Almir MEHONIĆ: Da ne bi izgledalo sve tako crno, ovih dana me je obradovala jedna inicijativa, pokrenuta od par intelektualaca. Naime, ubrzo će krenuti potpisivanje jednog proglasa od strane bošnjačkih intelektualaca i javnih ličnosti u kojem će se tražiti i od Sulejmana Ugljanina i od Rasima Ljajića povlačenje iz politike zbog stanja kojeg su prouzrokovali, odnosno podijeljenosti svakog segmenta našeg društva. Najzad, trebamo prestati da gledamo autoritete kao istinu, već trebamo da gledamo istinu kao jedini autoritet. Tada ćemo shvatiti da nas mnogi autoriteti lažu.

SUKOBI KAO MODEL VLADANJA: Najnovija vijest iz Novog Pazara koja je objavljena u svim beogradskim medijima ponovo je govorila o međubošnjačkom sukobu između pristalica Sulejmana Ugljanina na jednoj i pristalica Rasima Ljajića na drugoj strani. Ponovo je bilo upotrebe vatrenog oružja i povrijeđenih lica.

Sukob u ovom momentu nije slučajan. Kome on odgovara i zbog čega baš sada nastaje, pitanja su koja traže odgovore. U ovom trenutku on je potreban Rasimu Ljajiću.
Kada god zapadne u politički ćorsokak i krizu, Ljajić se iz nje izvlači stvaranjem incidenata i prolijevanjem bošnjačke krvi. Sada kada je njegova politika potpuno razobličena i ogoljena i kada pokazuje svoju pravu suštinu. Danas kada klasično prodaje Prijepolje Nikolićevim naprednjacima i arkanovcima, kada pokazuje da je njegovo vladanje u Novom Pazaru samo alter ego Ugljaninovog vladanja, Rasima Ljajića jedino može izvući novi sukob i pucnjava jer to po pravilu iznova polarizuje naivne ljude.

LUD, ZBUNJEN, NORMAN: U svemu tome na ruku mu ide protivnik kalibra Sulejmana Ugljanina. Kao u onoj bosanskoj seriji „Lud, zbunjen, normalan", u kome je jedan lud, a drugi se pravi zbunjen, dok naš normalan narod obojica prave ludim, svađajući ga skoro 20 godina, huškajući ga na samog sebe i tako svoj lični sukob pretvarajući u međubratski.

Osvrnimo se samo na sukob unutar Islamske zajednice i pogledajmo ko je iz toga izvukao političku profit. Jedini dobitnik u tom puču jeste zapravo Ljajić, iako ni jednim svojim konkretnim potezom nije ustao u odbranu Islamske zajednice. Ljajić je na tim podjelama dobio vlast u Novom Pazaru i pobijedio Ugljanina po prvi put u Sandžaku.

Vrlo su rijetke i izjave koje je dao povodom puča na Islamsku zajednicu. Njih je tačno odmjeravao, tako da nema štete u Beogradu, a da jasno stavi do znanja Bošnjacima da je na strani muftije Zukorlića, jer je uvidio da je ta opcija popularnija i ima veću podršku.

On upravo opstaje na tim podjelama i na njima politički profitira. Što su podjele dublje i imaju veću dimenziju, tim je njegova stolica stabilnija.

OŽIVLJAVANJE POLITIČKIH MRTVACA: Naravno, ovdje se treba osvrnuti i na oživljavanje svojevrsnih političkih mrtvaca Fevzije Murića i Azema Hajdarevića. Napomenimo da su ova dva političara izašli samostalno na izbore računajući da će biti „jezičak na vagi" i tako sebi obezbijediti poziciju ucjenjivača. Međutim i pored toga danas im Ljajić daje „vještačko disanje" i uvlači u svoju i radikalsku vlast.

Sukob u ovom momentu nije slučajan. Kome on odgovara i zbog čega baš sada nastaje, pitanja su koja traže odgovore. U ovom trenutku on je potreban Rasimu Ljajiću. Kada god zapadne u politički ćorsokak i krizu, Ljajić se iz nje izvlači stvaranjem incidenata i proljevanjem bošnjačke krvi. Sada kada je njegova politika potpuno razobličena i ogoljena i kada pokazuje svoju pravu suštinu. Danas kada klasično prodaje Prijepolje Nikolićevim naprednjacima i arkanovcima, kada pokazuje da je njegovo vladanje u Novom Pazaru samo alter ego Ugljaninovog vladanja, Rasima Ljajića jedino može izvući novi sukob i pucnjava jer to po pravilu iznova polarizuje naivne ljude.

Što ne reći da jadno izgledaju navodni bošnjački poslanici za govornicom Skupštine Srbije koju koriste za međusobne svađe, umjesto da je koriste za iznošenje problema statusa i položaja i Sandžaka i Bošnjaka. Na posljetku, jadno izgleda narod u očima Srbije i Srba kojeg predstavlja Meho Omerović, koji je primjer asimiliranog Bošnjaka. Čovjek koji se od alkohola ne može uzdržati ni uz Ramazan, a to vjerovatno ne bi radio ni njegov sin Darko. Ne može ili ne bi trebalo da predstavlja narod nad kojim je jučer počinjen genocid upravo zbog pripadnosti islamu.

O Ugljaninu, čini mi se nije potrebno trošiti mnogo riječi. On je uzrok, a Ljajić i njegovi sateliti su posljedica ovakvog stanja.

PORTPAROL: Ali svakako da čudi saopštenje portparola Mešihata izvjesnog Šaćirovića, koje je napisano u stilu pravog stranačkog saopštenja, gdje se svrstava na jednu od ove dvije strane. Umjesto da gospodin portparol ne spušta ovu vjersku instituciju u stranačko blato okrvavljeno bošnjačkom krvlju i da se uzdigne kao nadpolitička institucija, on zapravo svojim saopštenjem prlja svetost Islamske zajednice. Jadno je ovo saopštenje, pogotovo kada uzmemo u obzir činjenicu da je samo nepun mjesec prije ovog incidenta Ljajićevo rukovodstvo Novog Pazara organizovalo doček Nove godine u vrijeme agresije na Gazu. Tada je vjerovatno Šaćirović bio na odmoru pa nije našao za shodno da reaguje, kao ni na pravljenje koalicije Rasima Ljajića sa Arkanovcima i Nikolićevim radikalima u Prijepolju. Zato bi neko pod hitno trebao tom portparolu skrenuti pažnju da ako komentariše negativne pojave u sandžačkom društvu to radi i kad ih čini Rasim Ljajić.

NOVE INICIJATIVE: Da ne bi izgledalo sve tako crno, ovih dana me je obradovala jedna inicijativa, pokrenuta od par intelektualaca. Naime, ubrzo će krenuti potpisivanje jednog proglasa od strane bošnjačkih intelektualaca i javnih ličnosti u kojem će se tražiti i od Sulejmana Ugljanina i od Rasima Ljajića povlačenje iz politike zbog stanja kojeg su prouzrokovali, odnosno podijeljenosti svakog segmenta našeg društva.

Najzad, treba da prestanemo da gledamo autoritete kao istinu, već trebamo da gledamo istinu kao jedini autoritet. Tada ćemo shvatiti da nas mnogi autoriteti lažu.