„Teški teror, veliki zločin, genocid koji će ostati neizbrisiv u sjećanju svih žrtava. Divljanje, bezrazložno mučenje, nesnosna patnja i bol. Barbarsko paljenje i pljačkanje svega onoga što smo zajednički gradili svih ovih godina. Djevojka sa maslačkom u kosi nije doživjela da dočeka onakvu budućnost kakvu je, nekoć, zamišljala. Silovana je, a sa tim njeni snovi bivaju raspršeni poput sapunice. Objesila se u šumi, ne mogavši da podnese taj teret poniženja koji su bijesni psi joj stavili na njena krhka leđa. Nasilno oduzeta čednost nije joj dopustila da nastavi živjeti s mirom, da dovrši školovanje, pronađe pravu ljubav, osnuje porodicu. Ubila se, vjerujući da će na nekom boljem svijetu uspjeti ispuniti sve ono o čemu je maštala.

Nasmijane djevojčice sa vijencima oko glave sada su uplakane djevojke, nezaštićene i u čijim srcima bol, tuga i strah su snili svoja gnijezda. Nestašnih dječaka koji su pravili zijane više nema. Njihova nježna i krhka tijela izrešetana su najtežom artiljerijom kao da su oni neka prijetnja, kao da oni predstavljaju neku opasnost. Njihovo jedino oružje bio je smiješak koji im nije pomogao. Tijela su im se odavno pretvorila u kosti čiji ostaci leže negdje ne dnu grobnice koju su krvnici taktički odabrali za njih.Više nema očeva čije će žuljevite ruke dići visoko u vazduh svoju djecu koja su ih silno poželjela. Uništena je mladost, sve je krvlju obojeno, sve je pretvoreno u prah i prašinu. Mnoge porodice i njihov identitet je izbrisan, mnogi su izgubili svoje ognjište i protjerani u inozemstvo. Mnogi žive dan za danom, preživljavaju, čekajući suđeni čas da se susretnu sa svojim voljenim na onom svijetu“, dio je eseja Jasmina Husejinovića nedavno objavljen u njegovoj knjizi „Srebrenica“ koja je ilustrvana fotografijama Srebrence i ispraćaja tabuta ubjenih srbreničana ispred zgrade općine Vogošća, a koja bi mogla poslužiti kao vrlo poučno štivo koje bi se moglo podijeliti osnovcima i srednjoškolcima, boračkim i drugm udruženjima koja baštine sjećanja na dešavanja iz odbramben-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine.

Sa svojim literarnim radovima Jasmin aktivno učestvuje u obilježavanju značajnih datuma iz odbrambeno-oslobodlačkog rata u BiH 1992.-1995. godine. Rijtke su manifestacije na kojima se obiježavaju godišnjice značajnih bitaka, a da on svojim literarnim radovima ne probudi emocije prisutnih. Pored literarnog rada bavi se i sportom. Aktivno trenira karate. Bio je dugogodišnji član karate reprezentacije Bosne i Hercegovine. Prošao je je kroz sve uzrasne selekcije i višestruki je osvajač internacionalnih, državnih, federalnih i kantonalnih prvenstava. Majstor je karatea, odnosno nosilac crnog pojasa Prvi dan. Osoba je pred kojom, zasigurno, predstoji značajna književna karijera.

- Ovom svojom, prvom, knjigom želim ostaviti trag o jednom teškom vremenu kroz koje smo prolazili tokom minulog rata, kaže Jasmin Husejinović. Ovako nešto treba činiti svako kako bi buduće generacije napajali istinom i snažili njihova krila da svojim rado i učenjem jačaju zajedništvo u okviru kojeg nikada više neće dozvoliti da nam se desi novi genocid.