U saopćenju stoji da je za srpsku kulturu neprihvatljiv naziv bosanski jezik i daje preporuka da se ubuduće unutar te kulture jezik Bošnjaka naziva bošnjačkim. Ovdje već ulazimo u opasno polje iskazivanja osjećaja jedne kulture prema posebnostima druge, ili bolje kazano, pokušajima kreatora srpske kulturne politike da, kao mnogo puta u prošlosti, svoje stavove nametnu susjednim kulturama i njihovim baštinicma i na taj način izvrše kulturnu agresiju ili bar nanesu neku štetu, makar ona bila neznatna kao u ovom slučaju.

Ovako otvoren nasrtaj na ustavno-pravni poredak ne može i ne smije proći bez odgovora, kako međunarodne zajednice, tako i bosanskogercegovačkih vlasti, utoliko više što je sada jasno da Milorad Dodik i njegov režim našu zemlju guraju u smjeru Ukrajine, a građane nesrpske nacionalnosti u RS-u u podjarmljenu manjinu. Nedavno ponašanje MUP-a entiteta RS u Srebrenici ne ostavlja nikakve sumnje u to kakva sudbina čeka građane nesrpske nacionalnosti.

Predstavnici SCCI-a izrazili su zadovoljstvo zbog posjete ambasadora Makarevića i zahvalnost za prezentaciju privrednih potencijala BiH, te sa svoje strane predstavili SCCI i industrijski grad Sialkot, kao jednu od najvećih industrijskih zona u Pakistanu, javljaju iz MVP.

Ambasador Kirbi se posebno interesirao o nepravilnostima akreditacione komisije koje prate akreditaciju Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, te zatražio od muftije Dudića da ga podrobnije upozna o suštini problema i trenutnoj fazi akreditacije.
Muftija Dudić i ambasador Kirbi su razgovarali i o teškoj ekonomskoj situaciji u Sandžaku, te obavezi sandžačkih političkih lidera da pomognu svom narodu.

U svom obraćanju na premijeri Avdo je istakao kako ovaj film posvećuje Hasanu Tufekčiću, čovjeku kojem su četnici pod vodstvom zločinca Draže Mihailovića1943. godine u Višegradu ubili desetoro djece, a nepunih 50 godina kasnije, 1992. godine, u istom gradu, četnici, ubili još troje djece.
-Ovaj film ja posvećujem rahmetli Hasanu Tufekčiću i svim bošnjačkim Hasanima...

Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane su u selu Ahmići, nedaleko od Viteza u srednjoj Bosni, 16. aprila 1993. godine, izvršili ratni zločin protiv bošnjačkih civila. Tom prilikom ubijeno je 116 osoba, među kojima 32 žene i 11 maloljetnika. Najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba, a najstarija 81-godišnja žena.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti.

Riječ je o monografiji koja opisuje stogodišnju misiju Muslimanskog dobrotvorng društva „Merhamet“. Knjiga ima šesnaest poglavlja. Najobimnije je ono koje sam nazvao „Svjedoci“ a koje govori o periodu odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godne. Ovaj period značajnije je obrađen kroz živa sjećanja. To daje šarm ovoj knjizi jer sam dugogodišnje novinarsko iskustvo iskoristio da napravim čitljivu knjigu kako nebi bila dosadna kako mnogobrojne mongrafije znaju biti.

Postoje mnogobrojni relevantni dokazi da je Mladić imao genocidnu namjeru. Njegove izjave sa sastanka od 12. maja 1992. godine u Banjoj Luci kojim upozorava Karadžića da su planovi tadašnjeg vodstva entiteta RS genocidni. Na genicidno djelovanje takođe potvrđuje način kako je Mladić vodio Vojsku entiteta RS u mnogobrojnim općinama BiH gdje su civili bili direktan vojni cilj. To govori da je Mladić imao namjeru istrebljenja nesrba i da je to provođeno.

Zato se budućnost u kojoj će se ispraviti nepravda i vratiti puni suverenitet i teritorijalni integritet državi Bosni i Hercegovini, može graditi samo tako što će se RS ne samo nazivati genocidnom (i to bez navodnika), nego i tretirati kao genocidna tvorevina, da bi ponovo postala integralni dio teritorije države Bosne kao što je to bila kroz cijelu istoriju. Ispravljanje nepravde nanijete državi RBiH, osnivanjem genocidne tvorevine RS, uključiće i ukidanje bespravno oduzetog atributa suvereniteta i državnosti “Republika”...