prilično oštrim riječima se traži reforma sudskog sistema, a EU će od Ankare zatražiti riješenje “slučaja zatvaranja” uz povinovanje zaključcima Evropskog suda za ljudska prava i Venecijanske komisije. Dokument, koji je već isplivao u medijima, sadrži 17 stranica i naslovljen je “46. zasjedanje EC-Turskog Vijeća za pridruživanje: pozicija Evropske unije”, EU je zauzela kritički stav prema pitanjima: sudstva, Kipra, Kurdskog problema, slobode izražavanja, odnosa vojske i civilnog sektora, vjerskih sloboda (za vjerske manjine), Iraku i reformskog procesa. Nacrt ukazuje na ograničene rezultate u političkim reformama postignute 2007. godine, ali pozdravlja namjeru vlade da nastavi sa reformama. “Evropska unija prati razvoj događaja vezanih za “slučaj zatvaranja” otvoren protiv političkih stranaka. EU vjeruje da će rezultat ovih slučajeva biti u skladu sa odredbama i pravilima Evropskog suda za ljudska prava i smjernica uspostavljenih od strane Venecijanske komisije i Vijeća Evrope. EU poziva sve političke činioce u Turskoj da riješe podijele u mišljenjima u duhu dijaloga i kompromisa, poštujući zakon i temeljne slobode svih građana, ustava i domokratskog sekularizma,” stoji u dokumentu čije je dijelove objavio turski dnevnik Zaman, a u pogledu reforme sudstva se kaže: “EU podsjeća Tursku da nepristrasan, nezavisan, transparentan i efikasan sudski sistem je od najvišeg značaja i suštinski je uslov za jačanje vladavine zakona i odgovarajuće implementacije stečevine.” U pogledu odnosa civilni sektor-vojska EU upozorava da na negativnu činjenicu utjecaja vojske na javne pozicije što prevazilazi vojnu sferu: “Potpuni civilni nadzor vojske i pralamentarni uvid u utroške za odbranu još uvijek trebaju biti uspostavljeni!”

Evropski standardi za Turke
U pogledu reformi EU je uvjerenja da će ovaj proces biti ključna prilika da se u potpunosti ugrade evropski standardi u tursko ustavno pravo. Ali, za koga evropski standardi, ako se i dalje u velikom dijelu EU negativno gleda na procese turskog pridruživanja Evropskoj porodici i ako se Turska u ovako ključnim momentima ostavlja na vjetrometini bitke za demokratiju protiv rigidnih svjetonazora u odumiranju!? Ako je reakcija danas ovakva, kakvu podršku očekivati u drugoj polovici 2008. godine kada presjedavanje EU preuzima Francuska koja se otvoreno protivi turskom priključenju, što je njen predsjednik Nicholas Sarkozy na mnogo mjesta izričito ponovio. Ipak, uz sve ove okolnosti demokratija u Turskoj (pa slobodno možemo kazati i u širem muslimanskom svijetu) će morati biti originalni domaći proizvod, jer ukoliko to ne bude, postoji opasnost da se njena ideološka pozadina (neoliberalizam) koja možda danas izgleda lijepo, sutra pretvori upravo u ono što se (nekada uvezeni) sekularizam danas pretvorio – u kočnice napretka i sputavanje budućnosti. U tom smjeru je i hrabrost i liderstvo Recepa Tayyipa Erdoğana koji je na konvenciji ženskog ogranka AK partije u nedjelju (25. maja) u Ankari oštru reakciju vlade obrazložio riječima: “Ne mislim nikoga da uvrijedim, ali ako je deklaracija objavljena o procesu zatvaranja stranke, dozvoliti da to izmakne bez odgovora bilo bi izdati naših 16 miliona glasača. Ne mogu dozvoliti da takva stvar prođe bez odgovora,” Turska je mnoge odgovore savremenim izazovima pronašla, a da li će uspjeti pronaći put demokratije u kojoj neće imati fobiju od religije u javnom životu – ostaje da se vidi. I ova kriza, ma s koje strane se analizirala, ipak vraća ključni problem na početak: može li se biti Evropljanin, demokrata i uz sve to još musliman?

---

PROGNOZA: Prospekt za 2008-09

Izvor: Istraživačka jedinica magazina The Economist (Economist Intelligence Unit)
Rizik potpune institucionalne krize će ostati visok u narednih nekoliko mjeseci kao rezultat sudske parnice da se zatvori vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) i da se zabrani političko djelovanje njenim liderima.
AK parija traži opozicionu podršku za ustavne promjene da se učini težim zatvaranje političke stranke. Istraživačka jedinica The Economist-a očekuje neku vrstu kompromisa, ali pri ruci se ne nalazi niti jedna, stoga je rješenje daleko od sigurnog.
Očekujemo da će Tursko pridruživanje EU i ekonomske reforme ostati glavni prioriteti vlade, ali će napredak biti spor.
Tenzije sa vojskom mogle bi omesti sposobnost vlade da se u potpunosti angažira u naporima da se riješi podijela Kipra.˝Pomoć koju obavještajne službe SAD-a daju Turskoj protiv Radničke stranke Kurdistana (PKK) u sjevernom Iraku trebala bi održati odnose Turske i SAD-a na dobrom kolosjeku. Vlada nije potpisala drugi IMF stand-by ugovor. Ipak, post-programski monitoring i mogući stand-by sporazum iz predostrožnosti krajem godine bi trebao pomoći da održi povjerenje ulagača.
Zbog nastavljenog rasta inflacije, očekujemo da će Centralna banka Turske podići kamatne stope ponovno u narednim mjesecima. Njena prekonoćna kamatna stopa se očekuje da bude oko 16.5 % na kraju 2008., i 12% do kraja 2009.
Visoka inflacija, porast u kamatnim stopama i slaba vanjska potražnja će ograničiti rast GDP-a na 3.2% u 2008., u odnosu na 4.5% koliki je rast bio u 2007. Predviđa se postepeni porast rasta ne nešto više od 4% u 2009. godini.

Mjesečni pregled
Kao što je bilo očekivano, Ustavni sud Turske je odlučio da razmotri slučaj protiv vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK partije).
Evropska unija i Vijeće Evrope su izrazili zabrinutost zbog slučaja pokrenutog protiv demokratski izabrane vlade u Turskoj.
Parlament je odobrio reformu člana 301. kaznenog zakonika, koji je bio korišten za sudsko gonjenje pisaca zbog njihovih mišljenja. Organizacije za zaštitu ljudskih prava su kazale da proces ide u pravom smjeru, ali nedovoljno.
Ostatak kredita od 3,7 milijardi američkih dolara pod IMF stand-by ugovorom bit će riješen nakon odobrenja reforme socijalnog osiguranja.
Krajem aprila guverner Centralne banke, Durmus Yilmaz, signalizirao je da će kamatne stope biti podignute jer je inflacija ostala viša nego što se očekivalo.
Pokazatelji poslovnog i potrošačkog povjerenja nastavili su padati, ukazujući na spori ekonomski rast u 2008. godini.