Godinama se skrivao i veliki zločin, ćutanjem, lažima i obmanama i javnosti, da je riječ o velikom i uspješnom gigantu, kako bi unutrašnje krtice kriminalaca i lopova, sa Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem i inim njihovim saučesnicima, mogli izvršavati kriminalne radnje, uz sospstveno bogaćenje, kupovinu i gradnju stanova i vila, duž Jadrana i sve do Pantovčaka. Već pune 22 godine, obespravljeni radnici ove firme, ukazuju nadležnima u vlasti i široj javnosti, da je u firmi criminal planetarnih razmjera i da se jedinom, u stečajnom postupku, mogu razotkriti svi pouzdaqni detalji i razlozi i trenutnog, gubitničkog stanja firme Aluminij.

Firma Aluminij i Respiratori, imaju jedan zajednički imenitelj bez obzira na njihovu veliku finansijsku vrijednost, pljačku i gubitke, u organizaciji su kriminalnog trojca vlasto držaca Federacije Bosne i Hercegovine.

Aktuelni i dugo vječni premijer Fadil Novalić, njegov ministar i kadar Fahrudina Radončića ministar Nermin Džindić i trajna finansijerka nacionalističke stranke HDZ-a gospođa Jelka Miličević, čine taj famozni trojac, koji godinama kroji i zlokobnu sudbinu.
Evo i ovoga puta nam na „kapaljke“ tajnoviti ministar i bliski saradnik medija „Dnevnog avaza“ i Fahrudinove medijske svite, daje neke lažne informacije na već zaboravljenu temu propaloga Aluminija.

Dok je našoj javnosti i našim osnovcima bilo sasvim jasno, da se o ovoj firmi Aluminij iz Mostara i ne bi trebalo ništa ozbiljnije razmatrati, prije nužnog i učinjneog stečajnog postupka.
Silni gubici od pola milijarde maraka, kao dugogodišnji kriminal i lopovluk činjen u ovoj firmi, prema recepturi njihovih nacionalističkih mentora od Franje Tuđmana, Mije Brajkovića, Dragana Čovića i inih brojnih HDZ-ovih čimbenika nije se niti mogao vjerodostojnije rasvjetliti i raskrinkati bez stečaja.



ISTINA JE BOLNA, ALI DOSTIŽNA: ALUMINIJ, iz aluminijske folije, zamotan lažima, obmanama javnosti I kriminalom, postalo je, jasno, pokravljiva roba.
Već, pune 22 godine, od vremena, godine 1997. kada je Franjo Tudjman sa otvaranja ove firme u Mostaru, u ponovnu proizvodnju,izjavio; “Aluminij je strateški interes Hrvatske“, a njegov doglavnik , uzurpator, kriminalac I lopov, Mijo Brajković, dodao ; “Aluminij, zapošljava 450 Hrvata bojovnika, te se za njih isključivo i kreće u novu proizvodnju “, mogla se naslutiti i zla sudbina, nekadašnjeg giganta.

Zaista, moćni gigant “Energoinvest“ i razboriti veliki stvaralac i umni čovjek, Emerik Blum, u svojim razvojnim programima djelovanja, imali su zacrtani i realizirani, veliki razvojni kompleks aluminijske industrije, u bivšem sistemu vlasti.

Započeta je I izgradnja tvornice glinice, godine 1970., te sa Elektrolizom aluminija, okončan je godina 80-tih, prva faza zacrtane proizvodnje, sa tendencijom razvoja I izgradnje valjaonice aluminija I mnogih drugih proizvodnih kapaciteta, na bazi proizvedenog domaćeg aluminija.
Sasvim jasno, sve je to imalo i smisla, da se govori o strateškom projektu razvoja aluminijske industrije, u Bosni i Hercegovini.

Tako je ALUMINIJ, zaista i bio strateški interes države, koristeći i sve domaće nresurse, boksit kao sirovinu, proizvedenu glinicu domaću, sopstvenu silnu mehanizaciju i dobro školovane i pripremljene kadrove, za vođenje ove proizvodnje.

Bilo mi je lično zadovoljstvo, das am kao već iskusni elektro inžinjer, sa gradnje mnogih objekata u bivšoj Jugi, upravo i došao, na kamen temeljac, na izgradnji i prve tvornice glinice, u sastavu novog aluminijskog kompleksa.

Bio sam i školovani kadar, francuske firme Pechiney-a iz Francuske, čija su tehničko tehnološka riješenja i tehnička pomoć i primjenjena za cjeloviti projekat aluminijske industrije, u Mostaru.
Nažalost, dvostruka agresija na Mostar i ovaj kompleks, učinila je svoje dejstvo sa veoma jasnim posljedicama i na stanje i sve neprilike za dalju proizvodnju, ovih kapaciteta.

Međutim, ostrašćeni dio agresorskih aktera i bojovnika HDZ-a, uzurpirali su i totalno preuzeli pod svoje, naslijeđeno stanje u firmi Aluminij i pod rukovodstvom menadžera Mije Brajkovića i njegovih saradnika, krenuli su, isključivo, po svome, uz totalnu diskriminaciju svih bivših radnika ove firme, uz geslo; “Srbima i Bošnjiacima i psima, ulaz je bio0 zabranjen u firmu“.

Od toga perioda, kako i na koji način se firma razvijala, proizvodila I na tajnovit način poslovala, bez ikakve dozvole ulaska zvaničnih predstavnika svih institucija vlasti Federacije ili države Bosne i Hercegovine, ostala je i velika nepoznanica.

Kriminalac, Mijo Brajković, postao je gospodar ovoga zla, a sa dobrim finansijskim sredstvima, veoma je lucidno, lukavo i sramno, putem plaćenih medija, znao i umio glorificirati, uspješnog “hercegovačkog diva“, koji se, kako to vidimo, ovih dana i konačno, bori za svoj opstanak i podizanje, sa koljena “hercegovačkog propalog patuljka“, te najvećeg gubitnika, sa dugovima od preko 400 miliona maraca.

Godinama se skrivao i veliki zločin, ćutanjem, lažima i obmanama i javnosti, da je riječ o velikom i uspješnom gigantu, kako bi unutrašnje krtice kriminalaca i lopova, sa Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem i inim njihovim saučesnicima, mogli izvršavati kriminalne radnje, uz sospstveno bogaćenje, kupovinu i gradnju stanova i vila, duž Jadrana i sve do Pantovčaka.
Već pune 22 godine, obespravljeni radnici ove firme, ukazuju nadležnima u vlasti i široj javnosti, da je u firmi criminal planetarnih razmjera i da se jedinom, u stečajnom postupku, mogu razotkriti svi pouzdaqni detalji i razlozi i trenutnog, gubitničkog stanja firme Aluminij.

Ne ulazeći u detaljne analize sastančenja članova Vlade Federacije i predstavnika Aluminij, što se i jučer desilo, tražeći i mogući spas za ovu firmu, upravo je i jedino moguće prihvatljivo riješenje, koje čeka na odluku Vlade, već pune 22 godine, sadržano je zaključkom;
“Zadužuje se Upravni odbor i uprava Aluminija da poduzme sve aktivnosti I pripremne radnje za otvaranje stečajnog postupkaq, te mogućnost kontroliranog stečaja uz postepeno smanjenje proizvodnje. To je varijanta ako prva i druga opcija ne krenu smjerom kojim želimo “/završen citat/
Kada je riječ o opcijama, portage za strateškim partnerima, priča je za malu djecu, kako bi se našao neki “ luđak “ koji bi preuzeo I ova silna dugovanja.

Znajući da je ova firma postala i veliki ballast i opterećenje Federaciji i državi, daleko bi bilo bolje i unosnije da se ta ista Federacija odrekne i svoga udjela u 44% kapitala / prema procjeni, Mije Brajkovića“, kako ne bi i dalje brinula o isporuci električne energije firmi Aluminij, po nižim cijenam plaćanja.
Bilo kako bilo, ovo mostarsko smeće iz dugogodišnje aluminijske folije, svih njenih aktera u kriminalnom lancu, kao i današnje trenutno smeće u kontejnerima i mimo njih, koje stanjem i svojim smradom na ulicama grada “slučaja“ Mostara, ukazuje građanima ovoga grada, da ništa i nije slučajno.
Počeli su ga godinama odlagati, Bičakčić, Hadžipašić, Branković, Nikšić do Fadila Novalića, sa svojim koalicionim jaranima iz HDZ-a, Brajkovićem, Čovićem i inim saradnicima, dans su doveli do poteškoća u iznalaženju adekvatne deponije. Sram ih, sviju bilo.

Da li se kriminalna Vlada, njihov „ trojac „ i posebno ministar Nermin Džindić upotrebom njihovih respiratora, zaista i povratio u život normalnoga razmišljanja.
Ne bez razloga ističe: „Svjesni smo i vidimo dešavnja da proces preuzimanja, odnosno najma ili pokretanja proizvodnje od onih spektakularnih najava u odnosu na dešavanja koja jesu ili nisu jedno s drugim kompatibilni.
Nažalost, mislim da će i proces finasijske konsolidacije pokazati da ovo privredno društvo u ovakvom načinu rada i obliku poslovanja ne može nastaviti rad“ - rekao je ministar Nermin Džindić.