Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Pisana rijec


Iz štampe izašla sedamanaesta knjiga poezije pjesnika Braha Adrovića
“VRZINO KOLO” BRAHA ADROVIĆA
Procitaj komentar
Autor: B.net
Objavljeno: 29. January 2022. 20:01:04

Autor: Prof. dr. Draško Došljak

Cilj Adrovićeve poezije je da nas trgne, da nas zapita, da probudi uspavane duhove i pozove na aktivizam najpre u odnosu prema sebi samima. Najprije to! Ova poezija budi i zaspalu ljudsku emociju. Iako ne bježi od neprijatnih okolnosti iz stvarnosti, njeni stihovi sadrže nagovještaj da je “promjena unutar izvesnija, ali i mnogo potrebnija i svrhovitija, budući da se kroz nju mijenja i svijet spolja”. Braho Adrović pokazuje da se poezija ne može pisati “bez povjerenja u njenu snagu i misiju”. Ona je snaga koja vraća povjerenje u Čovjeka.
U našoj književnosti postoje pisci u čijim se pjesmama precizno ogledaju vrijeme i prostor. Vrijeme - sadašnje i prošlo, a zaustavljeno u poeziji i prostor piščev - zavičajni. Jedan od takvih je i književnik Braho Adrović (Donja Vrbica, 1947). Nakon knjiga: “Biti živ”, “Juče na ulici”, “Hiljadu dana ljubavi”, “Balkanske legije”, “Rat u kući”, “ Objava nezaborava”, “Gorki vijenac”, “Vječno uzaludno”, “S one strane nade”, “Ljudi i neljudi”, “Izabrane pjesme”, “Mapa bolnh mjesta”, “Čovjek i vrijeme”, “Đavolje međe”, “Velika šetalica”, “Porijeklo grijeha”, Adrović je objavio, ovih dana, zbirku pjesama “Vrzino kolo”, u izdanju IGP “Pegaz” iz Bijelog Polja, uz recenzije dr. Blagoja Vujisića i dr. Miomira Milinkovića. Naslovnu stranu – korice za ovu, sedamnaestu Adrovićevu knjigu, uradio je akademski slikar mr. Irvin Masličić.

U predgovoru ove buntovne Adrovićeve zbirke, dr Blagoje Vujisić ističe: “Vezanim i slobodnim stihom pjesnik je uspio, podjednako, da na umjetnički način oblikuje svaku pjesmu, počev od uvodne pjesme “Zavrzlama”, koja slika Vrzino kolo današnjice i pjesama svih pet poglavlja koja se lirski i jezički prožimaju. Uspostavljajući uzajamnu i korelativnu vezu između bliske prošlosti i današnjice, Adrović lirski i simbolički ukazuje na elemente duhovnih i etičkih posrnuća u zemlji i regionu. O tome posebno svjedoče stihovi uvodne pjesme:

‘Vrzino se kolo kreće
Niko ne zna kad će stati
Il’ otići kud se neće
A narod će sve da plati’.

Braho Adrović

ZAVRZLAMA
Vrzino je ovo kolo
Zapleteno na sve strane
Svud okolo naokolo
Grakću na nas kao vrane

Nekom krivo nekom pravo
Grakće na nas
I crn đavo
Ne skriva se grakće na glas

Grakće naglas i prijeti
Da nas sruši da nas nema
Iznad naših glava leti
Ko smrt crna anatema

Grakću na nas strvinari
I škrguću već zubima
Neki novi neki stari
Svako svoju žrtvu ima

Svak na svojoj čeki čeka
Žrtvu drži na nišanu
Sve zavisi od čovjeka
Na koju će krenut stranu

Vrzino se kolo kreće
Nilko ne zna kad će stati
Il'otići kud se neće
A narod će sve da plati
Kad bi mogli kad bi znali
Mi bi kolo sad raspleli
I konačno jednom stali
Pošli mirno gdje smo htjeli

Ali koilo neće stati
Azgin moćnik dok ga vodi
Uvijek će nas zaplitati
Da zala igra zlo izrodi

Moćni kada kolo vode
Vodiće ga do besvijesti
Dok sinove majke rode
Neke nove bez obijesti

Mi smo mali snage male
Mi u kolu propadamo
Sa moćnima nema šale
Zakon im je sila samo

U kolu je lud i zbunjen
Velik mali zalutali
Ništavilom već prepunjen
Ostali su mrtvi pali

Od rođenja pa do smrti
Samo patnje bol i muke
Vrzino se kolo vrti
I dave nas crne ruke

Život kratak sreće malo
Malo dobra i radosti
Lijepog malo sve ostalo nevaljalo
Promašeno i propalo i grubosti.

(Iz knjige „Vrzino kolo“ koja je upravo izašla iz štampe)

Otuda, da bi bio što ubjedljiviji, pjesnik daje prednost mislima nad osjećanjima, čime se njegovo iskreno biće priklanja refleksivnosti i filozofemama. Uprkos gorčini i beznađu koje stalno nosi u sebi i čime, kao pravi pjesnik, nikada nije srećan, pjesnik ipak nije pesimistički obojen, već nastoji da osmisli i oplemeni sve što je ružno i strašno u svom okruženju pa svoju dragu moli za osmijeh kao spasonosno rješenje za lakše preživljavanje Vrzinog kola.

Ovom knjigom stihova Braho Adrović donosi novinu u svom stvaralaštvu, te će se po njoj posebno pamtiti, a njoj će se čitaoci vraćati kao istinitom svjedočanstvu jednog vremena iz pera iskrenog pjesnika bliskom čitaocu.

Metaforika i asocijativnost su u skladu sa današnjicom, jer su vjerna slika o istini čovjekovog opstojavanja u sadašnjim istorijskim i nacionalnim iskušenjima. Leksika ovih stihova je neposredna i pristupačna, pa lako i u potpunosti uspostavlja kontakt sa čitaocem. Njegovo višeslojno kazivanje u okviru Vrzinog kola objedinjava širok spektar osjećanja - moralnih, patriotskih, socijalnih, ljubavnih i drugih- a sva ona imaju univerzalne konotacije i opšte ljudske poruke”.

Pored uvodne pjesme “Zavrzlama”, Adrovićeva nova zbirka sadrži sljedeće cjeline: “Vrtikolo”, “Običan dan”, ”Kućni poslovi”, “Tragovi”, “Naša posla” i “Gostujuća pjesma”.

Preporučujući za objavljivanje ovaj Adrovićev pjesnički rukopis, jedan od recenzenata dr. Miomir Milinković je zapisao: “Novo pjevanje i mišljenje Braha Adrovića predstavlja njegov stvaralački kontinuitet, ali otvara i jedno novo poetsko polje. Poezija se može stvarati samo ako postoji plemenitost cilja i opravdanost ideje, što pokazuje i Adrovićev rukopis “Vrzino kolo”. Ta Adrovićeva krucijalna ideja eksplicitno je poentirana u pjesmi „Jesmo li se razumjeli”, gdje on kaže: ‘Nijesam ljut na tebe nego na sebe’. Adrović uvijek polazi od sebe i nudi pouke životne i pjesničke. Zato je ova zbirka buntovnost pjesnička ili pobuna poezije.

Adrovićeva zbirka se, uvjeren sam, dvosturko prelistava. Taman kad dođete do kraja, “Pogleda”, završnica pjesme poziva na vraćanje na one strofe koje su nas, kad smo ih prvi put pročitali, počele mijenjati, i zbog kojih smo duboko zamišljeni nad životom.

Ciklusi se linearno nadovezuju jedna na drugi, dok su prva i poslednja pjesma na kompozicionom planu čvrsto uvezane. Pjesma “Zavrzlama” predstavlja svojevrsnu posvetu, odnosno ima funkciju pjesme-posvete. Ona nagovještava, odnosno otvara jedno polje, ne samo pjesničko, kojim hodi pjesnik Adrović.

Stihovi se, iz pjesme u pjesmu, nižu kao pjesički rezulati intelektualnog osmišljavanja dešavanja iz običnog života. Adrović im prilazi sa namjerom da ih razobliči, “raskrinka” i time dâ realan ton kojim osujećuje nepravda i nagoviještena pravda pretvara u život, izdvajajući upečatljive detalje stavljajući ih u poetski fokusa.

Emocionalnom dogradnjom i pjesničkom vještinom, pjesnik Adrović od nepodnošljive stvarnosti stvara dolazeću nadu i topline koje mogu ugrijati čovječanstvo.

Pjesnički rukopis Braha Adrovića jeste i najplemenitija angažovana poezija. Bez sirovog bunta, sa nijansiranim slikama, njegova poezija djeluje kao pjesnički organizovana borba protiv nepravde. To je pobuna protiv čovjekove otuđenosti, intelektualne zaboravnosti, nedodirljivosti.

Adrović od jednostavne scene iz života napravi slike kao sabirno mjesto osećajnosti i topline, ali i zbir grčeva koji daju snagu. Ovo je poezija koja je očišćena od jezičkog viška i zakukumuljenih izraza. Rukopis Adrovićeve poezije počinje zavrzlamom, ali i vjerom u poeziju, nasušnom potrebom da se pravda ne zaboravi. Stoga je i njegovo čitanje zanimljiva šetnja kroz život, ili jedna strana života, ona koja završava u literaturi, ali to je i povratak sebi. Sebi i poeziji kao sigurnoj životnoj kući.

Cilj Adrovićeve poezije je da nas trgne, da nas zapita, da probudi uspavane duhove i pozove na aktivizam najpre u odnosu prema sebi samima. Najprije to! Ova poezija budi i zaspalu ljudsku emociju. Iako ne bježi od neprijatnih okolnosti iz stvarnosti, njeni stihovi sadrže nagovještaj da je “promjena unutar izvesnija, ali i mnogo potrebnija i svrhovitija, budući da se kroz nju mijenja i svijet spolja”. Braho Adrović pokazuje da se poezija ne može pisati “bez povjerenja u njenu snagu i misiju”. Ona je snaga koja vraća povjerenje u Čovjeka.

Ovi stihovi potvrđuju njegovo nepresušno ubjeđenje da nas poezija može dovesti do istine, i to ne samo istine o vlastitom životu već i o životima drugih, do onoga za čim su tragali pjesnici minulih vremena.

Još od davnih vremena važi nepisano pravilo: “ako želite da se odužite bilo kojoj generaciji, pišite stihove o onome što zaista osjećate i mislite. Adrović to, zaista i radi. Misli i pjeva”!
Ovom pjesničkom zbirkom, Braho Adrović je nastavio svoj književni kontinuitet i, još jednom, potvrdio da je pjesnik života i realnosti, angažovan i neraskidivim nitima vezan za stvarnost. Ovo je lirsko kolo koje predstavlja sliku jednog vremena, prostora i ljudi, sa porukama, opomenama i onom snažnom Brahovom koja se viori i u ovoj njegovoj zbirci: “Što vise starim / Ja u lijepom prepoznajem sreću”. Poezija! I više od nje!

Autor: Prof. dr. Draško Došljak

VRH



Ostali prilozi:
» BIHORSKI DUNJA SPONA KULTURE RAZLIČITOSTI
Božidar Proročić | 30. June 2022 18:22
» KEMAL MUSIĆ - ŽIVOT ISTKAN NITIMA KULTURE I KNJIŽEVNOSTI
Božidar Proročić | 15. June 2022 17:02
» SUSRET SA PJESNIKOM KEMALOM COCO
Zijad Bećirević | 09. April 2022 20:07
» U MELBOURNU ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE AUTORA HABIBA MANDŽIĆA
Suada Suljić Sokolović | 05. March 2022 13:21
» OGLEDALO, OGLEDALCE, KAZUJEŠ LI NAM KRIVO?
Bošnjaci.Net | 09. February 2022 16:22
» DEMOGRAFSKI PROCESI U NASELJIMA NOVOG PAZARA
Azra Ličina Sinanović | 01. February 2022 19:35
Ostali prilozi istog autora:
» VASPITANA DJECA
07. May 2022 14:39
» BOSANSKI JEZIK NEMA ALTERNATIVU
26. April 2022 16:37
fastvee.gif
Taslidza Banner.jpg
SrdjandDramanovic Studija.jpg
Beharban.jpg
Kurtcehajicbanner45.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
bos-jezik.gif
NjegosMilo.jpg
almirhot.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
KDBH_Preporod.gif
Udruzenje Kultur Media banner.jpg
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif