U dubokoj tami koja prekriva Gazu, pod ruševinama bolnica, škola i domova, leže djeca bez imena, majke bez poroda, djedovi bez potomstva. Oni koji ih ubijaju ne vide ih kao ljude. I tu počinje i završava sve. Jer kad neprijatelja „ne priznaješ kao čovjeka“, njegovo uništenje nije zločin, nego zadatak. A onaj ko pokušava spriječiti taj zadatak – markiran je kao terorista.

To nije logika rata. To je logika dehumanizacije. To je moralni ponor u kojem se ubijanje nevinih ne smatra zločinom, već rutinom. A prekidanje tog zločina – ne pravdom, već prijetnjom. Izraelska politika u Gazi ne ubija samo ljude, već samu ideju da Palestinci jesu ljudi.

Za izraelski vojni aparat, dijete u Gazi nije dijete. To je "mala prijetnja". Trudnica nije buduća majka – ona je "reproduktivna opasnost". Starac nije djed koji priča bajke unucima – to je "demografski problem". A kad im oduzmeš ljudskost, oduzeo si i svaku obavezu da ih poštediš.

Ali još strašnije od toga je šutnja – ili podrška – zapadne “civilizacije”. Jer kad Zapad kaže da je ono što Izrael radi "moralno", on ne griješi. On ne protivrječi svojim vrijednostima. On ih otkriva.
To nije licemjerje – to je ogledalo.

Kad Zapad govori o "pravdi", "slobodi", "ljudskim pravima", treba znati da su to riječi koje ne znače isto za sve ljude. Za neke su to svetinje. Za druge – alati dominacije. Sloboda je rezervisana. Pravda je selektivna. Čovječnost je uslovljena pasošem, bojom kože i geopolitičkim interesom.

Zato, kad vam kažu da je ono što se dešava u Gazi "moralno", vjerujte im. Ne zato što su u pravu, nego zato što govore iz vlastitog moralnog poretka – poretka koji je oduvijek znao opravdati genocid, ako je s pravog mjesta, nad "pogrešnim" ljudima.

Oni koji nose maske civilizacije često su najdublje uronjeni u barbarstvo. Samo što njihovo barbarstvo ima logo, diplomatski pasoš i medijsku mašineriju.

U Gazi ne umire samo narod. Umire ideja da čovjek ima univerzalnu vrijednost. A svijet koji na to šuti – nije neutralan. On je saučesnik.

Zato nije dovoljno samo tugovati. Potrebno je odbiti da prihvatimo njihovu verziju "morala". Moramo reći: Ako je ovo što vi zovete moral – mi ga odbacujemo. Jer naša etika ne poznaje nevinu krv kao kolateralu, dijete kao štetu, a istinu kao prijetnju.

Gaza nas ne uči samo o brutalnosti moći. Ona nas tjera da odlučimo – ko smo mi, naspram onih koji su davno zaboravili šta znači biti čovjek.