Albinot MALOKU: 77 zemalja glasalo je za inicijativu Srbije o provjeri legitimnosti nezavisnosti Kosova, ali nijedna od ovih zemalja nije postavila pitanje Beogradu, kao inicijatoru, koje će mjere poduzeti kada Međunarodni sud pravde u Hagu ovjeri legitimnost nezavinosti Kosova. Hoće li tada Srbija prihvatiti i priznati ovjerenu realnost? Prema dosadašnjm iskustvima mogu da kažem: Ne, neće!

Prije osam mjeseci Skupština Republike Kosova legitimirala je volju svojih građana i poništila ilegitimno aneksiranje Kosova. Danas, poslije osam mjeseci najmlađa država na svijetu uz podršku međunarodne zajednice gradi i usavršava svoj identitet. Ona odlučno ispunjava svoje obe'anje koje je dala svojim i svim prijateljima i sljedbenicima demokratije. Priznanja koja je dobila i koja dobija pomažu joj da pliva u vodama međunardnih i regionalnih političkih zbivanja.
Sada, kada je Bosna i Hercegovina ostala jedina država zajedničke bivše Jugoslavije koja priznavanjem svog susjeda nije uvažila novu političku realnost u regionu, pitam se što bi to trebalo da ostane kao opasna tema, baš u ovoj prijateljskoj zemlji. Svi u Bosni i Hercegovni, u oba entiteta, znaju da proglašenje Kosova neovisnom i suverenom republikom, baziranoj na temeljima i međunarodnog prava i moderne demokratije, ne predstavlja nikakav čin klasične secesije, niti kršenje međunarodnog prava.
Priča o kršenju međunarodnog prava koju je inicirala Republika Srbije na 63-oj sesiji Organizacije Ujedinjenih naroda korak je kojim ona pokušava da prevari svijet, kao što je to radila i do sada. Ako ćemo govoriti o kršenju međunarodnog prava, onda obavezno moramo navesti neke momente kada je ovaj „čuvar“ međunarodnog prava s obje noge kršio to pravo.
Beograd je u zadnjim dekadama bestidno kršio sve principe međunarodnog prava, uključujuči i držanje UN-ovih vojnika kao taoca u Bosni i Hercegovini, napad graničnog prijelaza u Sloveniji, bombardiranje Dubrovnika, trovanje osnovaca na Kosovu, i mnogo toga. Ministar inostranih poslova Republike Srbije, Vuk Jeremić, bez imalo stida, govori o principima međunarodnog prava, a sakriva one „principe“ i nasilje koje je, navodno braneći Jugoslaviju, Srbija promovirala u bivšim multi-etničkim državama Jugoslavije.

Poznato je da su srpske snage učinile genocid u Bosni i na Kosovu. „Pro-demokratska“ vlada u Srbiji nije još počela odgovorno se ponašati prema svojim amplitudama prošlosti. Kad je Međunarodni sud pravde u Hagu proglasio Beograd odgovornim za nesprječavanje genocida u Srebrenici, u Beogradu su se čuli govori: „Evo, nismo mi krivi...!“ Ljudi i narodi koji su sve to proživjeli znaju šta se zapravo desilo. Ovako se poigrava Srbija sa međunarodnim pravom!

Sada, kada je Bosna i Hercegovina ostala jedina država zajedničke bivše Jugoslavije koja priznavanjem svog susjeda nije uvažila novu političku realnost u regionu, pitam se što bi to trebalo da ostane kao opasna tema, baš u ovoj prijateljskoj zemlji. Svi u Bosni i Hercegovni, u oba entiteta, znaju da proglašenje Kosova neovisnom i suverenom republikom, baziranoj na temeljima i međunarodnog prava i moderne demokratije, ne predstavlja nikakav čin klasične secesije, niti kršenje međunarodnog prava.

77 zemalja glasalo je za inicijativu Srbije o provjeri legitimnosti nezavisnosti Kosova, ali nijedna od ovih zemalja nije postavila pitanje Beogradu, kao inicijatoru, koje će mjere poduzeti kada Međunarodni sud pravde u Hagu ovjeri legitimnost nezavinosti Kosova. Hoće li tada Srbija prihvatiti i priznati ovjerenu realnost? Prema dosadašnjm iskustvima mogu da kažem: Ne, neće! Odgovorno mogu reći da nijedna vlada u svijetu koja je priznala državu Kosovo nije donijela odluku o priznavanju ishitreno i nepromišljeno, to automatski odbacuje i tvrdnju Republike Srbije o povredi međunarodnog prava. Stavljati u isti koš Republiku Srbiju i međunarodno pravo moguće je isto toliko koliko i stavljati u isti tor vuka i ovce. Kratko rečeno, sačuvaj Bože međunarodno pravo od srpske „zaštite“.

Vratimo se Bosni i Hercegovni. Znatan broj intelektualaca, profesora i akademika u Bosni i Hercegovini pričali su i pisali o mogućnosti priznavanja Republike Kosova. Prof. dr. Asim Mujkić u svom tekstu „Značaj Kosova sa stanovišta Bosne i Hercegovine“ pravi briljantnu distinkciju između BiH i Kosova. On sagledava novu političku realnost koja se desila na Kosovu sa naučnom interpretacijom, govoreći o izgubljenom legitimitetu Srbije nad Kosovom, također smatra da poslije presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, treba se propitivati sam legalitet postojanja Republike Srpske. To su dovoljni razlozi za vladu u ovoj poslijedejtonskoj Bosni i Hercegovini da službeno prizna najmlađu državu na svijetu.

Ako Bosna i Hercegovina prizna Kosovo to neće niti ugroziti, niti poboljšati međunacionalne odnose u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici koja je svoju neovisnost također stekla voljom svojih građana 1992. godine.

Dosadni razlog za nepriznavanje države Kosovo u Bosni i Hercegovini je poznati bh. entitet kojeg je prihvatio Dejtonski mirovni sporazum kao Republika Srpska, i to je nikad odvojivi dio države BiH. Ovaj bh. enititet, gurajući prst u oko svojoj državi Bosni i Hercegovini, ne pomaže ništa ni sebi, ni Srbiji, ako BiH svojom odlukom o priznavanju države Kosovo ne slijedi sve republike bivše Titove države koje su prihvatile novu geopolitičku realnost. Ja se nadam da će odluku o priznavanju države Kosova inicirati zdravorazumni vlastodršci ovog bh.entiteta, za kojeg se veli da je razlog što Bosna i Hercegovina neće priznati Kosovo.

Poznati bh. akademik Muhamed Filipović, u jednom svom tekstu, koji je izašao u nekim bh. novinama, iznio je nekoliko laži o Kosovu, ali ću se skoncentrirati samo na njegovu najveću brigu. Uvjeravam neotesanog komunističkog intelektualca da će se prijateljski pregovori između Prištine i Beograda obnoviti tek tada kada Beograd shvati realnost i iskreno se izvini albanskom narodu za sve užase koje im je činila od 1912. godine. Na kraju mogu da kažem da sve te države, koje žele dobro Republici Srbiji, su priznale Republiku Kosovo, kao suverenu i nezavisnu državu i primile je u međunarodnu porodicu država. Stanje na Kosovu neće sa nikada vratiti u status quo ante.