Pune su 32 godine kada su velikosrpski fašisti 25. na 26. august 1992. godine krenuli u obračun sa kulturom. Barbarski su sa okolnih brada granatirali i zapalili čuvenu sarajevsku Vijećnicu. Tada je u zidinama Nacionalne i univerzitetske biblioteke u plamenu izgorjelo i uništeno preko dva miliona knjiga, dokumenata, časopisa…
Više od tri decenije, ne samo da niko od srpskih zločinaca nije ogovarao za ovaj ratni zločin nad kulturom, za kulturocid, već se i danas pored negiranja genocida i odgovornosti za masovne ratne zločine, prijete secesijom…
Upravo se i danas mogao čuti seceniostički lavež Milorada Dodika, koji se neki dan kao odbačena seoska džukela krio ispod stola direktora CIA, pravdajući se kako niko ne prijeti podjelom države Bosne i Hercegovine, a danas poručuje Bošnjacima koji su čuvari državnosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine: “Neće vam pomoći ni direktor CIA-e” (SIC đikan. SIC čivčija. SIC geno'cidash)
Dodika u velikosrpskoj mantri danas je pomogao izaslanik “srpskog sveta” predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Nikola Selaković, koji sa govornice zadrobio da “Države mogu biti različite, politika i granice promjenljive kategorije”, što potvrđuje da Kosovo korača stabilno svojim putem nezavisnošću, dok “srpski svet” otvara put Sandžaku i Vojvodini. Jer prijetiti zlom i seceniozmom državi Bosni i Hercegovini a nadati se dobru. To je nemoguća misija.
Opet sadržaj memorijalne ploče na Vijećnici preblago je napisan za obime velikosrpskih zločina nad građanima, državom, glavnim gradom, kulturom…