Nekako s kraja rata, još se ponegdje pucalo, okupila se preživjela skupina gimnazijalaca za deset godina mature. Đe ćemo slaviti godišnjicu, upita jedan? Kod Mehe! Što kod Mehe? Sada upitaše ostali. Pa jedino on radi. Ima konobarice top. Ima i nake Moldavke. Dobro idemo kod Mehe!

Prođe rat i još deset godina, opet neko predloži da se obilježi godišnjica. Đe ćemo sad? Kod Mehe! Što opet kod Mehe? Joj, pečenje, hrana sva, nema bolje. Dobro kod Mehe, složili se i ostali.

U tom iščekivanju Godoa, pardon godina, dođe i trideseta godišnjica. A đe ćemo sad? Upita jedan, pomalo bezvoljno. Ma kod Mehe! Što kod Mehe? Joj, renovir’o sve. Nova stolarija, ne puše, mehke stolice sa grijačima. A hala sve senzori, ne trebaš ni vodu pušćat. Ako je tako, idemo kod Mehe.

Helem, prošle godine namirilo se četrdeset godina od mature. Gdje sad? Upita jedan od malobrojnih. Kod Mehe? Što kod Mehe? Ne sjećam se da smo ikad bili...

U zemlji Bosni i Hercegovini, mi više ne živimo sa ispričanim vicevima, već živimo crnjake najgore vrste i to svakodnevno. Najbrojnijem narodu, doktor nauka zadužen za očuvanje i napredak bošnjačke kulture, ukinuo naziv “Preporod” staro preko stotinu dvadeset godina. Skupština glasala! Niko nimukajet. Tek neki dan časna profesorica pokreće peticiju da se vrati ime “Preporod”.

VEZIRI NA POSLJEDNJOJ PREPORODOVOJ VEČERI U TRAVNIKU

Desilo se to u Andrićgradu, pardon Travniku prije kojeg će i Rostovo dobiti status grada. Zna se ko koči, ali šuti se. Ulema šuti! Bošnjaci šute! Ukida se rad Nacionalne univerzitetske biblioteke! Nema štampanja niti školskih udžbenika a kamoli knjiga iz oblasti književnosti. Bošnjaci šute! Građani šute. Studenti šute! Šute vjernici i ateisti. Isti! Akademske zajednice i nema. Jer je na univerzitetima u Sarajevu i Zenici, sranje. Mogao bih to i blaže ali neće se skontat. Klinički centar u Sarajevu ne može imati direktora. Zna se ko koči, ali se šuti. Partner!

Čeka se Nova godina, 2025! Žurno zasjeda Vlada Federacije BiH, da donese učinkovite mjere. Minimalac hiljadarka! Vladom rukovodi (po)četnik u vladi, ministar i zamjenik, inače do juče obje ruke Laktašenka a danas mesčini samo jedna. Ono, kad zafali da se istrese. Na sastanak dolazi pijan, jer premijer koji nije mogao biti izabran od građana ni na kompezacionoj listi, nešta vele operis’o. Fali kvorum, viče ministar Futur, jer on je davno izjavio da je on futur, prezent je prevazišao a prošlosti nema. Češka se ministar kojem su obećavali svijetlu budućnost a penzionerima i socijalno ugroženim dženet. Mesčini tabut neće falit, ostalo ne zna se. Ćehra mu govori da se penzionerima neće podići ni iduće godine. Penzija! Izašla Sanja sa sastanka. Da, ona Sanja što veli da u šeheru fali krmetine. Presjedatelj vlade u novogodišnjem deliriju, pjeva,“Nemoj Sanja da se menjaš da se stidiš laži, najlepša si kakva jesi, ne dozvoli da te iko kvari... Sanja se vraća. Presjedatelj trlja nos. Sve isto ko trenutno pritvoreni ministar Nešo, za kojeg ministar Dino veli da je na mjesto državnog ministra, provučen kroz iglene uši. E da se šta provuklo i kroz Dinine uši, mislim se.

Na lokalnoj televiziji zvijezda večeri direktor onog doma gdje je završio Kečo Hakija. Futur drugi! Novinarka prehlađena kao da je bila u kafani kod Mehe dok nije zamijenio stolariju, pa kiše. Neko ašićare prde. Ne zna se je li direktor ili voditeljica jer u isto vrijeme ulazi lokalni pjevač kojem u ratu zafalilo dima, onog željezarskog. Bio neđe gore u Njemačkoj. Htjeli mu poslati, ali blokade.
U trgovačkim lancima na policama praznine. Nema ovog, nema onog. Seve je donijela pare i poslala nam južinu. Sve poskupljuje a nama fino. Na granici iz Bosne gužva. Odlazi mladost!

Ostaje gomila doktora nauka neupotrebljiva da vodi i mjesnu zajednicu poput Paške koji i grtalicu za snijeg zove velikim imenom, Zgrtalica. Mislim se da je toliko magaraca, makar bi bilo mlijeka.
Kašalj je uznapredovao od zabrane pušenja u zatvorenom. Od nove, pušimo samo na otvorenom!
Amnezija društva. Ne sjećamo se više mrskog Fadila ni povećanja penzije od dvadeset posto.
Idemo u kafanu kod Mehe! Što tamo? Upitaše prijatelji sa kojima razmišljam da pijemo po pola kahve. Da handri rak, RAK-a, CIKA-a, ili koga već. Ne sjećam se da smo za ove glasali.