Autor: Sead Zubanović

Umjesto da mu primjer budu države pomenute u tekstu, ovdašnji ministar sigurnosti još javno obavještava vlade zemalja koje imaju namjeru, u narednom periodu eventualno, poslati avione po svoje građane, da ni po koju cijenu tim avionima ne dovoze iz inozemstva građane Bosne i Hercegovine!? A u pitanju su oni Bosanci koji se nisu uspjeli na vrijeme vratiti svojim kućama. Ministar sigurnosti, na takav način, znači zabranjuje povratak ljudima u vlastitu zemlju!? Umjesto da zamoli da se pomogne onima o čijoj sigurnosti treba da brine, on radi suprotno. To je, zaista, van svake pameti!

SEAD ZUBANOVIĆ: Država Bosna i Hercegovina ima mnogo svojih državljana širom svijeta. Raseljavani su Bošnjaci prisilno, tokom agresije, a i odlazili su, prije i kasnije, trbuhom za kruhom kao pečalbari. Bježeći pred pandemijom, o kojoj se svaki dan toliko govori, mnogi od njih su krenuli nazad u svoju domovinu. Neki su došli na vrijeme, a neki i ne. Ljudi koji je su za zakašnjenjem, po proglašenju zaraze, ušli u zemlju, sada se nalaze u karantinima iz kojih izlaza nema. Njih je njihova domovina izdala jer je uobičajeno vrijeme izolacije isteklo, a oni ostali zatvoreni po studentskim domovima i drugim svrsi prikladnim objektima. Bez ikakvog pisanog dokumenta i ovjerene odluke, sa samo uzetim testom na zarazu, i to poslije desetak dana prisilnog boravka u izolaciji, oni zaboravljeni, primorani su da sada prijete samoubistvima i štrajkovima glađu, samo da bi skrenuli pažnju na sebe i konačno riješili svoj status

Teško je, skoro nemoguće reći koliko čovjek voli svoju domovinu. Napisano je mnogo knjiga i pjesama o toj temi, ali nikada nije sve rečeno. Nisu tu ljubav uspjele dočarati ni dramske predstave, a ni filmovi. Ostajalo je uvijek mnogo toga što nije kazano, onoga što se i ne može kazati jer ni u jednom jeziku svijeta ne postoje riječi kojima se može opisati ta toplina u grudima koja se pretvori u vatru, ogroman požar čežnje, pogotovo kada ga raspiruje vjetar nostalgije pa se insan sjeti svoga zavičaja, svog djetinjstva. Ljubav je to kakvoj na dunjaluku nema ravne! A za ljubav uvijek treba dvoje. I domovina mora voljeti svog čovjeka.

Kako domovina voli i pokazuje svoju ljubav, imamo se prilike uvjeriti na primjerima u ovih dana, kada nepoznata zaraza napada čovječanstvo. Po jednog jedinog čovjeka, da bi se vratio kući, njegova domovina, Ujedinjeni Arapski Emirati, poslala je u Sarajevo avion. Isti slučaj se desio, malo poslije toga, kada je, na inače zatvoreni sarajevski arerodrom, došao avion po jednog psihički oboljelog Nijemca, navodno još i zaraženog koronom. Nema tu računice niti bilo kakvih kalkulacija. U pitanju su normalne države koje, na takav način, pokazuju i dokazuju da brinu i da im je stalo do svakog svog građanina.

Država Bosna i Hercegovina ima mnogo svojih državljana širom svijeta. Raseljavani su Bošnjaci prisilno, tokom agresije, a i odlazili su, prije i kasnije, trbuhom za kruhom kao pečalbari. Bježeći pred pandemijom, o kojoj se svaki dan toliko govori, mnogi od njih su krenuli nazad u svoju domovinu. Neki su došli na vrijeme, a neki i ne. Ljudi koji je su za zakašnjenjem, po proglašenju zaraze, ušli u zemlju, sada se nalaze u karantinima iz kojih izlaza nema. Njih je njihova domovina izdala jer je uobičajeno vrijeme izolacije isteklo, a oni ostali zatvoreni po studentskim domovima i drugim svrsi prikladnim objektima. Bez ikakvog pisanog dokumenta i ovjerene odluke, sa samo uzetim testom na zarazu, i to poslije desetak dana prisilnog boravka u izolaciji, oni zaboravljeni, primorani su da sada prijete samoubistvima i štrajkovima glađu, samo da bi skrenuli pažnju na sebe i konačno riješili svoj status. A njihova domovina nastavlja da šuti i uopšte je nije briga za tugu i patnju svojih građana. Postoje li institucije čiji je zadatak da pomognu ovim nečijim očevima, majkama, sinovima i kćerkama? Gdje su i šta rade tolika ministarstva i ministri? Umjesto da mu primjer budu države pomenute u tekstu, ovdašnji ministar sigurnosti još javno obavještava vlade zemalja koje imaju namjeru, u narednom periodu eventualno, poslati avione po svoje građane, da ni po koju cijenu tim avionima ne dovoze iz inozemstva građane Bosne i Hercegovine!? A u pitanju su oni Bosanci koji se nisu uspjeli na vrijeme vratiti svojim kućama. Ministar sigurnosti, na takav način, znači zabranjuje povratak ljudima u vlastitu zemlju!? Umjesto da zamoli da se pomogne onima o čijoj sigurnosti treba da brine, on radi suprotno. To je, zaista, van svake pameti!

Država Turska je 19. 4. 2020. godine, poslala avion u Pariz po jednog svog građanina koji je u Francuskoj preživio težak moždani udar i zbog toga bio prikopčan na bolničke aparate. Kada su francuski liječnici odlučili da ga, zbog beznadežnosti njegovog oporavka, iskopčaju sa uređaja preko kojih su tekle njegove životne funkcije, Vlada Turske je poslala avion, prebacila bolesnika u Istanbul i tamo nastavila njegovo liječenje!

Jednog lijepo dana, kada na čelu ove države, Bosne i Hercegovine, budu oni ljudi koji je zaista vole, nadati se da bi neki bosanski književnik mogao dobiti inspiraciju da s pravom napiše pripovijetku, sličnu onoj čuvenoj Cankarovoj, Domovino, ti si kao zdravlje!