Autor: Elmedina Muftić

Historija je zapisala da je 10. maja 1992.godine iz Sapne sa mjesta gdje je heroj Mehdin Hodžić - Crni Labud postizanjem šehadeta svojom šehidskom krvlju abdestio Bosnu, poletjelo jato najčasnijih sinova da svojim životima iskuju snove o slobodi Bosne i Bošnjaka. To jato i danas leti nad nama, a mi ih zovemo Crni labudovi - sablja Bosne.

ELMEDINA MUFTIĆ: Malo je riječi za opisati jednu generaciju kojoj bi sudbina da bude najčasnija, da ponese bajrak slobode, časti i dostojanstva. Da iznjedri one uzorite sinove, koje Allah uzdiže na stepen šehida i one najčasnije od nas koji kao gazije ostadoše među nama da nas podsjećaju šta znači biti najbolji i najlošijem vremenu, najčasniji u vremenu nečasnih , najhrabriji u vremenu kukavica. Kad izgovorimo Crni labudovi, tad izgovaramo Bosna!

Bila je to generacija časti i dostojanstva, nesvjesna da je odabrana da bude najčasnija u historiji bosanskoj. Bili su to momci u patikama koji nisu znali da postoji „ali“ i „ako“, oni su razumjeli da postoji Domovina za koje se moramo boriti, kako bi njezinim opstankom osigurali opstanak naroda.
Bila je to generacije koja je pobijedila strah i vlastitom krvlju udarila pečat hiljadugodišnjem postojanju države bosanske.

Generacija je to, hrabrih i odvažnih, onih kojima je vjera, država i nacija bila bitnija od života.
To su najčasniji sinovi i kćeri koji su stali na branik Domovine u jedinicama Armije R BiH, koja je odbranila državnost i nezavisnost R BiH od višedržavnih agresora, koji su imali namjeru da podjele Bosnu i biološki unište Bošnjake.

Među najboljima u sastavu Armije R BiH, bili su i oni, hrabri od hrabrijih, spremniji od spremnijih, odlučniji od odlučnih, pripadnici jedinice Crni labudovi. Trebali ih opisivati, uopće. Ili je dovoljno samo vratiti se u prošlost i pogledati tragove pobjeda koje su iza sebe ostavili pripadnici jedinice pri generalštabu Armije R BiH Crni labudovi.



Pripadnici jedinice Crni labudovi, na braniku su Bosne od prvih agresorskih napada, svoj let slobode počeli su sa Drine, tamo gdje se oduvijek branila Bosna, na njezinim granicama, tamo gdje je nemoguće spavati čvrstim snom, jer glasovi žrtava kroz stoljeća ubijenih Bošnjaka, upozoravaju nas, da živimo međ` vukovima, a zuba nemamo.

Hrabri Labudovi su sa svojim komandantom Mehdinom Hodžićem izvojevali prvu pobjedu i ostvarili prvi san o slobodi, u maju 1992.godine, i pokazali agresorima da je bosanski bedem neprobojan, a odlučnost njezinih sinova neupitna. Crni labudovi su nastavili oslobađati Bosnu, tako je staza njihovih pobjeda na karti bosanske slobode označena od Drine, Igmana, Konjica, Fojnice, Vareša, Vlašića, Vozuće do ponosne Krajine. Jato labudova bilo je sačinjeno iz svih dijelova Bosne, najviše od onih koji su bili prognani sa svojih ognjišta i koji su imali cilj osloboditi okupirani dio Bosne i vratiti se svome domu. Njihova hrabrost nema mjernu jedinicu, ali zato se ogleda u suverenitetu, integritetu i jedinstvenoj Bosni i Hercegovini. U slobodi koju imamo. U miru koji živimo. U pravima koja ostvarujemo. U državi koju smo stoljećima sanjali, a danas je imamo. U mirisu krvi šehida koji se Bosnom širi kroz miris ljiljana.

Malo je riječi za opisati jednu generaciju kojoj bi sudbina da bude najčasnija, da ponese bajrak slobode, časti i dostojanstva. Da iznjedri one uzorite sinove, koje Allah uzdiže na stepen šehida i one najčasnije od nas koji kao gazije ostadoše među nama da nas podsjećaju šta znači biti najbolji i najlošijem vremenu, najčasniji u vremenu nečasnih , najhrabriji u vremenu kukavica.
Kad izgovorimo Crni labudovi, tad izgovaramo Bosna!

Oni su u vremenu agresije bili na braniku Domovine. U vremenu mira su na braniku interpretacije istine o agresiji i genocidu i čuvanju kulture pamćenja i sjećanja na najčasniju organizaciju u historiji Bosne, Armiju R BiH, kroz Udruženje boraca Crni labudovi. Kroz udruženje naše časne gazije Crnih labudova čuvaju spomen na sedamdeset devet šehida jedinice, podižući spomen obilježja, obilježavajući sve bitne datume iz historije i sve pobjede koje su nam omogućile da imamo državu i da budemo narod, a ne vjerska skupina.

Historija je zapisala da je 10. maja 1992.godine iz Sapne sa mjesta gdje je heroj Mehdin Hodžić - Crni Labud postizanjem šehadeta svojom šehidskom krvlju abdestio Bosnu, poletjelo jato najčasnijih sinova da svojim životima iskuju snove o slobodi Bosne i Bošnjaka. To jato i danas leti nad nama, a mi ih zovemo Crni labudovi - sablja Bosne.

Neka je sretan Dan jedinice Crni Labudovi, 10. maj!