ENGLISH

Hapšenje Radovana Karadžića je vijest koja ulijeva nadu da će se doći do kraja mračnog poglavlja, ali isto tako i do nade za novim početkom, tako da istina konačno postane razvidna. Karadžić nije mogao počiniti genocid i duboko prekršiti međunarodno humanitarno pravo bez predaje, prihvaćanja, saučešća ili aktivnog učesništva drugih. Predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, je bio optužen i postavljen pred sudski proces zbog svog aktivnog zauzimanja u genocidu Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. On je, na žalost, umro u svojoj zatvorskoj ćeliji prije nego je Međunarodni kriminalni sud za bivšu Jugoslaviju bio u stanju donijeti svoju krajnju odluku. Pravda i cijela istina su bile barem djelomično prevarene.

Mi sad isčekujemo novi proces koji bi doveo na svjetlo dana kako Karadžić, koji se sam proglasio predsjednikom Republike srpske, nije bio suočen kad je počinio teške zločine i genocid u BiH, i pogotovo u „sigurnom području“ UN-a i NATO-voj „zaštićenoj zoni“ Srebrenice. Bila je barem neodlučnost u odnosu na većinu događaja, ali postoji i mnogo dokaza o predaji ili „nagodbi“ da se dadne Miloševiću, Karadžiću i generalu Ratku Mladiću „zeleno svjetlo“ da napadnu Srebrenicu da bi zadovoljili njihove teritorijalne apetite u stvaranju „Velike Srbije“. Možda je to bila cijena koju su Milošević, Karadžić i Mladić zahtjevali da bi pristali na Daytonske sporazume. I možda su neki bili barem bezobzirni u napuštanju ovog sigurnog područja i predali, ili pak bili saučesnicima u kreaciji etnički čistog i napravljenog područja. Kako to da je Karadžić ostao slobodan tako dugo, i da li je bila još koja nagodba? Mi se možemo samo nadati da Karadžić neće dočekati istu sudbinu kao i Milošević, prije no što pravda i istina imaju priliku biti zadovoljene.

Treba naglasiti da general Ratko Mladić nastavlja uživati dovoljno zaštite da i dalje izmiče, ali ne izbjegava, hapšenju. On je živio u Beogradu, više ili manje otvoreno, po navodima bivših i današnjih službenika MKSJ. On je bio pogubljivač Srebrenice i mnogih malih i većih gradova u BiH, kao vođa srpskih snaga u BiH. MKSJ pravilno nastavlja zahtijevati da beogradska vlada uhapsi Mladića, podvlačeći da Mladić i dalje uživa zaštitu barem nekih organa u Srbiji.

Na kraju, dočim će Radovan Karadžić, nadamo se, biti suočen s pravdom, entitet kojeg je on napravio kroz genocid je većinom neometan i nastavlja biti podržavan kao etnički čista Republika srpska. Hipokritično je osuđivati Karadžića i kriviti ga za čin genocida dok se u stvari podržava nastavljanje političkog entiteta, Republike srpske, napravljene kroz Karadžićeva krivična djela. Sudetenland, okupirana od Nijemaca, nije preživjela naciste.