Ibrahim Osmanbašić „Mrak Bosne generira se u pomračenoj svijesti bahatih funkcionera koji odavno imaju obezbjeđenu egzistenciju, za sebe i sve svoje – te se bestijalno iživljavaju primarno na intelektualcima, umjetnicima i talentovanim kreativcima . Decenijski trend zatiranja PRODUKTIVNE KREACIJE već daje svoje pogubne rezultate – zasad u formi MALOLJTNIČKE DELIKVENCIJE – ali općinske strukture ne čuju alarmantna zvona...“ Posjetite Udruženja za kulturu Novo Sarajevo

IDEJE RESTRIKTIVNOG MATERIJALIZMA: Stukture vlasti općine Novo Sarajevo se verbalno zalažu za implementaciju propisa koji se odnose na respekt „volje građana“ u organizovanju i kreiranju društvenog života, u to nema sumnje, dok se kroz praktično djelovanje obznanjuju NAMJERE - koje svode jednu gradsku općinu na nivo KRAPINSKOG ČOVJEKA – jer se resursi općine usmjeravaju ka INFRASTRUKTURI, dakle, zadovoljavanju osnovnih egzistencijalnih ljudskih potreba, dok DUHOVNA DIMENZIJA ČOVJEKA, dakle, KULTURA – ne tretira se kroz programe koji bi trebali da se iz godine u godinu sukcesivno nadograđuju – putem čega bi se animirali kulturni i naučni djelatnici, te umjetnici i mladi kreativci sa raznovrsnim talentima i afinitetima.

Društvene strukture vlasti općine Novo Sarajevo, poimajući kulturu i umjetnost kroz restriktivni materijalizam, dakle - bez DUHA, bez kreacije, bez afiniteta, bez urođenog dara za umjetničku inventivnost i senzibilitet – kroz suhoparne administrativne akte dotiču se kulture i umjetnosti – jer je nemoguće da tu vitalnu-opće-društvenu-sferu zaobiđu ili ELIMINIŠU kao pitanje koje je od interesa za čovjeka - ljudska bića - kao i društvo u kojem građani žive i žele, i imaju potrebu, da upražnjavaju opće-ljudske-konstruktivne–aktivnosti. Dakle, fokusirajući OBJEKTE kao predmet-interesovanja-društvenih-struktura a koji su prije rata bili u funkciji promovisanja kulture na području općine Novo Sarajevo – domovi kulture, kino sale, centri za omladinu itd. – dezavujiše se javnost i degradiraju pozitivne civilizacijske tekovine, dakle, čovjek-kao-inteligentno-biće, te, društvena zajednica kao humanistička tvorevina kontruktivnih i kreativnih članova te zajednice. Danas, na žalost, tih objekata kulturnološke namjene ili fizički nema ili nisu u funkciji potpore promociji kulturne baštine i umjetničkog stvaralaštva.

KULTUROCID BEZ ISPRIKE: Zaista, u sjenkama zamračenog duha na sceni je kontinuitet KULTUROCIDA, započet vandalskim razaranjem Sarajeva tokom agresije na BiH u devedesetim prošlog stoljeća – a više od jedne decenije ignorišu se kulturne potrebe za približno 100.000 građana jedne općine GLAVNOG GRADA DRŽAVE – do nedavno uz ARGUMENTE da je poslijeratna neimaština, a danas sa huliganskom drškošću – BEZ ISPRIKE – održava se kulturološka-degradacija- i-devastacija jer kulturno promotivni vakum, isključivo je vještačka mračnjačka projekcija i tvorevina, dakle, neprirodno stanje - kao da niko ne piše, ne svira, ne fotografiše i ne slika u samom srcu Sarajeva, u općini koja je iznjedrila vrhunske umjetnike regionalnog, evropskog i svjetskog dometa i ugleda! Neodgovornim odnosom prestavnika građana u strukturama vlasti što po inerciji bezobzirnosti upražnjavaju primitivne metode javne manipulacije - kao što je slobodovoljno preimenovanje namjene prijeratnih objekata za kulturnu i omladinu, što se ne sankcioniše, a oni koji na činjenice ukazuju bivaju mete orkestriranog šikaniranja i marginalizacije – gradeći ZID OTUĐENJA između građana i njenih predstavnika gdje u carstvu samovolje, improvizacije i objesti sredstvima poreskih obveznika plaćaju se iracionalni računi ličnih i grupaških ćejfova i hirova. Dakle, kada će izvještaji o izvršenim i djelotvornim aktivnostima honoriranih radnih tijela OV dati na uvid onima koji su ih birali u društvene strukture, tj. po kojim se kriterijima biraju članovi komisija OV – i da li su te „funkcije“ rezervisane isključivo za stranačke „kadrove“ itd. I još, ne prihvatljivo je da rukovodioci Javnih ustanova budu i predsjednici komisija OV za tu oblast , kao i da ostali članovi budu većinom pripadnici iste stranke! To je OČITA zloupotreba vlasti! To je na nivo PRIMITIVNE manipulacije – izraz licemjerstva i drskosti jer se čini pred očima JAVNO – a građani ne mogu da ništa učine a moraju da trpe bestijalnost mračnjačkih scenarija. Šta to treba da znači – osim, „utjerivanje demokratije“ zbirom podignutih ruku u OV – bez obzira što to nema niti etičko, niti humano, niti funkcionalno niti racionalno utemeljenje. Pitanje je samo – ko će javno, ili na sjednici OV, postaviti takva pitanja i otvoriti konstruktivnu debatu? To nije ništa nepoznato, samo je pitanje koliko će potrajati zlokobna šutnja što lebdi iznad Novog Sarajeva što muklo odzvanja glavnim gradom?!

Što se prije uđe u konstruktivan dijalog oko funkcionalne racionalizacije resursa općine Novo Sarajevo – to će prije svanuti građanima jedne gradske općine u domenu kulturne programske ponude i događanja, kao i otvaranje prostora za kreativan izražaj mladih generacija. Mrak Bosne generira se u pomračenoj svijesti bahatih funkcionera koji odavno imaju obezbjeđenu egzistenciju, za sebe i sve svoje – te se bestijalno iživljavaju primarno na intelektualcima, umjetnicima i talentovanim kreativcima . Decenijski trend zatiranja PRODUKTIVNE KREACIJE već daje svoje pogubne rezultate – zasad u formi MALOLJTNIČKE DELIKVENCIJE – ali općinske strukture ne čuju alarmantna zvona za otvaranje prostora za kreativni angažman mladih generacija, primjereno XXI stoljeću. Znači, u pomračenom socijal-kulturološkom ambijentu društvo je izloženo svim destruktivnim i devijantnim utjecajima – a na općini Novo Sarajevo prostori za kulturu i umjetnost se ruše a novi objekti se ne grade – niti ima dugoročnog PROGRAMA razvoja na polju kulture i umjetnosti, a što treba da bude jedan od strateških ciljeva općeg društvenog progresa.

KULTURA I INFRASTRUKTURA: Uvođenje „KULTURE“ u isti rang tretmana ka i „INFRASTRUKTURE“ općinsko vijeće može uvesti u obavezujuće akte i dokumente na lokalnom nivou vrlo jednostavno – JEDNOM ODLUKOM, ali to nije učinjeno za ovih petnestak godina demokratske prakse na općini Novo Sarajevo; a za šta postoje objektivni preduvjeti, od objekata do finansija, kao i stručnih kadrova za organizovanje i programske aktivnosti u domenu prezentacije kulturne baštine i umjetničkog stvaralaštva na kvalitetan i sistematičan način; ali ne postoji saglasnost „centara odlučivanja“ te nedostaje volje i smjelosti u vjećničkim sazivima pa nedostaju i glasovi većine – o planskom pristupu kulturi i umjetnosti se ne raspravlja na ozbiljan način, što samo po sebi govor i o NIVOU svijesti i stepenu odgovornosti onih kojima je društvo omogućilo da uživaju demokratske benificije za prestavničke funkcije, a koje nose i odgovornosti... ; tako da kontinuitet KULTUROCIDA u općini Novo Sarajevo je, faktički, „legalno zacimentirana stvar“ koja je tabu tema – jer se drugačije ne može pojmiti latentnost odgovornih – iz čega proizilazi neučinkovitost i nemoć onih koji ulažu trud da se situacija BITNO promjeni; u općini gdje se ruše objekti za kulturno-umjetničku namjenu, a postojeći stavljaju primarno u izvankulturnu namjenu, dok se ratom devastirani ostavljaju da ih uruši zub vremena i na njihovoj lokaciji – valjda - izgradi BILO ŠTA ali ne objekati za prezentaciju kulture i umjetničkog stvaralaštva – NE sigurno TEATAR, NE sigurno MULTIMEDIJALAN CENTAR gdje bi kreativni umjetnici dobili priliku da prezentiraju zadivljujuće kreacije koje imaju regionalni, evropski i svjetski rejting!

Najmanje što se od novog saziva općinskog vjeća očekuje je da zaustavi trend kontinuiteta KULTUROCIDA na jednog gradskoj općini, da zaustavi trend RUŠENJA objekata za kulturu i da ih počne GRADITI na temelju programa o „STRATEGIJI RAZVOJA I NJEGOVANJA KULTURE I UMJETNOSTI“ i da svoje konstruktivno i progresivno opredjeljenje potvrdi donošenjem „DEKLARACIJE O HUMANIZACIJI I PROGRESU OPĆINE NOVO SARAJEVO“, unoseći povjerenje među građane jedne gradske općine – koja je ponižena uskraćenjem da na svom prostoru upražnjava kulturne i umjetničke potrebe u skladu sa značajem i ulogom u glavnom gradu i državi BiH.