Dobri Bosnjani
KOTROMANIC, STJEPAN II (1322/53)
Prve godine 14 vijeka na podruèju Bosne protièu u znaku sukoba izmeðu hrvatskog velikaša Mladena Šubiæa i bosanskog bana Stjepana I Kotromaniæa .Šubiæ ipak pobjeðuje 1302 god. i pokorava Bosnu za sljedeæe dvije decenije – do 1322 god. Prema nekim autorima ( Zlatko Lukiæ – Kratak pregled povijest/historije BiH ) on se odluèio na taj korak pošto mu nije odgovaralo savezništvo Stjepana I ( bio je oženjen kæerkom srpskog kralja Dragutina – Jelisavetom ) i Nemanjiæa u borbi protiv Bizanta i Ugarske.
No, Mladen Šubiæ vremenom uviða da mu osvajanje Bosne donosi brojne probleme a posebice one koje su se ticale ojaèale bogumilske crkve i pritisaka Vatikana da jednom za uvijek riješi to pitanje. Pošto su Kotromaniæi u Bosni smatrani legitimnim nasljednicima vladarske pozicije, Kotromanoviæevog sina Stjepana II u Bosnu vraæa sam Šubiæ kako bi preko njega skršio crkvu i uèvrstio svoju kontrolu nad Bosnom.
Na drugoj strani se vremenom zaoštravaju sukobi izmeðu Šubiæa i Ugarskog kralja Karla I Roberta. Stjepan II postaje saveznik Ugarskog kralja te šalje vojne snage kao ispomoæ hrvatskim velikašima koji su se borili protiv Šubiæa. Ugarski kralj pobjeðuje 1322 god.a Stjepan II takoðe potpomognut knezom Hrvatiniæem preuzima vlast u Bosni.
Na vanjskom planu Stjepan II svoju vladarsku poziciju potpomaže podržavanjem kralja Karla Roberta ( pod njegovim nagovorom 1323 se èak i ženi Jelisavetom - æerkom Kujavskog vojvode Kazimira ) a na unutrašnjem ustupanjem velikih privilegija bosanskom plemstvu. Tako primjerice dajuæi na poklon nekoliko župa knezu Vukoslavu izdaje ispravu u kojoj izmeðu ostalog stoji: "po milosti božijoj gospodin vsim zemljam bosanskim i Soli i Usori i Dolnim Krajem i Hlemske zemlje gospodin…" a kao veliki zaštitnik bogumilske crkve ( njeni èelnici su uèestvovali u povjerljivim državnim poslovima ) dalje posebno istiæe da je taj èin protekao "pred djedom velikim Radoslavom i pred gostem velikim Radoslavom i pred starcem Radomirom i Žunborom i Vièkom i pred vsom crkvom i pred Bosnom".
Za sljedeæe 4 god. dolazi do neviðene ekspanzije Bosne koja se proširuje na Hum, Soli, Usoru, Krajinu, i dio Dalmacije od Neretve do Cetine. Jedna od posljedica tih osvajanja jeste narušavanje unutrašnje dominacije bosanske crkve ( promjene u religioznoj strukturi stanovništva praæene su prilivom kako katolièkog tako i pravoslavnog stanovništva – anketiranjem Huma 1326 god. ) i ispoljavanja njene netrepeljivosti kao direktne posljedice katolièko – pravoslavne mržnje prema njima u prošlosti ( Vatikan je slao brojne kaznene ekspedicije protiv njih u Bosnu 1234/39, 1244/47, 1254, 1283, te æe to uèiniti i 1326, 1340. i 1356/58, a na drugoj strani još je Stefan Nemanja u Srbiji u potpunosti istrijebio bogumile koje su nazivali "trikleti babuni koji se nazivaju lažihrišæani i rugaju se našoj pravoj veri".),
U sve se miješa i papa Benedikt XII koji šalje svog emisara Fabijana da istrijebi jeretike upozoravajuæi Stjepana da im ne pruža podršku i zaštitu.
Papa se na kraju odluèuje da misiju iskorijevanja povjeri hrvatskom knezu Nelipcu koji je kao Mladen Šubiæ nekad želio da ovlada Bosnom. No, još uvjek jaki Šubiæi odbijaju saradnju i èak se 1337/38 sa Kotromaniæima blisko vezuju vjenèanjem Vladislava Kotromaniæa (Stjepanovog brata) i Jelene, roðene sestre Mladena III Šubiæa.
Nelipac, umjesto na Bosnu udara na Šubiæe kojima Stjepan II vojno pomaže, ali Nelipac ipak odnosi pobjedu. Sa druge strane Stjepan II preko franjevca Gerarda uspijeva da kod Pape izdejstvuje da se silom ne riješava pitanje bogumila nego da se to èini mirnim putem. Ti dogovori za rezultat imaju organizovanje katolièke crkve i franjevaèke vikarije u Bosni. Stjepan je ipak vodio brigu o bosanskoj crkvi kao najveæoj potpori njegove vladavine i samoj okosnici Bosanske državnosti dokle god bude vodeæa duhovna snaga.
Oktobra 1350 god. srpski car Dušan u namjeri da povrati Hum napada Bosnu: "Krenuvši na put s caricom, doðe na granicu Bosne, kod rjeke Drine, s pedeset hiljada konjanika i trideset hiljada pešaka" (Mavro Orbin), i za kratko vrijeme uspio je da prodre duboko u Bosnu èak do Bobovca grada u kojem je stolovao Stjepan II. Bobovac nije osvojio ali je Dušanova vojska poèinila brojne zloèine i pljaæke po Bosni "Utaborivši se tu, posla deo vojske da pleni prema reci Cetini i onoj drugoj reci, Krki, prema Hrvatskoj, a on s ostalim delom vojske skrenu prema Humskoj oblasti" (Mavro Orbin).
Pošto mu je vojni plan povrata Huma propao car Dusan æe nešto kasnije to probati uèiniti mirnim – prijedlogom da sina Uroša oženi Stjepanovom kæerkom Jelisavetom. No, i taj pokušaj je propao pošto je Stjepanu II svog zeta pronašao u nikom drugom doli ugarsko-hrvatsko-poljskom kralju Ludviku I, dok je drugu kæerku Katarinu dao za Hermana I Celjskog .
Nedugo poslije toga ( najvjerovatnije septembar 1353 ) umire Stjepan II – vladar koji je stvorivsi snaznu i respektabilnu Bosnu udario temelje njene drzavnosti i nezavisnosti. Iako nije vladao u povoljnim unutrasnjim i vanjskim prilikama uspio je da privredu znatno ojaca izvozeci plemene metale, (srebro, bakar i zeljezo), kovanjem bosanskog dinara i sklapanjem državnih ugovora sa Dubrovnikom 1334 god. i sa Mlecima 1335 god.
Iako je za sobom ostavio bogatu i snažnu državu njena opstojnost je još uvjek zavisila od saradnje brojnih plemiækih porodica. Na prijestolju ga je zamijenio maloljetni sinovac Tvrtko koji se je na samom poèetku vladavine osim unutrašnjih problema poèeo suoèavati sa namjerama ugarskog kralja da zagospodari Bosnom. Tvrtka su tek èekala burna vremena.
Stjepan II je pokopan u franjevaèkom samostanu u Visokom 1353 god.
Za BOSNJACI.net:
Adnan JASIKA
Dipl. Politolog
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
Prve godine 14 vijeka na podruèju Bosne protièu u znaku sukoba izmeðu hrvatskog velikaša Mladena Šubiæa i bosanskog bana Stjepana I Kotromaniæa .Šubiæ ipak pobjeðuje 1302 god. i pokorava Bosnu za sljedeæe dvije decenije – do 1322 god. Prema nekim autorima ( Zlatko Lukiæ – Kratak pregled povijest/historije BiH ) on se odluèio na taj korak pošto mu nije odgovaralo savezništvo Stjepana I ( bio je oženjen kæerkom srpskog kralja Dragutina – Jelisavetom ) i Nemanjiæa u borbi protiv Bizanta i Ugarske. No, Mladen Šubiæ vremenom uviða da mu osvajanje Bosne donosi brojne probleme a posebice one koje su se ticale ojaèale bogumilske crkve i pritisaka Vatikana da jednom za uvijek riješi to pitanje. Pošto su Kotromaniæi u Bosni smatrani legitimnim nasljednicima vladarske pozicije, Kotromanoviæevog sina Stjepana II u Bosnu vraæa sam Šubiæ kako bi preko njega skršio crkvu i uèvrstio svoju kontrolu nad Bosnom.
Na drugoj strani se vremenom zaoštravaju sukobi izmeðu Šubiæa i Ugarskog kralja Karla I Roberta. Stjepan II postaje saveznik Ugarskog kralja te šalje vojne snage kao ispomoæ hrvatskim velikašima koji su se borili protiv Šubiæa. Ugarski kralj pobjeðuje 1322 god.a Stjepan II takoðe potpomognut knezom Hrvatiniæem preuzima vlast u Bosni.
Na vanjskom planu Stjepan II svoju vladarsku poziciju potpomaže podržavanjem kralja Karla Roberta ( pod njegovim nagovorom 1323 se èak i ženi Jelisavetom - æerkom Kujavskog vojvode Kazimira ) a na unutrašnjem ustupanjem velikih privilegija bosanskom plemstvu. Tako primjerice dajuæi na poklon nekoliko župa knezu Vukoslavu izdaje ispravu u kojoj izmeðu ostalog stoji: "po milosti božijoj gospodin vsim zemljam bosanskim i Soli i Usori i Dolnim Krajem i Hlemske zemlje gospodin…" a kao veliki zaštitnik bogumilske crkve ( njeni èelnici su uèestvovali u povjerljivim državnim poslovima ) dalje posebno istiæe da je taj èin protekao "pred djedom velikim Radoslavom i pred gostem velikim Radoslavom i pred starcem Radomirom i Žunborom i Vièkom i pred vsom crkvom i pred Bosnom".
Za sljedeæe 4 god. dolazi do neviðene ekspanzije Bosne koja se proširuje na Hum, Soli, Usoru, Krajinu, i dio Dalmacije od Neretve do Cetine. Jedna od posljedica tih osvajanja jeste narušavanje unutrašnje dominacije bosanske crkve ( promjene u religioznoj strukturi stanovništva praæene su prilivom kako katolièkog tako i pravoslavnog stanovništva – anketiranjem Huma 1326 god. ) i ispoljavanja njene netrepeljivosti kao direktne posljedice katolièko – pravoslavne mržnje prema njima u prošlosti ( Vatikan je slao brojne kaznene ekspedicije protiv njih u Bosnu 1234/39, 1244/47, 1254, 1283, te æe to uèiniti i 1326, 1340. i 1356/58, a na drugoj strani još je Stefan Nemanja u Srbiji u potpunosti istrijebio bogumile koje su nazivali "trikleti babuni koji se nazivaju lažihrišæani i rugaju se našoj pravoj veri".),
U sve se miješa i papa Benedikt XII koji šalje svog emisara Fabijana da istrijebi jeretike upozoravajuæi Stjepana da im ne pruža podršku i zaštitu.Papa se na kraju odluèuje da misiju iskorijevanja povjeri hrvatskom knezu Nelipcu koji je kao Mladen Šubiæ nekad želio da ovlada Bosnom. No, još uvjek jaki Šubiæi odbijaju saradnju i èak se 1337/38 sa Kotromaniæima blisko vezuju vjenèanjem Vladislava Kotromaniæa (Stjepanovog brata) i Jelene, roðene sestre Mladena III Šubiæa.
Nelipac, umjesto na Bosnu udara na Šubiæe kojima Stjepan II vojno pomaže, ali Nelipac ipak odnosi pobjedu. Sa druge strane Stjepan II preko franjevca Gerarda uspijeva da kod Pape izdejstvuje da se silom ne riješava pitanje bogumila nego da se to èini mirnim putem. Ti dogovori za rezultat imaju organizovanje katolièke crkve i franjevaèke vikarije u Bosni. Stjepan je ipak vodio brigu o bosanskoj crkvi kao najveæoj potpori njegove vladavine i samoj okosnici Bosanske državnosti dokle god bude vodeæa duhovna snaga.
Oktobra 1350 god. srpski car Dušan u namjeri da povrati Hum napada Bosnu: "Krenuvši na put s caricom, doðe na granicu Bosne, kod rjeke Drine, s pedeset hiljada konjanika i trideset hiljada pešaka" (Mavro Orbin), i za kratko vrijeme uspio je da prodre duboko u Bosnu èak do Bobovca grada u kojem je stolovao Stjepan II. Bobovac nije osvojio ali je Dušanova vojska poèinila brojne zloèine i pljaæke po Bosni "Utaborivši se tu, posla deo vojske da pleni prema reci Cetini i onoj drugoj reci, Krki, prema Hrvatskoj, a on s ostalim delom vojske skrenu prema Humskoj oblasti" (Mavro Orbin).
Pošto mu je vojni plan povrata Huma propao car Dusan æe nešto kasnije to probati uèiniti mirnim – prijedlogom da sina Uroša oženi Stjepanovom kæerkom Jelisavetom. No, i taj pokušaj je propao pošto je Stjepanu II svog zeta pronašao u nikom drugom doli ugarsko-hrvatsko-poljskom kralju Ludviku I, dok je drugu kæerku Katarinu dao za Hermana I Celjskog .
Nedugo poslije toga ( najvjerovatnije septembar 1353 ) umire Stjepan II – vladar koji je stvorivsi snaznu i respektabilnu Bosnu udario temelje njene drzavnosti i nezavisnosti. Iako nije vladao u povoljnim unutrasnjim i vanjskim prilikama uspio je da privredu znatno ojaca izvozeci plemene metale, (srebro, bakar i zeljezo), kovanjem bosanskog dinara i sklapanjem državnih ugovora sa Dubrovnikom 1334 god. i sa Mlecima 1335 god.
Iako je za sobom ostavio bogatu i snažnu državu njena opstojnost je još uvjek zavisila od saradnje brojnih plemiækih porodica. Na prijestolju ga je zamijenio maloljetni sinovac Tvrtko koji se je na samom poèetku vladavine osim unutrašnjih problema poèeo suoèavati sa namjerama ugarskog kralja da zagospodari Bosnom. Tvrtka su tek èekala burna vremena.
Stjepan II je pokopan u franjevaèkom samostanu u Visokom 1353 god.
Za BOSNJACI.net:
Adnan JASIKA
Dipl. Politolog
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
