Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


MANIFEST MIRA
Procitaj komentar

Autor: Dr. Sead Alić
Objavljeno: 26. December 2022. 14:12:50
U ime 'čudnih ljudi čudna imena'
(Teze o FeuerBiHu)

1. BiH je stratište morala
Ponekad nam se čini da gledamo i vidimo cijelu sliku, a vidimo samo jedan njen dio. Najčešće se to događa kad feneomene ne promišljamo, ne vidimo, ne analiziramo - u povijesnoj perspektivi. Ako ne sagledamo stvari u historijskom kontekstu, u vremenskom nastajanju i razvoju - možemo vrlo lako propustiti ono što je bitno. Aktualni trenutak bez povijesnog konteksta samo je jedan aspekt fenomena o kojemu govorimo. Za razumijevanje je potrebna šira perspektiva. Kako sa svim tako isto i sa situacijom u Bosni i Hercegovini, a i u široj regiji.
Mir se postiže dogovorom. Za svaki je dogovor potreban razgovor. Za razgovor su potrebne razumne analize, kritički, etički i poietički pristup. Za čovjeka ima nade dok ima nade za razgovor. Širina i otvorenost duha pretpostavka je sagledavanja problema iz više dimenzija. Utoliko je potrebna sloboda promišljanja, neovisnost prosuđivanja i sučeljavanje različitih pristupa.

Razgovori koji se ovih dana mjeseci pa i ovih godina vode o Bosni i Hercegovini nerijetko se svode na političku, odnosno pravnu dimenziju propitivanja. Uglavnom se razmišlja o posljedicama, a ne uzrocima. Nametnut je narativ da se ne treba vraćati na počinjene zločine jer to proizvodi nove prepreke za mogući dogovor. Nametnut je okvir koji onemogućuje ono što bi trebao omogućiti. Prihvatili smo dakle košulju koju su nam navukli i sad se pitamo zašto je nemoguće učiniti nešto korisno, konkretno, iscjeljujuće za sve nacije odnosno za cjelokupni bosanskohercegovački narod.
Bosna i Hercegovina stratište je morala. Ono što je učinjeno za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu može se ispravitri samo sučeljavanjem izvršitelja s njihovim činom, sučeljavanjem naredbodavaca sa sudom, sučeljavanjem vjerskih vođa s Bogom. Spuštajući problem na razinu pravnika i političara (a to je razina koja se nameće kao horizont rješavanja problema) postajemo zarobljenici mreže riječi političkih vođa i stranaka. Bosna i Hercegovina je (kao i u oružanoj agresiji) još jednom opkoljena i još jednom će morati tražiti izlaz u nemogućim uvjetima.
Ukoliko geostrateški odnosi ne budu uvjetovali drukčiji način ponašanja, dinamiku i integracije – Bosna i Hercegovina će ponovno biti pred iskušenjem nestanka. Bolna je to ali realna istina. Jedna je vrsta ideologije (laži) zamijenjena drugom. Jedan je način 'finalnog rješenja zamijenjen drugim. U rukavicama sve ljepše izgleda.

2. Nudi nam se da uživamo u teatru apsurda
Danas se sve pokušava predstaviti kao pravna i politička bitka za utjecaj/moć u BiH. Kao da je riječ o broju glasova. Kao da se ništa nije dogodilo. Kao da desetine tisuća nisu pobijene a stotine tisuća raseljene. Oni koji su ostali unajmljuju se kao statisti u teatru političkog apsurda. Odnekud niotkuda pojavljuju se izbori i sve izgleda normalno. Preko noći se mijenjaju pravila i sve izgleda demokratično. Sve je pretvoreno u bosanskohercegovako 'svjetsko prvenstvo' u prikupljanju navijača za izbore kojima se stvara privid demokracije i napretka. Bosanskohercegovački trokut stavljen je u hladnu vodu, a temperatura se penje. Dok preostali, preživjeli muslimani i nemuslimani shvate, kuhanje će biti dovršeno. 'Kuhanje žabe' je stari trik onemogućavanja žrtvi da postane svjesna što joj se događa. Nažalost, to kuhanje u Bosni i Hercegovini, pa i drugdje, traje predugo da se matrica ne bi prepoznala.
Danas je nužno skrenuti pozornost na ono što će lako biti nazvano ružnim imenima, ali što se ne smije zaboraviti niti ispustiti iz vida. U teze o aktualnoj situaciji mora se razmišljati i o kontinuitetu odnosa Europe prema islamu i muslimanima. Osvrnuti se dakle na neka minula vremena, korištene metode, na one načine koji su ušli u kolektivnu svijest Europljana (pa i u kolektivno nesvjesno). O svemu se mora razgovarati. Otvoreno, na razini načela radikalnog humanizma. Samo tako može doći do katarze, izvlačenja na površinu uzroka i liječenja koje ne liječi simptome nego sam uzrok bolesti.
Naravno nikada se ne smije govoriti/pisati/razmišljati kao navijač, sa stanovišta isključivo jedne točke gledišta, jedne religije, svjetonazora i sl. Ljepota je razgovora otvoriti se za razne točke gledišta, slijediti različite puteve razmišljanja, dohvatiti konzekvence svakog od tih razmišljanja, pa tek onda zaključivati. U tom smislu svaki razgovor o Bosni i Hercegovini razgovor je kroz prizmu u kojoj se prelama svjetlo koje dolazi najmanje iz tri smjera. Neka dakle ovo bude jedan od smjerova. Reakcije na ovaj tekst su poželje, dobrodošle i mogu samo pomoći da se odnosi bolje razumiju.

3. U pitanju je Europa
Indikativna je šutnja Europe za vrijeme agresije na BiH. Indikativan je bio embargo na uvoz oružja u situaciji kada je sve naoružanje otišlo u ruke strani koja je upravljala takozvanom Jugoslavenskom narodnom armijom. Šutnja je bila potpora učinjenim zločinima. Ona je otvorila vrata sjećanju na neka davna vremena i metode koje nažalost moramo prepoznati i u aktualnom nam vremenu.
U pitanju nije samo Bosna i Hercegovina. U pitanju je Europa. U pitanju je ideologizirana slika i mit. U pitanju je mitologija koja svako neko vrijeme budi želju za osvajanjem, istrebljenjem, uništavanjem drugoga i drugačijega.
Puno bi se toga moglo reći o tome kako je Europa nastajala i kakav je doprinos bio Islamske Španjolske u oblikovanju kulturnog, ekonomskog, moralnog, civilizacijskog segmenta onoga čime se danas Europa diči. No umjesto razumijevanja sinergije kultura povijest se opredsjelila za šutnju, negiranje, za stereotipe i nerazumijevanje.
Puno je pisano i govoreno i o oblikovanju europskog identiteta suprotstavljanjem neuropskom Istoku. Nerijetko je sve pretvarano u stereotip koji je omogućavao nerazumijevanja, osude, pozivanja na rečenice i stavove stereotipnih viđenja stvarnosti.
Ove rečenice pišem s nadom da će se probuditi kritički, neovisni, misaoni, filozofijski, povjesničarski, humanistički interes za razumijevanje taloga na kojemu svako neko vrijeme izrastaju nove mržnje, ratovi i genocidi.

4. Radikalni humanizam kao metodološka osnova propitivanja bosanskohercegovačke stvarnosti
Da bi se o bilo čemu govorilo mora se iznijeti 'na svjetlo dana'. Bez govora o bolnim točkama nedavne ali i davne prošlosti nemoguće je naći rješenja za gordijski čvor bosanskohercegovačke stvarnosti. Stvari se moraju nazvati pravim imenima. Zločini su zločini i oni moraju biti kažnjeni. Masovne grobnice su posljedica onoga o čemu se mora početi govoriti javno. Koja je u tome uloga politike, stranih službi ali i crkvenih hijerathija (posebno hijerarhije pravoslavne crkve).
Abel i Kain su bili braća, jednako kao što smo zločinac Mladić i ja braća. Zločine je dakle uvijek počinio čovjek i oni svjedoče o mogućnosti da ljudsko biće zastrani i postane suprotnost od onoga što bi kao ljudsko biće trebao i morao biti. I ja sam zločinac jer sam šutnjom i neaktivnošću omogućio ljudima poput Mladića da se igraju Boga.
Radikalni humanizam stavlja u pitanje šutnju srpskih intelektualaca, pokušaj zaborava i zločina Hrvata i zločina Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Radikalni humanizam želi uspostavu mira u Bosni i Hercegovini usprkos geostrateškim, političkim, pravničkim, religijsko-hijerarhijskim i drugim 'igrama'.
Način na koji se može i mora razgovarati u i o Bosni je radikalni humanizam. To je otvoreni način koji traži katarzu. Traži prvenstveno od pravoslavlja da se suoči s podržavanjem laži i svih dosadašnjih agresija na muslimane/Bošnjake. To je govor koji ne mrzi ništa osim tabua. To je govor koji se ne libi reći da je zločinac zločincu brat, ali da upravo zbog toga mora doći do jasnog i oslobađajućeg sučeljavanja sa istinom.
Radikalni humanizam šutnju Europe za vrijeme realiziranja genocidne namjere istrebljenja 'Turaka' iz Bosne i Hercegovine smatra također zločinom. Nažalost, za razliku od zločina koji imaju ime i prezime, zločin šutnje pripada svima nama.

5. Demitologizacija europocentrizma
Da bi se razumjela situacija u Bosni i Hercegovini, a onda i u širem geostrateškom ozračju neophodno je propitati ulogu i mjesto Europe kako u vjerskim, kolonijalnim, tako isto i suvremenim političkim i ratnim previranjima.
Radikalno i otvoreno potrebno je demitologizirati idealiziranu sliku Europe kao kulturnog i civilizacijskog središta sveukupnih ljudskih nastojanja da se uspostavi uljuđena zajednica građana na planetu Zemlji. U tom smislu nužno je otvoreno progovoriti o žutim mrljama europske povijesti, o kolonijalnim osvajanjima, izvršenim genocidima, o imperijalističkoj orijentaciji kako Europe tako i njene produžene ruke, Amerike.
Suvremena zbivanja s migrantima, uvođenja demokracija u zemlje čije su glavne odrednice islam i nafta, te stvaranje i razvijanje islamofobije, kao i pokušaj svojevrsnog vezivanja Europe isključivo za kršćanstvo – teme su koje traže otvorenu, korektnu, prijateljsku, suradničku diskusiju koja treba i mora biti obavljena za dobrobit čovjeka.
Pokazuje se naime da su genocidne namjere i čin genocida u Bosni i Hercegovini duboko povezani s povijesnim nasljeđem o kojemu se predugo šutjelo. Stvaran je i održavan mit koji onemogućuje ravnopravan razgovor i razumijevanje. Europski mit i šutnja o zločinima učinjenim u ime jedne religije proizvodi nužno šutnju kao zlo iz kojeg se rađaju novi zločini. Utoliko je neophodno demitologiziranje ideje Europe. Posebno u aspektu odnosa prema islamu koji je na geografskom području Europe prisutan više od tisuću godina.

6. O novim vjerskim ratovima u Europi
Agresija na BiH koja se u početku mogla interpretirati različito, vremenom je poprimila karakteristike vjerskoga rata. Tu bolnu istinu moramo imati pred očima, bez obzira što ona izgleda nevjerojatno. U više tekstova i nastupa rekao sam i napisao da su zločini koji su napravljeni za vrijeme posljednje (a i ne samo tada) agresije na BiH mogli biti učinjeni samo od strane onih koji su bili zaluđeni idejom da se bore za svog Boga, svoje vjernike, svoju religiju.
Naša potreba da u to ne vjerujemo proizlazi iz težine te činjenice. Teško je naime povjerovati da su nekadašnji tridesetogodišnji ili stogodišnji vjerski ratovi u Europi uskrsnuli. Mislimo da živimo u sekularnim društvima i da je vjera fenomen koji se preselio u privtnu dimenziju naših života. Nažalost, posvećivanja oružja, pozivanja na Boga, ubijanja, mučenja i zločini zbog vjere odnosno nevjere, pokušaj 'čišćenja' čitavih krajeva od ljudi druge vjere, temeljito ubijanje bogomolja (strojnicama, granatama, dinamitom…), mučenja ljudi druge vjere u logorima, seksualna iživljavanja nad ženama druge vjere, poruke koje su odašiljane ljudima pred strijeljanja – sve su to očigledni dokazi da je borba za teritorij, pljačkanje i osvajanje utjecaja, pravna i politička borba za 'naciju' – zadobila najstrašniju moguću dimenziju, povratak u vrijeme vjerskih ratova.
Ubiti nekoga zato što vjeruje u istoga Boga ali mu se klanja, poštuje ga i voli na drugi način, drugim ritualima i svoju vjeru izgovara nekim drugim jezikom, novi je barbarizam staroga kova. Političke su elite u suradnji s religijskim hijerarhijama oživjele metode inkvizicije za koje smo svi vjerovali da pripadaju dalekoj prošlosti i da su dovoljno kritizirane, osuđene i kao takve zaboravljene. Nažalost, to samo govori o našoj naivnosti i o strahu da govorimo otvoreno o stvarima o kojima se mora razgovarati. Lijepo je šutjeti o lijepim stvarima, ali šutjeti o nagomilanoj mržnji i strahotnim metodama iživljavanja vjerskih moćnika nad svojim vjernicima a posebno nad inovjercima – stvara nove količine mržnje i kontaminira prostor mogućeg razumijevanja i zajedničkog života. Dakle, Europa se mora osloboditi svojih stereotipa o islamu
Agresija na BiH bila je među ostalim i te kako i vjerskog karaktera. Embargo na naoružanje (u situaciji kad su samo muslimani bili bez oružja), šutnja i gledanje kroz prste zločincima (pa i suradnja s njima) bili su simptomi kolektivno (ne)svjesne namjere istrebljenja muslimana s geografskog tla Europe. Raspad Jugoslavije bio je prilika da se dovrši europski krstaški/križarski pohod na bijele muslimane u Europi, europljane koji su se odlučili za nekršćansku i nejudeokršćansku vjeru. Onako kako se šutjelo za vrijeme pokušaja istrebljenja Židova, sada se šutjelo za vrijeme silovanja, ubijanja, zakapanja, skrivanja ili protjerivanja ljudi islama. Prošlost upozorava: Dok se Europa ne oslobodi svojih predrasuda neće biti mira ni za bosanskohercegovačke muslimane.

7. Kolektivno (ne)svjesno idealiziranje Europe
Od križarskih/krstaških ratova, 'Islamske Španjolske', ratova protiv vlastitih vjernika (Katara u Južnoj Francuskoj), dugih i krvavih vjerskih ratova na području današnje Europe između samih kršćana, genocida prema domorodačkom stanovništvu Sjeverne, srednje i Južne Amerike, pokušaja istrebljenja Židova u Europi, do suvremene islamofobije i inkvizicijsko-genocidnih manira vjerskih ratnika kraja 20-tog stoljeća – postoji jedna nažalost konstantno prisutna linija šutnje o svemu sa čime se Europa ne bi mogla, smjela ili trebala dičiti.
Islamska Španjolska i sve što se događalo s islamom u njoj prototip su svih kasnijih zbivanja. Velika islamska kultura iščupana je iz korijena a svi su njeni sljedbenici morali biti ili protjerani ili pobijeni. Čak i oni koji su pokušali preživjeti prelaskom na kršćanstvo bili su ubijani. I odrasli i djeca. Svi su islamski vjerski hramovi sravnjeni sa zemljom. To je ono što će biti učinjeno i u Srbiji, a i za nedavnog rata odnosno agresije u Bosni i Hercegovini. Da je islam na takav način mrzio, u vrijeme otomanskih osvajanja, tada u ogromnom području mediterana ne bi bilo katoličkih ili pravoslavnih bogomolja pa niti vjernika. No islam je poštovao i poštuje različitost. To što pravoslni vjernici odnosno oni koji se tako predstavljaju, idu u rat silovati, klati, ubijati i zatrpavati u masovne grobnice (pa prekapati i skrivati leševe u sekundarne grobnice) nije na čast religijskim hijerarhijama niti takvoj interpretaciji Boga. Do danas nema ljudskih riječi isprike odaslanih s visina vrha pravoslavne religijske hijerarhije.
Križarski ratovi, odavno se zna, bili su u pravilu plačkaški pohodi koji su omogućavali katoličkom crkvenom vrhu da uvede svoj red u odnose crkvene i vjerske vlasti. Križarski ratovi su bili džihad u negativnom smislu, dakle rat protiv vanjskog neprijatelja bez samosvjesne potrebe rata protiv svega onoga što je loše u nama samima. Ni križarski ratovi nikad nisu prestali. Oni su mijenjali oblike ali su postali jednom od matrica povijesti. Da je tomu tako govori i činjenica da je u srcu Europe poveden još jedan križarski rat i to protiv Katara. Bili su to vjernici koji su se pobunili protiv samovolje i bezbožnog ponašanja rimske vjerske nomenklature. Svi su pobijeni. A bili su Bogu najbliži. Oni nam svjedoče da u očima ne-vjernika, dakle onih koji se pozivaju na ratničku interpretaciju Boga – nema milosti. Nije je bilo za Kršćane, zašto bi je bilo za muslimane.

8. Šutnja kao kolektivni zločin
Indikativna je šutnja Europe koja je znala što se događa ali se povlačila u komotne prostore promatranja svega što je muslimanima u Bosni i Hercegovini činjeno. Svi pokušaji da se ta šutnja objasni zaustavljali su se na nevjerici, zgražanju i osudi. No, treba imati u vidu povijesni kontekst i on nam podiže velove neznanja. Na djelu je nešto što traje već oko tisuću godina i što je kao takvo ušlo u kolektivno nesvjesno pa i u kolektivnu svijest Europljana.
Šutnja o zločinima starih vremena postaje metoda odgovora današnjih zločinaca. Izvrtanje teza nekih starih vremena postaje praksa suvremenih zločinaca. Žrtva je uvijek kriva za sve jer interpretaciju verificiraju oni koji zločine podržavaju. U tom smislu mora se znati da je šutnja o zločinima (naroda iz kojih dolaze ljudi koji su ih počinili – kolektivni grijeh). Ono što je pojedinačni grijeh i što ima svoje ime i prezime postaje kolektivni grijeh šutnjom čitavog naroda.
Ne postoje intelektualci u narodu koji svoje zločine nije oprao govorom, isprikom, molitvom, osudom, emocionalnom i intelektualnom katarzom. U takvim društvima postoje samo glumci-intelektualci koji prema potrebi mijenjaju dresove.
Šutnja je zločin veći od genocida jer postaje kolektivno zlo koje omogućuje nove generacije zločinaca.

9. Embargo na demokraciju
Zabrana uvoza oružja u BiH za vrijeme agresije samo naizgled je onemogućavanje ubijanja u BiH. Svima je u svijetu bilo jasno da je sve oružje četvrte vojne sile u Europi pripalo agresorskoj vojsci. U takvim okolnostima uvoditi embargo na uvoz oružja znači osuditi muslimane na istrebljenje. Nažalost i to je činjenica koju treba promatrati u kontinuitetu nesreća koje se događaju islamu na geografskom tlu Europe.
Rat u Bosni i Hercegovini nije završen. Sklopljeni mir bio je okvir za nastavak rata pravnim i političkim sredstvima. Za završetak rata Europa mora osigurati uvjete za povratak protjeranih, omogućiti kažnjavanje ratnih zločina, pronaći i podržavati pronalaženje pokopanih u još uvijek neotkrivenim masovnim grobnicama, implementirati presude Europskog suda pravde, osloboditi medije… Završetak rata mora se osjetiti u nestanku straha kod pravoslavnog daroda da će stradati svi koji progovore. A od toga smo daleko…
Zabrana uvoza oružja danas je zamijenjena embargom na demokraciju. Plemenska demokracija koju se želi uvesti u Bosnu i Hercegovinu pravno je getoiziranje jednog od naroda Bosne i Hercegovine. Svemu se naravno daje izgled borbe protiv korupcije i modernih političkih feudalaca. Protiv njih se naravno treba boriti, ali jedini efikasan način je pružanje sigurnosti svakom narodu i stvaranje uvjeta u kojima se bosanskohercegovački narod neće morati okupljati oko svojih nacionalnih vođa iz straha od nastavka oružanih borbi.
Rat je u Bosni nastavljen pravnim i političkim sredstvima. On se natavlja i pokušajima europskih posrednika da obezvrijede muslimanske/Bošnjačke glasove i stvore plemensku demokraciju. To bi bila neka vrsta demokracije u kojoj se plemena sprečavaju da brojem svojih članova eventualno dođu u situaciju da izglasaju bilo što što ne bi odgovaralo drugim plemenima. To je novi oblik embarga – Embargo na demokraciju.
Embargo na demokraciju nastavak je embarga na oružje. Embargo na oružje doveo je do Srebrenice, masovnih grobnica, iživljavanja nad 'nevjernicima' i drugim zločinima. Embargo na demokraciju bit će putokaz ubijanja demokracije u Europi i suvremenom svijetu za sve sadašnje i buduće diktatore.
Ako nije moguća građanska Bosna i Hercegovina onda to znači da nije moguća niti građanska Europa
Ne mogu za BiH vrijediti pravila plemenske demokracije. Ako se BiH vidi u zajednici europskih naroda onda i njeno stanovništvo moraju biti jednakopravni građani. Ne smiju se izbornim inženjeringom stvarati jednakiji i vredniji glasovi (istovremeno zaboravljajući sve glasove protjeranih, izbjeglih ili pobijenih Bošnjaka).
Put u plemensku demokraciju put je novim nepovjerenjima i povratku pobunama i novim oružanim sukobima. Embargo na demokraciju nastavak je dakle embarga na uvoz oružja u Bosnu i Hercegovinu. Islam u Bosni i Hercegovini treba dokrajčiti plemenskom demokracijom kao oblikom istrebljenja plemena 'koje ne razumije demokraciju' (koja ga osuđuje na istrebljenje).

10. U grotlu geostrateških interesa
Nije rješenje za BiH u strateškom pripajanju Europi. U Bosni i Hercegovini se (uz bolne iznimke genocidnih namjera kroz zadnja dva stoljeća) ipak razvijala atmosfera razumijevanja među vjerama. U tom je kontekstu važno primijetiti da je manje vjerskih ratova u posljednjih 500 godina bilo u Bosni i Hercegovini nego u samoj Europi. Ohrabrenje je to za sve Europljane sklone miru i razumijevanju različitosti (na čemu bi Europa i trebala biti zasnovana).
Moralni imperativ traži od Europe da ne čini grešku koju je činila prema islamskoj Španjolskoj (Maurima) ili prema kršćanskim katarima. Mir ne smije biti posljedica mača, nego dogovora koji se temelji na razumijevanju i uzajamnom uvažavanju.
Geostrateške igre svjetskih sila nalikuju Igrama gladi ili nekom svjetskom nogometnom kupu. Najvećim je igračima stalo da se manji pokolju da bi oni onda pobjedniški ulazili na teren i dovršavali natjecanje. Pogubno je za bosanskohercegovački narod bilo napuštanje zajedništva koje se stoljećima razvijalo u bosanskoj zemlji. Pritisci nacionalnih hijerarhija susjednih zemalja pretvorili su ljude u ratne egzekutore, ubojice, zločince i istrebljivače. Nošeni na krilima 'velikih' nacionalnih ideologija o 'velikim' državama – ljudi su se pretvarali u male ubojice, mučitelje, silovatelje… Pred nama su vremena sučeljavanja sa svim što je činjeno, ponajprije muslimanima, a onda naravno i u pojedinačnim situacijama i prema ostalima.

11. Religijske hijerarhije ne treba pokušavati razumjeti – treba ih mijenjati
Temeljna pretpostavka mira i razumijevanja u BiH leži u depolitiziranju religijskih hijerarhija.
Prividni (lažni) dijalozi vrhova religijskih hijerarhija izvor su novih negativnih tenzija, govora mržnje i nemogućnosti pomirenja među predstavnicima različitih konfesija. To se posebno prepoznaje u pravoslavnoj crkvenoj hijerarhiji koja ne odustaje od potpore pa čak i proizvodnje imperijalnih ideja u svom korpusu. Katarza mora doći odozgo. Vrhovi religijskih hijerarhija moraju prestati biti menadžeri navijačkih timova i postati sljedbenici istoga Boga kojemu se narodi BiH na različite načine obraćaju i kojega različitim obredima slave.
Povezivanje političkog i vjerskog nikada nije moglo donijeti sreću narodu koji je oduvijek imao potrebu vjerovati u ono nadnaravno. Kako nekada tako i danas. Otuda je hitno potrebno oslobađanje politike od religijskih manipulacije te oslobađanje vjere od politike. Bosna je pokazatelj te nužnosti. No bolest polako zahvaća i Ukrajinu, i Rusiju, i okolne zemlje
Islam je u Europi nepoželjan. Najvećim dijelom zato što je u prosječnog europljanina usađen strah od tih čudnih 'katara' s druge strane svijeta. Upire se prstom u neeuropsku religiju, a zaboravlja se da Europa i nema religiju koja je nastala na geografskom tlu Europe. Proizvodi se strah od islama a istovremeno Drugi vatikanski koncil prihvaća islam kao jednu od ravnopravnih jednobožačkih religija.
Islam je nažalost samo sredstvo kojim se kao vanjskim neprijateljem pokušava ujediniti hijerarhije kršćanskoga svijeta. Nažalost, hijerarhije su hijerarhije i s njima sreće nema. Vjera je nešto sasvim drugo.

Vjerske hijerarhije onemogućuju ono što bi trebale omogućiti. Istinska vjera promijenit će sve pa i hijerarhije.

VRH



Ostali prilozi:
» VIZIONAR IZ BIJELOG POLJA - FARUK MEĐEDOVIĆ I NJEGOVA IDENTITESKA I KULTURNA PRIZMA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 17. June 2024 19:23
» MARROVA NAJAVA OSVAJANJA PALESTINE IZ 1879. GODINE
Dr. Sead Alić | 15. June 2024 17:46
» ISTINE NEMA U „VELIKOSRPSKOJ DEKLARACIJI“ OD 08.JUNA 2024.
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 13. June 2024 19:34
» ŠTA JE SERGE BRAMMERTZ NAPISAO VIJEĆU SIGURNOSTI UN
Murat Tahirović | 13. June 2024 15:53
» POLITIČKI DERIVATI BOŠNJAKA
Rusmir Šerifović | 13. June 2024 15:50
» KAŽI NAM, PROFESORE, DA I MI ZNAMO
Sead Zubanović | 12. June 2024 18:15
» SVESRPSKI SABOR I NAJAVA AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU
Murat Tahirović | 12. June 2024 17:52
» „SVESRPSKI KAMPF“ à LA „MEIN KAMPF“
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. June 2024 15:00
» JESU LI MALE NACIJE OSUĐENE NA NESTANAK
Aziz Hurem | 09. June 2024 15:15
» TEKU LI PRIPREME ZA NOVI RAT NA BALKANU, A ŠTA ŽRTVE RADE
Muhamed Mahmutović | 08. June 2024 12:34
» DA LI JE, I KOLIKO, ISLAM IDEOLOGIJA?
Mehmed Meša Delić | 07. June 2024 19:54
» ŠTA ĆE NAMA NJIHOVE AKADEMIJE NAUKA
Šemso Agović | 06. June 2024 19:04
» IZBORI U EU I UN REZOLUCIJA ZA SREBRENICU
Murat Tahirović | 06. June 2024 18:19
» PLAČI ROĐENA MOJA DOMOVINO, BOSNO I HERCEGOVINO!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 06. June 2024 17:26
» MOSTOVI KULTURE - DANI BOŠNJAKA U CRNOJ GORI
Božidar Proročić, književnik i publicista | 03. June 2024 16:16
» SAMO PRIHVATANJE ISTINE DONOSI POMIRENJE
Akademik dr. Ferid Muhić | 01. June 2024 20:32
» NIJE ISLAM MOJA BABOVINA
Sead Zubanović | 31. May 2024 20:58
Ostali prilozi istog autora:
» VOJNI I RELIGIJSKI TURIZAM
20. May 2024 17:32
» KARL MARX U SVETOJ ZEMLJI (I)
13. April 2024 21:31
» DOSTOJEVSKI U GAZI
29. March 2024 23:21
» LEVIJATAN U PALESTINI
08. December 2023 15:45
» BIBLIJA UŽIVO
03. November 2023 18:46
» NACIZAM I SAD-IZAM CIONIZMA
27. October 2023 15:38
» TKO JE ŽIDOVIMA UKRAO BOGA?
14. October 2023 16:22
Bosnjackakucabanner.jpg
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif