Dobri Bosnjani
OKIC, Prof. Muhamed Tajjib
Prof. Muhamed Tajjib Okic- život i djelo
Professor Tajjib Okic – life and work
Abstract: Jedan je od najucenijih ljudi koje je Bosna i Hercegovina ikada imala. Roden je 1. 12. 1902. godine u Gracanici, gdje je proveo samo svoje rano djetinjstvo. Nastavio je školovanje u Sarajevu, zatim u Zagrebu, Parizu… Radio je kao profesor na Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu, Velikoj medresi u Skoplju, Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu. Jedno vrijeme tokom Drugog svjetskog rata radio je u Ambasadi Turske u Beogradu. Poslije Drugog svjetskog rata odlazi u Tursku, gdje ostaje da živi i radi do kraja života. Imao je veoma široko obrazovanje, govorio je više svjetskih jezika, napisao mnoga znacajna djela iz oblasti književnosti, islamskih nauka, historije, filozofije, otkrio nam mnoge ucene ljude iz bosansko-hercegovacke književne baštine na orijentalnim jezicima, pisao o hamzevijama i bogumilima u Bosni i Hercegovini. Predavao na mnogim svjetskim ucilištima. Umro je 9. 3. 1977. godine u Ankari. Po vlastitoj želji, ukopan je na groblju Bare u Sarajevu.
Kljucne rijeci: Gracanica, \"Gajret\", bogumili, hamzevije, Istanbul, Ankara.
Abstract: He was on of the most educated people that Bosnia and Herzegovina had ever had in its history. He was born on 1st of December 1902 in Gracanica where he spent only his childhood. He continued his studies in Sarajevo, and then he went to Zagreb, Paris… He worked as professor in the First Male Grammar School in Sarajevo, Velika Medresa (The High Islamic Secondary School) in Skoplje, Šerijatska Gimanzija (Gymnasium of the Islamic Law-Shariah) in Sarajevo. Some time during the Second World War he worked in the Embassy of Turkey in Belgrade. After WWII he leaves for Turkey where he stays to live and work until end of his life. He was highly educated, spoke several languages, wrote many significant works in the fields of literature, Islamic sciences, History, Phylosophy, discovered many educated people in the literature of B&H in oriental languages, wrote about Hamzawiah (the Derwish sect with strict Islamic rules) and Boghumils in B&H. he lectured at many world famous universities. He died peacefully on 9th of March 1977 in Ankara. By his last wish, he was buried at the cemetery Bare in Sarajevo.
Key words: Gracanica, “Gajret”, Boghumils, the Hamzawiah, Istanbul, Ankara.
Roden je u Gracanici, l. decembra 1902. godine.
Otac njegov, Mehmed Tevfik efendija, bio je deset godina muderis (profesor) i direktor Osman-kapetanove medrese u Gracanici. Majka mu je takode, iz Gracanice, Hasiba hanuma, kcerka Mustafe Hadžica.
Porodica Muhameda Tajjiba Okica preseljava u Sarajevo 1910. godine, kada je Mehmed Tevfik efendi, njegov otac, izabran za clana Ulema-Medžlisa u Sarajevu.
Tajjib je svoje obrazovanje zapoceo u Sarajevu, u Hadži Hasan Bozadži mektebu (diploma 1/1. 1331, 1913). Nakon mekteba, pohada Ruždiju na Bembaši, koju završava 26. 8. 1916. godine (diploma pod brojem 46/2161). Okružnu medresu u Sarajevu završava 12. maja 1920. godine (diploma broj 19), a Šerijatsku sudacku školu 28. 6. 1925. godine (diploma broj 8/347). Na Zagrebackom univerzitetu, Fakultetu književnosti, polaže ispit i stice diplomu 12. 10. 1926. godine. U isto vrijeme pohada i Pravni fakultet Univerziteta u Zagrebu. Kasnije se prebacuje na Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, koji završava 29. 10. 1930. godine (diploma broj 11182).
Sljedecih godina, Muhammed Tajjib Okic nastavlja studije na Fakultetu književnosti (Faculte des Lettres) na Sorboni, gdje stice diplomu magistra. (12. 3. 1929. godine, diploma broj 459). Iako je na istom Fakultetu bio pripremio i doktorsku disertaciju (pod naslovom \"Hasan Kafi de Bosnie, sa vie et ses oevres, avec la traduction de son ouvrage\", \"Nizam-ul-Ulema\"), iz objektivnih razloga nije pristupio njenoj odbrani, pa mu nije ni priznato zvanje doktora.
U Školi orijentalnih jezika (Ecole Nationale des Langues Orijentales Vivantes) stice diplomu profesora arapskog jezika i književnosti, turskog jezika i književnosti (31. 7. 1928. godine, diploma broj 630) i perzijskog jezika i književnosti (14. 02. 1930. godine, diploma broj 690).
Nakon toga, profesor Okic izvjesno vrijeme boravi u Tunisu na, \"Zejtunija\" univerzitetu, na Višoj školi za arapski jezik i književnost.
Svoj radni vijek profesor Okic je zapoceo u Sarajevu, na Prvoj muškoj gimnaziji. Poslije toga, dvije godine radio je kao profesor na Šerijatskoj gimnaziji, takoder u Sarajevu. Od 1934. do 1941. godine na Velikoj medresi kralja Aleksandra u Skoplju predaje Hadis i Tefsir.
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, 1941. godine, prelazi u Sarajevo. Dvije godine kasnije zapošljava se u Turskoj ambasadi u Beogradu kao prevodilac. Nakon godinu i po dana, zbog prekida odnosa izmedu Republike Turske i Njemacke, zajedno sa ostalim osobljem ambasade, interniran je u Njemacku. Tokom sljedecih osam mjeseci, obišao je mnoge njemacke gradove. Potom odlazi u Kopenhagen (Danska), a odatle u Švedsku. U Švedskoj se ukrcava na brod \"Drottningholm\", koji pravcem Liverpul – Lisabon - Port Said - Fethije, Rodos – Bodrum – Cešme - Canakkale, 10. aprila 1945. godine stiže u Istanbul. To uzbudljivo putovanje Okic je opisao u svojim kratkim dnevnickim zabilješkama.
Od 1945. do 1950. godine u Turskoj proživljava teške dane, o kojima kasnije nije želio da govori. Bavio se, uglavnom, naucnoistraživackim radom po bogatim arhivima Turske vlade.
Od 1950. godine do 1969. godine radio je na Ankarskom univerzitetu kao profesor na Ilahijat fakultetu. Od 1964. do 1971. godine angažovan je na Visokom islamskom institutu u Konji, a od aprila 1973. godine do smrti 09. marta 1977. godine, na Ataturk univerzitetu, Fakultetu Islamskih nauka u Erzerumu. Svojim naucnim i stvaralackim radom, svojom ljudskošcu, odmjerenim i primjerenim nacinom života, postao je omiljeno lice u Republici Turskoj. S pravom se smatra osnivacem moderne katedre za predmete Hadis i Tefsir na islamskim fakultetima u Turskoj.
Profesori Muhammeda Tajjiba Okica
Posebno poglavlje u životu i radu Tajjiba Okica zauzimaju njegovi profesori - uvažena imena naucnog rada.
U Sarajevu to su: Sejfullah Proho, Abdullah Ajni Bušatlic, Muhammed Emin Dizdar, Ali Rušdi Kapic, Abdullah Prešljo, Munib Ceric, Salih Safvet Bašic, Ahmed Burek, Velijjudin Sadovic, dr. Osman Sikiric, Ibrahim Sirri Zafranija i dr.
Od njegovih profesora u Parizu treba spomenuti: Maurice Gaudefroy Demombynes (Arapski jezik i književnost i Tefsrir), Villiam Marcais (Narjecja arapskog jezika i Hadis - covjek koji je preveo El Buharijevo djelo \"El-Džamius Sahih\" na francuski jezik, Louis Massignon (Tasavuf, Islamska sociologija i sociografija), Jean Deny, Mirza Muhammed Kazvini i Henri Masse (Perzijski jezik i književnost), Ravaisse (Historija islama i geografija), poznati slavist Emile Haumant, Daul Boyer, Andre Vaillant.
Tu su još: dr. Ahmed Benmahmuda (Arapski jezik), Monseignever Feghali (Akcenti arapskog jezika), dr. Mirza Muhhamed Han Mahallati (Perzijski jezik) i dr. Abdulhak Adnan Adivar (Turski jezik).
Na \"Zejtunija\" univerzitetu u Tunisu su: poznati Alim - Tahir ibn Ašur, Muavija Et-Temimi (Fikh Malikijskog mezheba), Muhammed el Arabi el-Kebadi (Arapska književnost) i Mustafa Zmerli.
Clanstvo u naucnim društvima
Profesor Okic je još za boravka u Makedoniji postao clan \"Skopskog naucnog društva\" u Skoplju. Takoder u Skoplju pri Fakultetu književnosti Skopskog univerziteta, postao je clan \"Književnog društva za srpsko-hrvatski jezik\".
Izabran je za pocasnog clana \"Islamischer Kulturbund\" društva u Becu, bio je clan Upravnog odbora Potpornog društva za školovanje daka muslimana \"Gajret\" u Sarajevu. Od 1952. godine bio je clan pariškog društva \"Sosiete Asiatikue\", od 1953. clan Londonskog \"Royal Asiatic Society\". U Turskoj je obavljao dužnost predsjednika Komisije za prevodenje arapske i perzijske književnosti pri ministarstvu obrazovanja.
Strani jezici
Izuzetno široko obrazovanje i poznavanje stranih jezika jedna je od glavnih karakteristika u naucnoj biografiji ovog znamenitog Gracanlije. Osim maternjeg bosanskog jezika, za vrijeme ucenja književnosti naucio je slovenacki i njemacki jezik. Tokom sedam godina boravka i rada na Velikoj medresi u Skoplju, naucio je makedonski i bugarski jezik. Dok se školovao u Parizu, od 1927. do 1929. godine, od svog prijatelja, Poljaka Mihaela Domaševica, naucio je poljski i ceški jezik (Okic ga je u zamjenu poducavao arapskom jeziku). Isti metod je upotrijebio i za ucenje engleskog jezika 1930. godine, takoder u Parizu. Za vrijeme boravka u Sarajevu 1941.-1942. godine, pohadao je kurs italijanskog jezika. Engleski jezik je usavršio za vrijeme boravka u Istanbulu, na Americkom liceju i trgovackoj predavaoni 1948.-1949. godine. Služio se latinskim, ruskim i perzijskim jezikom. Osim maternjeg bosanskog, izvrsno je poznavao, govorio i pisao arapski, francuski i turski jezik.
Naucni rad Muhammeda Tajjiba Okica prije odlaska u Tursku
l. Godine 1934., u casopisu \"Pregled\", (Sarajevo, jul - avgust, strana 407. – 415.) objavio je clanak \"Orijentalistika u Jugoslaviji\";
2. U istom casopisu (\"Pregled\"), juli – avgust, preveo \"Oguznamu\", legendu o prvom turskom kralju;
3. U Sarajevu 1936. godine izdaje \"Islamsku tradiciju\", djelo koje ce pobuditi veliku pažnju naucne javnosti, \"El-Hidaja\", visocki \"Franjevacki vjesnik\", sarajevski \"Novi behar\", sarajevski \"Jugoslovenski list\", beogradska \"Politika\" ce se osvrnuti na njega, a profesor Zagrebackog sveucilišta, dr. Muhammed Alajbegovic, ce ga koristiti kao izvor u svom radu \"Hadis kao izvor šerijatskog prava\" (Zagreb 1940.). Djelo je i danas aktuelno;
4. U godišnjaku \"Gajret\" objavljuje clanak \"Jedan naš zaboravljeni istoricar XVIII vijeka\". Rijec je o originalnom djelu Prušcaka Ahmed Hadži Nesimovica, koje je napisao u znak sjecanja na svoje zarobljeništvo, u koje je (on) pao za vrijeme borbi za utvrdu Özi (Odakov) u osmansko-ruskom ratu 1736.-1739. godine;
4. Godine 1926. u casopisu \"Gajret\" (X/15.-16., strana 225.-227.) objavio je clanak o bivšem mostarskom muftiji, vodi pokreta za vjerskoprosvjetnu autonomiju i kasnijem profesoru Istanbulskog univerziteta Ali Fehmi Džabicu \"Džabic kao naucnik u ocima stranog svijeta\";
5. Takoder, u casopisu \"Gajret\" (1928. godine, XI/21, strana 327.-329.) objavio je clanak \"Hasan Kafi Prušcak, naš najveci mislilac XVI vijeka\";
6. U \"Slobodnoj rijeci\" (Sarajevo 1930., godina I, broj 19., strana 4.) napisao je jedan clanak povodom zijareta Hodža Kadrijinog mezara u Parizu;
7. Ponovo, u casopisu \"Gajret\" (1934., XV/l2, strana 175.-177.) objavio je clanak o banjaluckom pjesniku Hasanu Bosneviji;
8. U sarajevskoj \"Jugoslovenkoj pošti\" (4. 12. 1937. godine, strana 9.) objavio je clanak \"Kako je Hadži Mustafa iz Bosanskog Novog putovao na Mekku prije 170 godina\";
9. U casopisu \"Gajret\" objavio je clanak o Musi Cazimu Caticu (\"Gajret\" 1925., IX/16., strana 242.-243.), dr. Safvet Begu Bašagicu (\"Gajret\" 1926., X/9, strana 141.-143.), Mirzi Abdurrahmanu Malicu (\"Gajret\" 1936., XVII/10, strana 172.-175.), Osmanu Ðikicu (\"Gajret\", februar 1936., XVIII/l, strana 31.) i o Nazifu Resulovicu (život i djela) (\"Gajret\", decembar 1938., strana 242.-245., januar - februar 1939., strana 11. i 33.-34.);
10. Clanak o irackom pjesniku i filozofu Ðemil Sidki Ez-Zehaviju (\"Gajret\", 1937., XVIII/l, strana 4.-6.);
11. Clanak \"Gazi Mustafa Kemal Ataturk\" (casopis \"Pregled\", novembar - decembar 1938., strana 776.-779.);
12. Clanak o historicaru dr. Riza Nuru, povodom njegovog prijevoda na francuski jezik \"Oguzname\" - legende o prvom turskom kralju (\"Jugoslovenska Pošta\", 14. august 1937., strana 10.);
13. Osim toga, tu su i dvije konferencije (simpozija):
- \"Islamski filozofi\" (\"Gajret\" - citaonica Sarajevo 1934. br. 13., strana 1-8),
- \"Pogled na istorijski i doktrinarni razvoj islamske teologije\" (casopis \"Gajret\", Sarajevo, april 1936., strana 57.-58.);
14. Medu prijevodima sa arapskog jezika su: a) prijevodi ajeta u djelu Edhema Miralema \"Uzroci sudbina\" (Sarajevo 1934., strana 28.); b) Mudre izreke, Poucne price (\"Školski Almanah\", Sušine - Ðurdenovac, III, 81.-83.); c) \"Uzgajatelj\" (Sarajevo 1924., II/3, strana 29.-30, II/8.-9., strana 45.); d) \"Gajret\" (Sarajevo 1925., IX/16, strana 256.);
15. Predstavljanje knjige profesora Zagrebackog sveucilišta dr. Eugena Sladovica \"Ženidbeno pravo\" (casopis \"Gajret\" 1925., IX/16, strana 12.);
16 Clanak povodom Muslimanskog kongresa u Ženevi (\"Islamski svijet\", 19. maj 1939., strana 1.-2.);
17. Clanak povodom jedne konferencije princeze Saravak hajrun-Nisa Dayang Muda (\"Islamski svijet\", Sarajevo 1934., 20. april, strana 4.);
18. Predstavljanje knjige dr. Zeki Alija \"Risaletui-Tibbil-Arabi\" (\"Islamski svijet\", 25. mart 1934., strana 10.-11.);
19. Predstavljanje knjige Renea Pallatiera \"Sarajevo et sa Region\" (casopis \"Gajret\", septembar 1934., godina XV, strana 230.-231.);
Prvi objavljeni rad profesora Okica bila je jedna pjesma koju je objavio u dnevnim novinama \"Srpska rijec\", kao devetnaestogodišnjak (1921.). To je bio pocetak njegovog bavljenja poezijom. Kasnije ce se javljati i kao prevodilac poezije sa arapskog i turskog jezika. Osobito je znacajan njegov prijevod Ebul-Feth-el Bustinijeve kaside \"El-Kasidetun-Nurije\". Nažalost, prijevod ove kaside nije objavljen u cijelosti, vec samo u fragmentima (godišnjak \"Pravda\", 1923. godine).
Objavljeni tekstovi M. Tajjiba Okica u Tursko j
A. Na turskom jeziku
Knjige
1. \"Bazi Hadis mes\'eleleri uzerinde tedkikler\" (Zadržavanje na pojedinim hadiskim pitanjima), Izdanja Ankara Univerziteta Ilahijat fakulteta XXVII, Istanbul 1959., strana I-VIII+1-252;
2. \"Pravila Kur\'ani Kerima i Kiraeti\" (Kur\'ani Kerimin Uslub ve Kiraati\"), izd. Ankara Univerziteta Ilahijat Fakulteta XLVIII, Ankara 1936., s. I-VI+1-28).
Clanci
1. \"Jedna fetva Sari Saltuka\" (\"Sari Saltuk\'a Aid bir fetva\"), Bilten Ilahijat fakulteta Ankarskog univerziteta, Istanbul 1952., I/1, str. 48.-50.;
2. \"Kritika jedne kritike\" (\"Bir tenkidin tenkidi\"), Bilten Ilahijat fakulteta Ankarskog univerziteta, Ankara 1953., II/2-3, strana 219.-290., izašlo je i posebno izdanje;
3. \"Prvi popis stanovništva u islamu\" (\"Islamiyette ilk nufiis sayimi\"), Bilten Ilahijat fakulteta Ankarskog univerziteta, Ankara 1969-, VII, strana 11.-20. Rad ima i svoj rezime na francuskom jeziku. Rad je malog obima, ali je izazvao mnogo komentara i to pozitivnih. U njemu je profesor Okic posebno ukazao na lanac prenosilaca hadisa, koji spominje popis muslimanskog stanovništva u doba Muhammeda a.s. u Medini;
4. \"Izvršavanje preuzetih obaveza\" (\"Ahidlerin yarine getirilmesi\"). Clanak je objavljen u \"Godišnjaku Islamske zajednice Republike Turske 1960.\", Ankara 1960., strana 15.-23.;
5. Prijevod na turski jezik djela \"Šerhus-Sijeril Kebir\" od Šemsul-E\'imme es-Serahsija i druga djela prevodioca Muhameda Muniba Ajintabija (\"Šems-ul-E\'imme es-Serahsi\'nin Serhu\'s-Siyeril Kebir\'inin turkçe tercemesi ve Mutercim Mehmed Munib Ayintabi\'nin diger eserleri\"). Clanak je objavljen u posebnoj knjizi, priredenoj povodom 900 godina rodenja Šemsul E\'inme es-Serahsija, Ankara 1965., strana 27.-42.) i objavljen kao posebno izdanje u izdanju Ankara univerziteta Ilahijat Fakulteta u seriji LXVIII;
6. \"Mezari pojedinih ashaba koji se nalaze u Istanbulu\" (\"Istanbul\'da bulunan bazi sahabi kabirleri\"), clanak je objavljen u casopisu \"Hakses\", maja mjeseca, Ankara 1966., II/l7, strana 3.-4.;
7. \"Ucenje islama u prijašnja vremena u Turskoj i izucavanje ovo teme\" (\"Turkiye\'nin eski devirlerinde islam dininin tedrisi ve bu husustaki tedkikler\"), clanak je objavljen u casopisu \"Yeni Umid\" u Konji, maja 1966. godine, II/14;
8. \"Uspješno služenje Turaka vjeri islamu\" (\"Turklerin isla.m dinine basarili hizmetleri\"), clanak je objavljen u casopisu \"Universite ve koy\" u Ankari 1966., godine I/1, strana 16.;
9. \"Prevodioc u hadisu\" (\"Hadis\'de Tercuman\"), clanak je objavljen u biltenu Ankara univerziteta Ilahijat fakulteta, Ankara 1966., XIV, strana 27.-52.;
10. \"Ucenje Kur\'ani Kerima u doba Božijeg poslanika\" (\"Hazreti peygamber dervinde Kur\'an-i Kerim orenimi\"), clanak je objavljen u casopisu \"Hakses\", Ankara 1967., III, strana 8.-9.;
11. \"Moral – Ponašanje\" (\"Šemail\"), clanak je objavljen u casopisu \"Universite ve koy\", Ankara 1967., II/4, strana 2.;
12. \"Fakih Mustafa Said Efendi iz Antepa\" (\"Antebli Fakih Mustafa Said Efendi\"), clanak je objavljen u casopisu \"Islam dušuncesi\", Istanbul 1968., II/5, strana 299. – 308.;
13. \"Ko je Hadim (Atik) Ali Paša?\" (\"Hadim (Atik) Ali paša Kimdir?\"), clanak je objavljen u knjizi posebno priredenoj u cast Nedžati Lugala, Ankara 1968., strana 501.-515.;
14. Clanak o Gazi Husrev-begu i njegovoj džamiji u Sarajevu i njenoj munari (\"Gazi Husrev bey ve onun Saray Bosna\'daki camiine bir minare daha ilave edilmesine dair bir vesika\"), clanak je, takoder, objavljen u knjizi posvecenoj Nedati Lugalu sa 21 fotografijom, Ankara 1968., strana 463.-499.; Rad je štampan i kao posebno izdanje 1969. godine;
15. Clanak o Hazreti Ebu Bekru (\"Hazret-i Ebu Bekr es-siddik\"), objavljen u casopisu Islamske zajednice Turske, Istanbul, 22. novembar 1968., br. l, str. 6.;
16. Clanak o Hz. Omeru (\"Hazret-i Ömer el-Faruk\"), clanak je objavljen u casopisu Islamske zajednice Turske, 16. 12. 1968. br. 2, str. 6. i 15. 1. 1969. br. 3, strana 6.;
17. Clanak o hazreti Osmanu (\"Hazret-i Osman bin Affan Zun Nureyn\"), clanak u casopisu Islamske zajednice Turske u brojevima 4 i 5;
18. Clanak o hazreti Aliji (\"Hazret-i Ali el-Murteza\"), clanak u casopisu Islamske zajednice Turske u brojevima 6 i 7.
Clanci u enciklopedijama
I. Islamska enciklopedija:
1. Clanak o Gazi Husrev begu (\"Husrev. Husrev beg, Gazi\"), Istanbul 1950., tom V, strana 601.-605.
II. Turska enciklopedija
1. Clanak o književnosti Bošnjaka (\"Bosnak edebiyati\"), Ankara 1954., VII, strana 401.-404.;
2. Clanak o bošnjacima (\"Bosnaklar\"), Ankara 1954., tom VII, strana 404.-407.;
3. Clanak o nauci i umjetnosti kod Bošnjaka (\"Bosnaklarda ilim ve sanat\"), Ankara 1954., tom VII, strana 408.-410.;
4. Clanak o Bihacu (\"Bihke\"), Ankara, 1953., tom VI strana 365.;
5. Clanak o Brankovicima (\"Brankoviç\"), Ankara 1955., tom VII, strana 75.-76.;
6. Clanak o Cajnicu (\"Çayniçe\"), Ankara 1963., tom XI, strana 408.
Predstavljanje knjiga
l. \"Jedan novi i važan rad o Muhammedu a.s.\" (\"Hazret-i Muhammed hakkinda yeni ve muhim bir eser\"), clanak je objavljen u casopisu \"Islam\", Ankara 1961., IV/7, strana 220.-221.;
2. Clanak o knjizi \"Kasim Dobraca, Gazi Husrev Begova biblioteka u Sarajevu: katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa (Starješinstvo Islamske vjerske zajednice za BiH), Sarajevo 1963., prvi svezak\", (\"Saray Bosna Gazi Husrev bey Kutubhanesi yazma eserler kataloga\"). Clanak je objavljen u biltenu Ankara univerziteta Ilahijat fakulteta, Ankara 1964., XII, strana 143.-153.;
3. Clanak o doktorskoj tezi (knjizi) na Kelnskom univerzitetu Fakultetu književnosti Fridriha Sela. Clanak nosi naslov \"Islam hukuknda muhakeme usulune dair bir eser\", a objavljen je u Biltenu Ilahijat fakulteta u Ankari, Ankara 1965., XII, strana 153.-154.;
4. Clanak o gradu Manastiru u Tunisu i njegovim knjigama; clanak je objavljen u Biltenu Ilahijat fakulteta u Ankari, Ankara 1965., XIII, strana 65. 70.;
5. Clanak o posljednjem izdanju u vezi islama francuskog instituta u Damasku (Sirija), (\"Dimask\'taki Fransiz enstittistiniin son islami nesriyati\"), clanak je objavljen u Biltenu Ilahijat fakulteta u Ankari, Ankara 1966., XIV, str. 283.-292.;
6. Clanak o knjizi Mahira Iza \"Tasavvuf\";
7. Clanak o knjizi Mudzelligoglu Ali Çankaye \"Yeni miilkiye tarihi\".
Prijevodi
Profesor Nedim Filipovic je za knjigu prof. dr. Fuada Köprulua \"Osmanli devletinin kumlusu (Postanak Osmanske države) - izdanje Turk tarih Kurumu, serija VIII, broj osam (8), Ankara 1959., strana XXXI-XXXIX, napisao \"Rijec o piscu\". Profesor Okic je ovaj mali rad preveo na turski.
Predgovori
1. Predgovor za knjigu dr. M. Es\'ad Kiliçera \"Islam fikhinda rey tarafdarlari\", Ankara 1961., str. III-IV;
2. Predgovor za knjigu Ahmed ibn Muhammed ibn Hanbela \"Kitabu\'l-ilel ve Ma\'rifati-r-ridžal\", koju su izdali (priredili) dr. Talalt Koçyigit i dr. Ismail Cerrahoglu, Ankara 1963., izd. Ilahijat fakulteta u Ankari, serija XLIX, str. 3.-6.;
3. Predgovor za knjigu Ahmeda Okutana \"Kayseri Ummumi Kutuphanesi Rašid Efendi kismi usulu hadis ve hadis ilmine ait arapça elyazma eserler katalogu\", Istanbul 1964., strana I-V;
4. Predgovor knjizi dr. Ali Arslan Aydina \"Islam Inançlari ve felsefesi - Tevhid ve Kelam\", Ankara 1964., strana VII-VIII;
5. Predgovor \"Velikom arapsko-turskom rjecniku\" (\"Arapça-Turkçe buyuk lugat\") koji su priredili dr. Husein Ataj-Ibrahim Ataj i Mustafa Ataj, Ankara 1964., str. XIV-XVI;
6. Predgovor za knjigu \"900. Ölum yildönumu munasebetiyle buyük ilsam hukukçusu šemsu\'l-Eimme es-Serahsi Armagani\", izdanje Ilahijat fakulteta Ankarskog univerziteta, Ankara 1965., strana I-II;
7. Predgovor za knjigu prof. dr. M. Z. Siddki \"Hadis edebiyati tarihi\" (prevodilac Jusuf Zija Kavakci), Istanbul 1966., strana 3.-6.;
8. Predgovor knjizi Abdulbari En-Nedvija \"Kitap ve sunnetin ruhuna göre tesawuf ve hayat\" (prevodioc Mustafa Ateš), Istanbul 1967., strana 5.-6.;
9. Predgovor knjizi prof. dr. Gottharda Jaschkea \"Yeni Turkiye\'de islam dini\" (preveo Hajrullah Ors).
Pisana rijec u albumima
1. \"Dragi moji studenti\" (\"Sevgili ögrencilerim\"), Ankara univerzitet, Ilahijat fakultet, školske 1964./1965., Album studenata zadnje godine studija, strana 17.;
2. \"Mnogo srece, dragi moji studenti\" (\"Sizi ugurlarken-sevgili ögrencilerim\"), Ilahijet fakultet u Ankari, 1967., strana 31.;
3. \"Dragi moj studentu (ucenice)\" (\"Aziz Talebem\"), svršenicima Viskog islamskog instituta u Konji, školske 1967./1968. godine, Ankara 1968., strana 11.;
4. Predgovor Albumu svršenika Visokog islamskog instituta u Konji 1969. godine, strana 5.-6.;
5. Predgovor Albumu posljednje godine studija na Ankara univerzitetu Ilahijat fakultetu 1969., godine;
6. \"Povodom 20-godišnjice osnivanja našeg fakulteta\" (\"Fakultemizin yirminci kurulus yildönumu vesilesiyle\"), Ankara univerzitet, Ilahijat fakultet 1969. godine.
Na francuskom i njemackom jeziku
1. \"Quelques documets inedits concernantles hamzawites\", ovaj rad je, ustvari, referat podnesen na Kongresu orijentalista, koji je održan u Istanbulu od 15. do 22. septembra 1951. godine, Lajden 1957., tom II, strana 279.-286.;
2. \"Les Kristians (Bogumiles) de Bosnie D\'apres des domuments turcs inedits\", clanak je takoder referat podnesen na Desetom kongresu za izucavanje Bizanta, Istanbul 1957., strana 234.-237. Postoji i posebno izdanje. Ovaj rad je preveden na turski jezik pod naslovom \"Nešredilmemis bazi Türk kaynaklarina göre Bosna hiristiyanlari; (Bogomiller)\", (Bosanski hristijani, bogumili prema nekim neobjavljenim turskim izvorima), preveli su ga prof. Dr. Salih Akdemir i Doc. dr. Redžep Duran. Rad je u originalu na francuskom jeziku objavljen i u Minhenu 1960.;
3. Rad \"Les Kristians (Bogomiles) de Bosnie…\" (Chirers D\'etudes cathares, Arques 1964., II serija, broj 20, strana 3.-6.;
4. Rad \"Compte rendu: Friedrich Selle, Prozessrecht des 16. jahrhunderts im osmanischenreich...\", Štutgart, 1964., strana 121.-122.
Na arapskom jeziku
1. \"Al-Iman Ahmad ibn Muhammed ibn Hanbal, Kitabu\'1-ilal wa ma\'rifati\'r-ridžal, ma\'a ta\'likat wa navašin li\'d-duktur Talat Kocygit wa\'d-duktur Ismail Džerahoglu\", izdanje Ankara univerziteta, Ilahijat fakulteta, Ankara 1963., strana c-h;
2. Clanak \"Naš poslanik (Muhammed a.s.) i 1judska prava\" (\"Peygamberimiz (s.a.s.) ve insan haklari\"), Casopis Islamske zajednice Republike Turske, poseban broj, Ankara 1970., broj 34.;
3. \"O beogradskoj Bajrakli džamiji\" (\"Belgraddaki Bayrakli camu\"), rad je objavljen u casopisu Vakufi u broju X u Ankari;
4. Clanak o mevludu, objavljen u biltenu Islamskog fakulteta Ataturk Univerziteta u Erzerumu, jedan je od posljednjih dužih radova Muhameda Tajjiba Okica.
Neobjavljeni radovi prof. Okica
Na prvom mjestu, medu njegovim neobjavljenim radovima je vec spominjana doktorska teza \"Hasan Kafi de Bosnie, sa vie et ses oeuvres, avec la traduction de son ouvrage Nizamu\'l-ulema\". Ova teza se, ustvari, sastoji iz dva dijela: prvi dio, do oko 100. stranice sadrži podatke o životu i radu Hasan Kafí Prušcaka, dok je drugi dio, ustvari, njegovo djelo \"Nizamu-1-ulema ila Hatemi\'l-enbija alejhi ve alejhimu\'s-salatu ve\'s-selam\". I francuski i arapski tekst djela, preporukom prof. Ahmeda Emina, Mahmud el-Hudajrija i Osman Emina, prof. Okic je zajedno s novcem za štampanje poslao u Kairo osobi pod imenom Abdulaziz el-Islambuli. Nažalost, ta je osoba bila nepouzdana i nepovjerljiva, pa je odricala svaku mogucnost da je uzela novac za štampanje tog djela. U tim natezanjima, original djela je nestao. Vec spominjani štampar (Abdulaziz el-Islambulu) je, kažu, u meduvremenu bankrotirao. Ubrzo iza toga, prof. Okica zatice vijest o ocevoj smrti i on se vraca u Bosnu i Hercegovinu, ne odbranivši svoju doktorsku disertaciju.
Nije objavio ni rad o dva fermana, izdata povodom gradnje jedne katolicke crkve u Rumuniji u XVII stoljecu, koji je napisao na molbu rektora Bukureštanskog Univerziteta (Rumunija) prof. Nikole Yorge za rad ucenice Elvire Georgijevsku \"Rumunija u doba Osmanlija\" (\"Osmanli devrinde Romanya\").
O prof. Okicu poslije njegove smrti u Turskoj
Profesor Okic se nije nikada ženio, pa nije ni imao svoje djece, ali zato se prema svojim ucenicima i studentima odnosio kao rodeni otac. Njegovi bivši ucenici i asistenti su nastojali na svaki nacin da mu se oduže, pa su cesto pisali o svom profesoru i njegovom djelu.
O profesoru Okicu, dakle, pisali su mnogi, ali posebno treba izdvojiti:
1. Prof. dr. Ismail Džerrahoglu (poznato ime iz tefsira u Turskoj),
2. Prof. dr. Talat Kocygit (bivši dekan Ilahijat fakulteta u Ankari),
3. Prof. dr. Salih Akdemir (covjek porijeklom iz naših krajeva, sadašnji šef katedre za predmet tefsir na Ilahijat fakultetau u Ankari) i
4. Doc. dr. Mehmed Görmez, koji je uradio glavni posao u pripremi simpozija posvecenog profesoru Okicu, februara 1997. godine, u prostorijama Ilahijat fakulteta u Ankari.
Pise: Kemal BAŠIC
Graèanièki Glasnik
Broj 14, Novembar 2002
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
Professor Tajjib Okic – life and work
Abstract: Jedan je od najucenijih ljudi koje je Bosna i Hercegovina ikada imala. Roden je 1. 12. 1902. godine u Gracanici, gdje je proveo samo svoje rano djetinjstvo. Nastavio je školovanje u Sarajevu, zatim u Zagrebu, Parizu… Radio je kao profesor na Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu, Velikoj medresi u Skoplju, Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu. Jedno vrijeme tokom Drugog svjetskog rata radio je u Ambasadi Turske u Beogradu. Poslije Drugog svjetskog rata odlazi u Tursku, gdje ostaje da živi i radi do kraja života. Imao je veoma široko obrazovanje, govorio je više svjetskih jezika, napisao mnoga znacajna djela iz oblasti književnosti, islamskih nauka, historije, filozofije, otkrio nam mnoge ucene ljude iz bosansko-hercegovacke književne baštine na orijentalnim jezicima, pisao o hamzevijama i bogumilima u Bosni i Hercegovini. Predavao na mnogim svjetskim ucilištima. Umro je 9. 3. 1977. godine u Ankari. Po vlastitoj želji, ukopan je na groblju Bare u Sarajevu.
Kljucne rijeci: Gracanica, \"Gajret\", bogumili, hamzevije, Istanbul, Ankara.
Abstract: He was on of the most educated people that Bosnia and Herzegovina had ever had in its history. He was born on 1st of December 1902 in Gracanica where he spent only his childhood. He continued his studies in Sarajevo, and then he went to Zagreb, Paris… He worked as professor in the First Male Grammar School in Sarajevo, Velika Medresa (The High Islamic Secondary School) in Skoplje, Šerijatska Gimanzija (Gymnasium of the Islamic Law-Shariah) in Sarajevo. Some time during the Second World War he worked in the Embassy of Turkey in Belgrade. After WWII he leaves for Turkey where he stays to live and work until end of his life. He was highly educated, spoke several languages, wrote many significant works in the fields of literature, Islamic sciences, History, Phylosophy, discovered many educated people in the literature of B&H in oriental languages, wrote about Hamzawiah (the Derwish sect with strict Islamic rules) and Boghumils in B&H. he lectured at many world famous universities. He died peacefully on 9th of March 1977 in Ankara. By his last wish, he was buried at the cemetery Bare in Sarajevo.
Key words: Gracanica, “Gajret”, Boghumils, the Hamzawiah, Istanbul, Ankara.
Roden je u Gracanici, l. decembra 1902. godine.
Otac njegov, Mehmed Tevfik efendija, bio je deset godina muderis (profesor) i direktor Osman-kapetanove medrese u Gracanici. Majka mu je takode, iz Gracanice, Hasiba hanuma, kcerka Mustafe Hadžica.
Porodica Muhameda Tajjiba Okica preseljava u Sarajevo 1910. godine, kada je Mehmed Tevfik efendi, njegov otac, izabran za clana Ulema-Medžlisa u Sarajevu.
Tajjib je svoje obrazovanje zapoceo u Sarajevu, u Hadži Hasan Bozadži mektebu (diploma 1/1. 1331, 1913). Nakon mekteba, pohada Ruždiju na Bembaši, koju završava 26. 8. 1916. godine (diploma pod brojem 46/2161). Okružnu medresu u Sarajevu završava 12. maja 1920. godine (diploma broj 19), a Šerijatsku sudacku školu 28. 6. 1925. godine (diploma broj 8/347). Na Zagrebackom univerzitetu, Fakultetu književnosti, polaže ispit i stice diplomu 12. 10. 1926. godine. U isto vrijeme pohada i Pravni fakultet Univerziteta u Zagrebu. Kasnije se prebacuje na Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, koji završava 29. 10. 1930. godine (diploma broj 11182).
Sljedecih godina, Muhammed Tajjib Okic nastavlja studije na Fakultetu književnosti (Faculte des Lettres) na Sorboni, gdje stice diplomu magistra. (12. 3. 1929. godine, diploma broj 459). Iako je na istom Fakultetu bio pripremio i doktorsku disertaciju (pod naslovom \"Hasan Kafi de Bosnie, sa vie et ses oevres, avec la traduction de son ouvrage\", \"Nizam-ul-Ulema\"), iz objektivnih razloga nije pristupio njenoj odbrani, pa mu nije ni priznato zvanje doktora.
U Školi orijentalnih jezika (Ecole Nationale des Langues Orijentales Vivantes) stice diplomu profesora arapskog jezika i književnosti, turskog jezika i književnosti (31. 7. 1928. godine, diploma broj 630) i perzijskog jezika i književnosti (14. 02. 1930. godine, diploma broj 690).
Nakon toga, profesor Okic izvjesno vrijeme boravi u Tunisu na, \"Zejtunija\" univerzitetu, na Višoj školi za arapski jezik i književnost.
Svoj radni vijek profesor Okic je zapoceo u Sarajevu, na Prvoj muškoj gimnaziji. Poslije toga, dvije godine radio je kao profesor na Šerijatskoj gimnaziji, takoder u Sarajevu. Od 1934. do 1941. godine na Velikoj medresi kralja Aleksandra u Skoplju predaje Hadis i Tefsir.
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, 1941. godine, prelazi u Sarajevo. Dvije godine kasnije zapošljava se u Turskoj ambasadi u Beogradu kao prevodilac. Nakon godinu i po dana, zbog prekida odnosa izmedu Republike Turske i Njemacke, zajedno sa ostalim osobljem ambasade, interniran je u Njemacku. Tokom sljedecih osam mjeseci, obišao je mnoge njemacke gradove. Potom odlazi u Kopenhagen (Danska), a odatle u Švedsku. U Švedskoj se ukrcava na brod \"Drottningholm\", koji pravcem Liverpul – Lisabon - Port Said - Fethije, Rodos – Bodrum – Cešme - Canakkale, 10. aprila 1945. godine stiže u Istanbul. To uzbudljivo putovanje Okic je opisao u svojim kratkim dnevnickim zabilješkama.
Od 1945. do 1950. godine u Turskoj proživljava teške dane, o kojima kasnije nije želio da govori. Bavio se, uglavnom, naucnoistraživackim radom po bogatim arhivima Turske vlade.
Od 1950. godine do 1969. godine radio je na Ankarskom univerzitetu kao profesor na Ilahijat fakultetu. Od 1964. do 1971. godine angažovan je na Visokom islamskom institutu u Konji, a od aprila 1973. godine do smrti 09. marta 1977. godine, na Ataturk univerzitetu, Fakultetu Islamskih nauka u Erzerumu. Svojim naucnim i stvaralackim radom, svojom ljudskošcu, odmjerenim i primjerenim nacinom života, postao je omiljeno lice u Republici Turskoj. S pravom se smatra osnivacem moderne katedre za predmete Hadis i Tefsir na islamskim fakultetima u Turskoj.
Posebno poglavlje u životu i radu Tajjiba Okica zauzimaju njegovi profesori - uvažena imena naucnog rada.
U Sarajevu to su: Sejfullah Proho, Abdullah Ajni Bušatlic, Muhammed Emin Dizdar, Ali Rušdi Kapic, Abdullah Prešljo, Munib Ceric, Salih Safvet Bašic, Ahmed Burek, Velijjudin Sadovic, dr. Osman Sikiric, Ibrahim Sirri Zafranija i dr.
Od njegovih profesora u Parizu treba spomenuti: Maurice Gaudefroy Demombynes (Arapski jezik i književnost i Tefsrir), Villiam Marcais (Narjecja arapskog jezika i Hadis - covjek koji je preveo El Buharijevo djelo \"El-Džamius Sahih\" na francuski jezik, Louis Massignon (Tasavuf, Islamska sociologija i sociografija), Jean Deny, Mirza Muhammed Kazvini i Henri Masse (Perzijski jezik i književnost), Ravaisse (Historija islama i geografija), poznati slavist Emile Haumant, Daul Boyer, Andre Vaillant.
Tu su još: dr. Ahmed Benmahmuda (Arapski jezik), Monseignever Feghali (Akcenti arapskog jezika), dr. Mirza Muhhamed Han Mahallati (Perzijski jezik) i dr. Abdulhak Adnan Adivar (Turski jezik).
Na \"Zejtunija\" univerzitetu u Tunisu su: poznati Alim - Tahir ibn Ašur, Muavija Et-Temimi (Fikh Malikijskog mezheba), Muhammed el Arabi el-Kebadi (Arapska književnost) i Mustafa Zmerli.
Profesor Okic je još za boravka u Makedoniji postao clan \"Skopskog naucnog društva\" u Skoplju. Takoder u Skoplju pri Fakultetu književnosti Skopskog univerziteta, postao je clan \"Književnog društva za srpsko-hrvatski jezik\".
Izabran je za pocasnog clana \"Islamischer Kulturbund\" društva u Becu, bio je clan Upravnog odbora Potpornog društva za školovanje daka muslimana \"Gajret\" u Sarajevu. Od 1952. godine bio je clan pariškog društva \"Sosiete Asiatikue\", od 1953. clan Londonskog \"Royal Asiatic Society\". U Turskoj je obavljao dužnost predsjednika Komisije za prevodenje arapske i perzijske književnosti pri ministarstvu obrazovanja.
Izuzetno široko obrazovanje i poznavanje stranih jezika jedna je od glavnih karakteristika u naucnoj biografiji ovog znamenitog Gracanlije. Osim maternjeg bosanskog jezika, za vrijeme ucenja književnosti naucio je slovenacki i njemacki jezik. Tokom sedam godina boravka i rada na Velikoj medresi u Skoplju, naucio je makedonski i bugarski jezik. Dok se školovao u Parizu, od 1927. do 1929. godine, od svog prijatelja, Poljaka Mihaela Domaševica, naucio je poljski i ceški jezik (Okic ga je u zamjenu poducavao arapskom jeziku). Isti metod je upotrijebio i za ucenje engleskog jezika 1930. godine, takoder u Parizu. Za vrijeme boravka u Sarajevu 1941.-1942. godine, pohadao je kurs italijanskog jezika. Engleski jezik je usavršio za vrijeme boravka u Istanbulu, na Americkom liceju i trgovackoj predavaoni 1948.-1949. godine. Služio se latinskim, ruskim i perzijskim jezikom. Osim maternjeg bosanskog, izvrsno je poznavao, govorio i pisao arapski, francuski i turski jezik.
l. Godine 1934., u casopisu \"Pregled\", (Sarajevo, jul - avgust, strana 407. – 415.) objavio je clanak \"Orijentalistika u Jugoslaviji\";
2. U istom casopisu (\"Pregled\"), juli – avgust, preveo \"Oguznamu\", legendu o prvom turskom kralju;
3. U Sarajevu 1936. godine izdaje \"Islamsku tradiciju\", djelo koje ce pobuditi veliku pažnju naucne javnosti, \"El-Hidaja\", visocki \"Franjevacki vjesnik\", sarajevski \"Novi behar\", sarajevski \"Jugoslovenski list\", beogradska \"Politika\" ce se osvrnuti na njega, a profesor Zagrebackog sveucilišta, dr. Muhammed Alajbegovic, ce ga koristiti kao izvor u svom radu \"Hadis kao izvor šerijatskog prava\" (Zagreb 1940.). Djelo je i danas aktuelno;
4. U godišnjaku \"Gajret\" objavljuje clanak \"Jedan naš zaboravljeni istoricar XVIII vijeka\". Rijec je o originalnom djelu Prušcaka Ahmed Hadži Nesimovica, koje je napisao u znak sjecanja na svoje zarobljeništvo, u koje je (on) pao za vrijeme borbi za utvrdu Özi (Odakov) u osmansko-ruskom ratu 1736.-1739. godine;
4. Godine 1926. u casopisu \"Gajret\" (X/15.-16., strana 225.-227.) objavio je clanak o bivšem mostarskom muftiji, vodi pokreta za vjerskoprosvjetnu autonomiju i kasnijem profesoru Istanbulskog univerziteta Ali Fehmi Džabicu \"Džabic kao naucnik u ocima stranog svijeta\";
5. Takoder, u casopisu \"Gajret\" (1928. godine, XI/21, strana 327.-329.) objavio je clanak \"Hasan Kafi Prušcak, naš najveci mislilac XVI vijeka\";
6. U \"Slobodnoj rijeci\" (Sarajevo 1930., godina I, broj 19., strana 4.) napisao je jedan clanak povodom zijareta Hodža Kadrijinog mezara u Parizu;
7. Ponovo, u casopisu \"Gajret\" (1934., XV/l2, strana 175.-177.) objavio je clanak o banjaluckom pjesniku Hasanu Bosneviji;
8. U sarajevskoj \"Jugoslovenkoj pošti\" (4. 12. 1937. godine, strana 9.) objavio je clanak \"Kako je Hadži Mustafa iz Bosanskog Novog putovao na Mekku prije 170 godina\";
9. U casopisu \"Gajret\" objavio je clanak o Musi Cazimu Caticu (\"Gajret\" 1925., IX/16., strana 242.-243.), dr. Safvet Begu Bašagicu (\"Gajret\" 1926., X/9, strana 141.-143.), Mirzi Abdurrahmanu Malicu (\"Gajret\" 1936., XVII/10, strana 172.-175.), Osmanu Ðikicu (\"Gajret\", februar 1936., XVIII/l, strana 31.) i o Nazifu Resulovicu (život i djela) (\"Gajret\", decembar 1938., strana 242.-245., januar - februar 1939., strana 11. i 33.-34.);
10. Clanak o irackom pjesniku i filozofu Ðemil Sidki Ez-Zehaviju (\"Gajret\", 1937., XVIII/l, strana 4.-6.);
11. Clanak \"Gazi Mustafa Kemal Ataturk\" (casopis \"Pregled\", novembar - decembar 1938., strana 776.-779.);
12. Clanak o historicaru dr. Riza Nuru, povodom njegovog prijevoda na francuski jezik \"Oguzname\" - legende o prvom turskom kralju (\"Jugoslovenska Pošta\", 14. august 1937., strana 10.);
13. Osim toga, tu su i dvije konferencije (simpozija):
- \"Islamski filozofi\" (\"Gajret\" - citaonica Sarajevo 1934. br. 13., strana 1-8),
- \"Pogled na istorijski i doktrinarni razvoj islamske teologije\" (casopis \"Gajret\", Sarajevo, april 1936., strana 57.-58.);
14. Medu prijevodima sa arapskog jezika su: a) prijevodi ajeta u djelu Edhema Miralema \"Uzroci sudbina\" (Sarajevo 1934., strana 28.); b) Mudre izreke, Poucne price (\"Školski Almanah\", Sušine - Ðurdenovac, III, 81.-83.); c) \"Uzgajatelj\" (Sarajevo 1924., II/3, strana 29.-30, II/8.-9., strana 45.); d) \"Gajret\" (Sarajevo 1925., IX/16, strana 256.);
15. Predstavljanje knjige profesora Zagrebackog sveucilišta dr. Eugena Sladovica \"Ženidbeno pravo\" (casopis \"Gajret\" 1925., IX/16, strana 12.);
16 Clanak povodom Muslimanskog kongresa u Ženevi (\"Islamski svijet\", 19. maj 1939., strana 1.-2.);
17. Clanak povodom jedne konferencije princeze Saravak hajrun-Nisa Dayang Muda (\"Islamski svijet\", Sarajevo 1934., 20. april, strana 4.);
18. Predstavljanje knjige dr. Zeki Alija \"Risaletui-Tibbil-Arabi\" (\"Islamski svijet\", 25. mart 1934., strana 10.-11.);
19. Predstavljanje knjige Renea Pallatiera \"Sarajevo et sa Region\" (casopis \"Gajret\", septembar 1934., godina XV, strana 230.-231.);
Prvi objavljeni rad profesora Okica bila je jedna pjesma koju je objavio u dnevnim novinama \"Srpska rijec\", kao devetnaestogodišnjak (1921.). To je bio pocetak njegovog bavljenja poezijom. Kasnije ce se javljati i kao prevodilac poezije sa arapskog i turskog jezika. Osobito je znacajan njegov prijevod Ebul-Feth-el Bustinijeve kaside \"El-Kasidetun-Nurije\". Nažalost, prijevod ove kaside nije objavljen u cijelosti, vec samo u fragmentima (godišnjak \"Pravda\", 1923. godine).
A. Na turskom jeziku
Knjige
1. \"Bazi Hadis mes\'eleleri uzerinde tedkikler\" (Zadržavanje na pojedinim hadiskim pitanjima), Izdanja Ankara Univerziteta Ilahijat fakulteta XXVII, Istanbul 1959., strana I-VIII+1-252;
2. \"Pravila Kur\'ani Kerima i Kiraeti\" (Kur\'ani Kerimin Uslub ve Kiraati\"), izd. Ankara Univerziteta Ilahijat Fakulteta XLVIII, Ankara 1936., s. I-VI+1-28).
Clanci
1. \"Jedna fetva Sari Saltuka\" (\"Sari Saltuk\'a Aid bir fetva\"), Bilten Ilahijat fakulteta Ankarskog univerziteta, Istanbul 1952., I/1, str. 48.-50.;
2. \"Kritika jedne kritike\" (\"Bir tenkidin tenkidi\"), Bilten Ilahijat fakulteta Ankarskog univerziteta, Ankara 1953., II/2-3, strana 219.-290., izašlo je i posebno izdanje;
3. \"Prvi popis stanovništva u islamu\" (\"Islamiyette ilk nufiis sayimi\"), Bilten Ilahijat fakulteta Ankarskog univerziteta, Ankara 1969-, VII, strana 11.-20. Rad ima i svoj rezime na francuskom jeziku. Rad je malog obima, ali je izazvao mnogo komentara i to pozitivnih. U njemu je profesor Okic posebno ukazao na lanac prenosilaca hadisa, koji spominje popis muslimanskog stanovništva u doba Muhammeda a.s. u Medini;
4. \"Izvršavanje preuzetih obaveza\" (\"Ahidlerin yarine getirilmesi\"). Clanak je objavljen u \"Godišnjaku Islamske zajednice Republike Turske 1960.\", Ankara 1960., strana 15.-23.;
5. Prijevod na turski jezik djela \"Šerhus-Sijeril Kebir\" od Šemsul-E\'imme es-Serahsija i druga djela prevodioca Muhameda Muniba Ajintabija (\"Šems-ul-E\'imme es-Serahsi\'nin Serhu\'s-Siyeril Kebir\'inin turkçe tercemesi ve Mutercim Mehmed Munib Ayintabi\'nin diger eserleri\"). Clanak je objavljen u posebnoj knjizi, priredenoj povodom 900 godina rodenja Šemsul E\'inme es-Serahsija, Ankara 1965., strana 27.-42.) i objavljen kao posebno izdanje u izdanju Ankara univerziteta Ilahijat Fakulteta u seriji LXVIII;
6. \"Mezari pojedinih ashaba koji se nalaze u Istanbulu\" (\"Istanbul\'da bulunan bazi sahabi kabirleri\"), clanak je objavljen u casopisu \"Hakses\", maja mjeseca, Ankara 1966., II/l7, strana 3.-4.;
7. \"Ucenje islama u prijašnja vremena u Turskoj i izucavanje ovo teme\" (\"Turkiye\'nin eski devirlerinde islam dininin tedrisi ve bu husustaki tedkikler\"), clanak je objavljen u casopisu \"Yeni Umid\" u Konji, maja 1966. godine, II/14;
8. \"Uspješno služenje Turaka vjeri islamu\" (\"Turklerin isla.m dinine basarili hizmetleri\"), clanak je objavljen u casopisu \"Universite ve koy\" u Ankari 1966., godine I/1, strana 16.;
9. \"Prevodioc u hadisu\" (\"Hadis\'de Tercuman\"), clanak je objavljen u biltenu Ankara univerziteta Ilahijat fakulteta, Ankara 1966., XIV, strana 27.-52.;
10. \"Ucenje Kur\'ani Kerima u doba Božijeg poslanika\" (\"Hazreti peygamber dervinde Kur\'an-i Kerim orenimi\"), clanak je objavljen u casopisu \"Hakses\", Ankara 1967., III, strana 8.-9.;
11. \"Moral – Ponašanje\" (\"Šemail\"), clanak je objavljen u casopisu \"Universite ve koy\", Ankara 1967., II/4, strana 2.;
12. \"Fakih Mustafa Said Efendi iz Antepa\" (\"Antebli Fakih Mustafa Said Efendi\"), clanak je objavljen u casopisu \"Islam dušuncesi\", Istanbul 1968., II/5, strana 299. – 308.;
13. \"Ko je Hadim (Atik) Ali Paša?\" (\"Hadim (Atik) Ali paša Kimdir?\"), clanak je objavljen u knjizi posebno priredenoj u cast Nedžati Lugala, Ankara 1968., strana 501.-515.;
14. Clanak o Gazi Husrev-begu i njegovoj džamiji u Sarajevu i njenoj munari (\"Gazi Husrev bey ve onun Saray Bosna\'daki camiine bir minare daha ilave edilmesine dair bir vesika\"), clanak je, takoder, objavljen u knjizi posvecenoj Nedati Lugalu sa 21 fotografijom, Ankara 1968., strana 463.-499.; Rad je štampan i kao posebno izdanje 1969. godine;
15. Clanak o Hazreti Ebu Bekru (\"Hazret-i Ebu Bekr es-siddik\"), objavljen u casopisu Islamske zajednice Turske, Istanbul, 22. novembar 1968., br. l, str. 6.;
16. Clanak o Hz. Omeru (\"Hazret-i Ömer el-Faruk\"), clanak je objavljen u casopisu Islamske zajednice Turske, 16. 12. 1968. br. 2, str. 6. i 15. 1. 1969. br. 3, strana 6.;
17. Clanak o hazreti Osmanu (\"Hazret-i Osman bin Affan Zun Nureyn\"), clanak u casopisu Islamske zajednice Turske u brojevima 4 i 5;
18. Clanak o hazreti Aliji (\"Hazret-i Ali el-Murteza\"), clanak u casopisu Islamske zajednice Turske u brojevima 6 i 7.
I. Islamska enciklopedija:
1. Clanak o Gazi Husrev begu (\"Husrev. Husrev beg, Gazi\"), Istanbul 1950., tom V, strana 601.-605.
II. Turska enciklopedija
1. Clanak o književnosti Bošnjaka (\"Bosnak edebiyati\"), Ankara 1954., VII, strana 401.-404.;
2. Clanak o bošnjacima (\"Bosnaklar\"), Ankara 1954., tom VII, strana 404.-407.;
3. Clanak o nauci i umjetnosti kod Bošnjaka (\"Bosnaklarda ilim ve sanat\"), Ankara 1954., tom VII, strana 408.-410.;
4. Clanak o Bihacu (\"Bihke\"), Ankara, 1953., tom VI strana 365.;
5. Clanak o Brankovicima (\"Brankoviç\"), Ankara 1955., tom VII, strana 75.-76.;
6. Clanak o Cajnicu (\"Çayniçe\"), Ankara 1963., tom XI, strana 408.
l. \"Jedan novi i važan rad o Muhammedu a.s.\" (\"Hazret-i Muhammed hakkinda yeni ve muhim bir eser\"), clanak je objavljen u casopisu \"Islam\", Ankara 1961., IV/7, strana 220.-221.;
2. Clanak o knjizi \"Kasim Dobraca, Gazi Husrev Begova biblioteka u Sarajevu: katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa (Starješinstvo Islamske vjerske zajednice za BiH), Sarajevo 1963., prvi svezak\", (\"Saray Bosna Gazi Husrev bey Kutubhanesi yazma eserler kataloga\"). Clanak je objavljen u biltenu Ankara univerziteta Ilahijat fakulteta, Ankara 1964., XII, strana 143.-153.;
3. Clanak o doktorskoj tezi (knjizi) na Kelnskom univerzitetu Fakultetu književnosti Fridriha Sela. Clanak nosi naslov \"Islam hukuknda muhakeme usulune dair bir eser\", a objavljen je u Biltenu Ilahijat fakulteta u Ankari, Ankara 1965., XII, strana 153.-154.;
4. Clanak o gradu Manastiru u Tunisu i njegovim knjigama; clanak je objavljen u Biltenu Ilahijat fakulteta u Ankari, Ankara 1965., XIII, strana 65. 70.;
5. Clanak o posljednjem izdanju u vezi islama francuskog instituta u Damasku (Sirija), (\"Dimask\'taki Fransiz enstittistiniin son islami nesriyati\"), clanak je objavljen u Biltenu Ilahijat fakulteta u Ankari, Ankara 1966., XIV, str. 283.-292.;
6. Clanak o knjizi Mahira Iza \"Tasavvuf\";
7. Clanak o knjizi Mudzelligoglu Ali Çankaye \"Yeni miilkiye tarihi\".
Prijevodi
Profesor Nedim Filipovic je za knjigu prof. dr. Fuada Köprulua \"Osmanli devletinin kumlusu (Postanak Osmanske države) - izdanje Turk tarih Kurumu, serija VIII, broj osam (8), Ankara 1959., strana XXXI-XXXIX, napisao \"Rijec o piscu\". Profesor Okic je ovaj mali rad preveo na turski.
Predgovori
1. Predgovor za knjigu dr. M. Es\'ad Kiliçera \"Islam fikhinda rey tarafdarlari\", Ankara 1961., str. III-IV;
2. Predgovor za knjigu Ahmed ibn Muhammed ibn Hanbela \"Kitabu\'l-ilel ve Ma\'rifati-r-ridžal\", koju su izdali (priredili) dr. Talalt Koçyigit i dr. Ismail Cerrahoglu, Ankara 1963., izd. Ilahijat fakulteta u Ankari, serija XLIX, str. 3.-6.;
3. Predgovor za knjigu Ahmeda Okutana \"Kayseri Ummumi Kutuphanesi Rašid Efendi kismi usulu hadis ve hadis ilmine ait arapça elyazma eserler katalogu\", Istanbul 1964., strana I-V;
4. Predgovor knjizi dr. Ali Arslan Aydina \"Islam Inançlari ve felsefesi - Tevhid ve Kelam\", Ankara 1964., strana VII-VIII;
5. Predgovor \"Velikom arapsko-turskom rjecniku\" (\"Arapça-Turkçe buyuk lugat\") koji su priredili dr. Husein Ataj-Ibrahim Ataj i Mustafa Ataj, Ankara 1964., str. XIV-XVI;
6. Predgovor za knjigu \"900. Ölum yildönumu munasebetiyle buyük ilsam hukukçusu šemsu\'l-Eimme es-Serahsi Armagani\", izdanje Ilahijat fakulteta Ankarskog univerziteta, Ankara 1965., strana I-II;
7. Predgovor za knjigu prof. dr. M. Z. Siddki \"Hadis edebiyati tarihi\" (prevodilac Jusuf Zija Kavakci), Istanbul 1966., strana 3.-6.;
8. Predgovor knjizi Abdulbari En-Nedvija \"Kitap ve sunnetin ruhuna göre tesawuf ve hayat\" (prevodioc Mustafa Ateš), Istanbul 1967., strana 5.-6.;
9. Predgovor knjizi prof. dr. Gottharda Jaschkea \"Yeni Turkiye\'de islam dini\" (preveo Hajrullah Ors).
1. \"Dragi moji studenti\" (\"Sevgili ögrencilerim\"), Ankara univerzitet, Ilahijat fakultet, školske 1964./1965., Album studenata zadnje godine studija, strana 17.;
2. \"Mnogo srece, dragi moji studenti\" (\"Sizi ugurlarken-sevgili ögrencilerim\"), Ilahijet fakultet u Ankari, 1967., strana 31.;
3. \"Dragi moj studentu (ucenice)\" (\"Aziz Talebem\"), svršenicima Viskog islamskog instituta u Konji, školske 1967./1968. godine, Ankara 1968., strana 11.;
4. Predgovor Albumu svršenika Visokog islamskog instituta u Konji 1969. godine, strana 5.-6.;
5. Predgovor Albumu posljednje godine studija na Ankara univerzitetu Ilahijat fakultetu 1969., godine;
6. \"Povodom 20-godišnjice osnivanja našeg fakulteta\" (\"Fakultemizin yirminci kurulus yildönumu vesilesiyle\"), Ankara univerzitet, Ilahijat fakultet 1969. godine.
1. \"Quelques documets inedits concernantles hamzawites\", ovaj rad je, ustvari, referat podnesen na Kongresu orijentalista, koji je održan u Istanbulu od 15. do 22. septembra 1951. godine, Lajden 1957., tom II, strana 279.-286.;
2. \"Les Kristians (Bogumiles) de Bosnie D\'apres des domuments turcs inedits\", clanak je takoder referat podnesen na Desetom kongresu za izucavanje Bizanta, Istanbul 1957., strana 234.-237. Postoji i posebno izdanje. Ovaj rad je preveden na turski jezik pod naslovom \"Nešredilmemis bazi Türk kaynaklarina göre Bosna hiristiyanlari; (Bogomiller)\", (Bosanski hristijani, bogumili prema nekim neobjavljenim turskim izvorima), preveli su ga prof. Dr. Salih Akdemir i Doc. dr. Redžep Duran. Rad je u originalu na francuskom jeziku objavljen i u Minhenu 1960.;
3. Rad \"Les Kristians (Bogomiles) de Bosnie…\" (Chirers D\'etudes cathares, Arques 1964., II serija, broj 20, strana 3.-6.;
4. Rad \"Compte rendu: Friedrich Selle, Prozessrecht des 16. jahrhunderts im osmanischenreich...\", Štutgart, 1964., strana 121.-122.
1. \"Al-Iman Ahmad ibn Muhammed ibn Hanbal, Kitabu\'1-ilal wa ma\'rifati\'r-ridžal, ma\'a ta\'likat wa navašin li\'d-duktur Talat Kocygit wa\'d-duktur Ismail Džerahoglu\", izdanje Ankara univerziteta, Ilahijat fakulteta, Ankara 1963., strana c-h;
2. Clanak \"Naš poslanik (Muhammed a.s.) i 1judska prava\" (\"Peygamberimiz (s.a.s.) ve insan haklari\"), Casopis Islamske zajednice Republike Turske, poseban broj, Ankara 1970., broj 34.;
3. \"O beogradskoj Bajrakli džamiji\" (\"Belgraddaki Bayrakli camu\"), rad je objavljen u casopisu Vakufi u broju X u Ankari;
4. Clanak o mevludu, objavljen u biltenu Islamskog fakulteta Ataturk Univerziteta u Erzerumu, jedan je od posljednjih dužih radova Muhameda Tajjiba Okica.
Na prvom mjestu, medu njegovim neobjavljenim radovima je vec spominjana doktorska teza \"Hasan Kafi de Bosnie, sa vie et ses oeuvres, avec la traduction de son ouvrage Nizamu\'l-ulema\". Ova teza se, ustvari, sastoji iz dva dijela: prvi dio, do oko 100. stranice sadrži podatke o životu i radu Hasan Kafí Prušcaka, dok je drugi dio, ustvari, njegovo djelo \"Nizamu-1-ulema ila Hatemi\'l-enbija alejhi ve alejhimu\'s-salatu ve\'s-selam\". I francuski i arapski tekst djela, preporukom prof. Ahmeda Emina, Mahmud el-Hudajrija i Osman Emina, prof. Okic je zajedno s novcem za štampanje poslao u Kairo osobi pod imenom Abdulaziz el-Islambuli. Nažalost, ta je osoba bila nepouzdana i nepovjerljiva, pa je odricala svaku mogucnost da je uzela novac za štampanje tog djela. U tim natezanjima, original djela je nestao. Vec spominjani štampar (Abdulaziz el-Islambulu) je, kažu, u meduvremenu bankrotirao. Ubrzo iza toga, prof. Okica zatice vijest o ocevoj smrti i on se vraca u Bosnu i Hercegovinu, ne odbranivši svoju doktorsku disertaciju.
Nije objavio ni rad o dva fermana, izdata povodom gradnje jedne katolicke crkve u Rumuniji u XVII stoljecu, koji je napisao na molbu rektora Bukureštanskog Univerziteta (Rumunija) prof. Nikole Yorge za rad ucenice Elvire Georgijevsku \"Rumunija u doba Osmanlija\" (\"Osmanli devrinde Romanya\").
Profesor Okic se nije nikada ženio, pa nije ni imao svoje djece, ali zato se prema svojim ucenicima i studentima odnosio kao rodeni otac. Njegovi bivši ucenici i asistenti su nastojali na svaki nacin da mu se oduže, pa su cesto pisali o svom profesoru i njegovom djelu.
O profesoru Okicu, dakle, pisali su mnogi, ali posebno treba izdvojiti:
1. Prof. dr. Ismail Džerrahoglu (poznato ime iz tefsira u Turskoj),
2. Prof. dr. Talat Kocygit (bivši dekan Ilahijat fakulteta u Ankari),
3. Prof. dr. Salih Akdemir (covjek porijeklom iz naših krajeva, sadašnji šef katedre za predmet tefsir na Ilahijat fakultetau u Ankari) i
4. Doc. dr. Mehmed Görmez, koji je uradio glavni posao u pripremi simpozija posvecenog profesoru Okicu, februara 1997. godine, u prostorijama Ilahijat fakulteta u Ankari.
Pise: Kemal BAŠIC
Graèanièki Glasnik
Broj 14, Novembar 2002
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
