Tri nacije su nositelji islamske civilizacije: Arapi, Perzijanci i Turci.

Arapima je pripala čast primatelja i prenositelja Božanske poruke Kur'an čovječanstvu.

Perzijanci su dobili ulogu nositelja i prenositelja islamske kulture i umjetnosti.

Turci su se afirmirali kao vješti misionari u širenju islamske civilizacije i kulture širom svijeta.

Ostale nacije islamske kulture su s poštovanjem gledale u Arape, usvajale su perzijsku umjetnost i kulturu i divile se vještini turskih misionara.

I…, dok god su bile svjesne svojih pravih Bogom danih uloga u povijesti čovječanstva, ove tri fundamentalne nacije - Arapi, Perzijanci i Turci - bile su avangarda civiliziranog svijeta.

Onoga trenutka kada ih ideja „islama“ nije više spajala, već ih je asabijja „nacije“ razbijala i otuđivala od civilizacijske misije islama, ove tri nacije nisu više bile bitne u vođenju svjetskih civilizacijskih procesa.

Zbog toga, nastupilo je doba u kojem su se sve nacije islamske civilizacije i kulture snalazile kako su znale i umjele, nadajući se da će se temeljne nacije - Arapi, Perzijanci i Turci - jednoga dana vratiti svojim primarnim ulogama u globalnom svijetu i tako vratiti moć i slavu islamskoj civilizaciji i kulturi.

Dva stoljeća dekadanse u povijesti nije ni predugo ni premalo da se shvati da nema alternative za nacije muslimana u svijetu, već da svaka savjesno i odgovorno preuzme svoju povijesnu ulogu i misiju u reafirmaciji islamske kulture i civilizacije u svijetu.

U tom poduhvatu arapska, perzijska i turska nacija mogu i moraju preuzeti povijesnu ulogu, koju im je Svevišnji Allah darovao. Darovao im je sve prednosti ovoga svijeta - transcendentalnu pozornost, imanentnu vrijednost, geografsku pogodnost, prirodnu dostupnost, demografsku brojnost i, nada sve, Božansku milost - da nemaju nijednu ispriku da se ne uhvate za Božje uže, a to znači da se ne razjedinjuju u korist dušmana islama.

Nisam francuski Voltaire, koji je u sedamnaestom stoljeću nagovarao europske nacije da se ujedine na principu kršćanskih dogmatskih i kulturnih vrijednosti protiv tadašnjeg jedinstvenog i snažnog islamskog svijeta, ali jesam bosanski i saudijski državljanin, koji je sretan i zadovoljan što su se Kraljevina Saudijska Arabija i Islamska Republika Iran složili da obnove diplomatske odnose radi stabilnost i sigurnost ne samo na Bliskom istoku, već u cijelome svijetu.

Neka budem naivan, ali vjerujem da je obnova diplomatskih odnosa između arapske i perzijske nacije oličene u dvije suverene i moćne muslimanske države veliki korak do velikog cilja, kojem svi muslimani svijeta, kojih ima blizu dvije milijarde, teže, a to je jednost riječi – La ilahe illallah, i riječ jedinstva u modernoj povijesti Ummeta.

Ima li ijedan musliman na planeti Zemlji, koji ne uči dovu za jedinstvo Arapa, Perzijanaca i Turaka u mišljenju i akciji na svjetskoj političkoj, ekonomskoj i kulturnoj sceni?

Zasigurno, nema, nijednog muslimana koji to ne želi!

Stoga, u ime svih njih čestitam Čuvaru dva sveta harema kralju Selmanu bin Abdulazizu Al Saudu i Vrhovnom vođi Ali Khameneiju na ovom povijesnom činu, kojim su nas počastili u ovim mubarek danima pred mubarek Ramazan sa dovom Svevišnjem Allahu im podari dug život i dobro zdravlje za mir, sigurnost i sreću našeg časnog muslimanskog Ummeta. Amin!