Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Teme


In memoriam: Esad Alićušić (1963-2008)
ROĐEN DA POSTANE GAZIJA I DA UMRE KAO GAZIJA
Procitaj komentar

Autor: Muharem Obradović
Objavljeno: 24. March 2008. 05:03:11


STOJI GORČIN DO GORČINA

U tišini ljetne noći
u kamenu bosanskome
vječnog mira, gardijan je
iz prošlosti zavjet nosi
ratnik strašni, od davnina
pa postrojen u saf sveti
stoji gorčin do gorčina
To mlađahni sve bošnjani
nekad davno bojevali
da ne bude Bosna posna
svoju mladost su joj dali
A se leži mladić Grubač
na kamenu zapisano
svoju mladost
tek procvalu
Bosni svojoj
on je dao
Što imadoh
ja sve dadoh
za sve drugo
ne smjeh znati
i još stoji zapisano
a se leži kraj Radoča
i dugo mu je tu ležati
A Radimlja saputnica
nekad rijeka plahovita
zauzdala svoja njedra
da ne budi besmrtnika
Iz sna vječnog, on se budi
kad nepravda Bosnom gori
kada dijete, tek rođeno
mrtvu majku
za kap mlijeka
plačom moli
pa ručice diže svoje
krećuć tvorcu, ka svjetlosti
klonu glava, pokraj majke
putujući ka vječnosti
U kamenoj hiži svojoj
Gorčin ćuti zemlje boli
pa nas moli:
"Čuvajte je, i smrću se Bosna voli".
Čovjek je vječiti prognanik u svijetu; čim se rodi on već nije kod kuće, pa mu je boravljenje u svijetu tek stranstvovanje i pribivanje. Pribivanje usvijetu je, pak, izbivanje iz iskona, izgnanstvo iz stanja bezgrešnosti i
posvemašnje izvjesnosti u svijetu osobljavanja i imenovanja. Bol rastanka je najsnažnije ljudsko osjećanje, jer je ona praiskonski antropološki fenomen, pretpostavka i sukus svakog drugog osjećanja. Čovjek se sa bolom rađa i sa bolom umire, a i u jednom i u drugom slučaju on osjeća bol rastanka; dok se rađa, boli ga odvajanje od majčine utrobe, od iskona, od nedužnosti; kada umire, boli ga gubitak svijeta priručnosti i oblika.
Sve između rađanja i umiranja, dakle sve ono što se patetično imenuje kao život, samo je napor zatomljavanja bezdanog ponora sjećanja na vrijeme bez trajanja i prolaznosti i na mjesto bez odredišta.
Život je tek pokušaj zaboravljanja ljudske prapostojbine u kojoj ni jedan put nije imao početka niti kraja i u kojoj je svaki titraj svijeta izazivao osmijeh u duši.
Život je san o cjelovitosti svijeta, o trajanju bez rastanka, o ugodnosti tople postelje blaženstva.
Život je sjećanje na prazavičaj. (Džafer Obradović)

Rijetki su oni koji spoznaju tajnu života, smisao udomljenja u ovoj materijalnoj ljušturi koju tijelom zovemo. Rijetki su oni koji spoznaju sebe u svijetu i svijet u sebi.
Koji se raduju otkucaju krila pčelinjih i koji na dlanu zrake umirućeg sunca sabiraju.
Jedan od ovih rijetkih je bio i Esad Alićušić, čovjek koji je izrastao u gaziju, koji se rodio da bi zadati amanet obavio i smireno se svome Gospodaru vratio, a i Gospodar njegov sa njim zadovoljan bio.
Esad se niti jednog momenta nije kolebao kada je ratna stihija zahvatila Bosnu, kada je zločin nad nezaštićenim narodom poprimao obrise kataklizme i kada je dova majke bila jedina nada opstanka; Esad je stao i opstao, uz svoj narod i svoju zemlju, do kraja.
Prošavši ratni put od Rotimlje, Stoca do Mostara, pa i dalje; obnašajući dužnost komadanta Vojne policije, ne libeći se i ne prezajući da upadne u grotlo neprijateljske vatre, ne strahujući za sebe, jer kako je on to volio reći: “Allah dž.š. vodi moje stope, a ja sam samo gruda zemlje koja se upravlja po Allahovoj volji”…. ranjavan…iscrpljen….više gladan negoli sit, ali uvijek ostao dosljedan sebi i svojoj ideji, uvijek ostao uzdignuta čela i neukaljana obraza.
Njegovi posljednji dani, također su prolazili jednim smirujućim ozračjem; iako svjestan bolesti, svjestan da smrt kuca na vrata njegove prolaznosti, Esad je ostao gazija, do kraja.
I onda kada me pozvao u sobu, prilikom posjete, kada sam nakratko ugledao njegovo iscrpljeno tijelo i onako suznih očiju izletio napolje, kao da tobože ne vidi moje suze, Esad me pozvao i rekao, sa omijehom na licu: ”Jel’de rođak da sam bio dobar musliman i Bošnjak”. Eto takav je bio Esad….. Gazija do kraja….
Ponekad se postavlja pitanje zašto ovakvi ljudi treba da idu ranije, zašto je život tako okrutan prema njima; ovo se pitaju oni koji ne osjećaju i ne udišu blizinu Onoga koji sve stvara. Esad je po Allahovoj providnosti i odredbi živio taman toliko da upotpuni sliku o sebi, da uradi i odradi ono što mi u našim snovima snujemo i strijepimo.
Esad je rođen da postane gazija i da umre kao gazija…..Esad je stećak Bosne na kome treba da piše: A se leži dobri čojek i gazija ESAD ALIĆUŠIĆ. Mre na svojoj baštini, na plemenitoj, na zemlji Bosni; dok bijah, niko kako ja ne bijaše.
Kraj je, dragi Esade. Onaj nepotkupljivi, za kojim samo dobro ostaje, samo Istina familija i prijatelj dobri, i stih koji će svjedočiti da po ovoj mrtvaji hodaše dobri ljudi, i da navijeka će po njoj hoditi, a Gorčin će sniti, i mrtav će nad svojom Bosnom bditi, iz svoje hiže, iz svoje mrtvaje.
Ležaćeš na svojoj, pradjedovskoj, na plemenitoj, na baštini bosanskoj.
Na onoj baštini iz tvojih snova, iz tvojih nadanja. A živa će, kao da je u stećak urezana ostati tvoja borba za Bosnu, tvoja ljubav prema zemlji i narodu.
A kada za nekim ostane dobro djelo, to je kao da nije ni otišao iz ovog tvarnog svijeta.
Neka je rahmet Esadu Alićušiću i neka ga Allah dž.š. primi među svoje odabrane robove. Amin!
O smirena dušo, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj! (El-Fedžr, 27-30)

VRH



Ostali prilozi:
» ALDEMAR IBRAHIMOVIĆ - PROSTORI EMOCIJA I SNAGA ŚEĆANJA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 08. December 2024 15:26
» ORIJENTALNO-BOŠNJAČKA KUĆA BRAĆE ČAROVAC U NOVOM PAZARU
Dr. Harun Crnovršanin | 05. December 2024 16:44
» SYDNEY, AUSTRALIA: DOMOVINO – LJUBAVI NAŠA
Fahir Zečević | 24. November 2024 14:47
» HRONOLOGIJA GENOCIDA NAD MUSLIMANIMA, BOŠNJACIMA I ALBANCIMA
Dr. Harun Crnovršanin | 19. November 2024 19:33
» OGLEDALO BOŠNJAČKE KULTURE I IDENTITETA OSVRT NA BIBLOGRAFIJU“BOŠNJAČKIH NOVINA“
Božidar Proročić, književnik i publicista | 18. November 2024 18:12
» OPROŠTAJNI GOVORNA NA DŽENAZI NAIBU-REISU HAFIZU HADŽI ISMETU EF. SPAHIĆU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. November 2024 14:37
» “ZIDOVI” I “SEKVOJA” POEZIJA OTPORA ENESA HALILOVIĆA (II)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 01. November 2024 13:24
» “SEKVOJA” I “ZIDOVI” POEZIJA OTPORA ENESA HALILOVIĆA (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 30. October 2024 19:30
» IBRAHIM I SAMIJA NISU SAMI
Said Šteta, književnik i novinar | 19. October 2024 20:34
Ostali prilozi istog autora:
» DRETELJ JEČI
26. February 2012 11:41
» TAKO SU SE KALILI "BOŠNJACI.NET"!
24. January 2012 20:12
» PROFESORI NA POPRAVNOM ISPITU
21. March 2011 11:46
» DOK SE BUDI JEDAN NAROD
14. February 2011 21:51
» USTANI, VOLJENA ZEMLJO
10. March 2010 01:45
» U POTRAZI ZA SOBOM
29. September 2009 12:51
» EUROPA NA POLA KOPLJA
28. April 2009 18:06
» MAJKA JE SVJETLO BOSNE
07. April 2008 18:41
» BOSANSKO, DVOJNO DRŽAVLJANSTVO
25. February 2008 13:44
» POKRAJ BREGAVE
12. February 2008 10:11
» OTPISANI DOLAZE
28. January 2008 21:07
» POEMA O AMERICI
12. June 2007 00:00
AlmirJasavicbanner.jpg
AdaBojanaKuca.jpg
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif