Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


"I POSLIJE RATA, BIĆE RATA..."
Procitaj komentar

Autor: Dr. Ahmed Pašić
Objavljeno: 18. May 2009. 18:05:11
Dr. Ahmed PAŠIĆ: Zamislite da živite na teritoriju RS. Kako vjerovati zločincima koji su 14 godina ranije ubijali tvoje najdraže? Koliko su zločini u periodu 1992-1995. bili teški, govori upravo činjenica da se narod ne vraća kući ni nakon 14 godina od rata. Narod se je vraćao svojim selima i čaršijama čak i poslije II. svjetskog rata, kada su četnici poubijali na desetine hiljada civilnog stanovništva u istočnoj BiH, ali su se preživjeli ipak vratili. Jer 1946. nije bilo (četničke) RS.
“Jer i poslije rata, će biti rata” - riječi su rahmetli komandanta Izeta Nanića. Legenda Bosanske Krajine koji je u vrijeme rata bio vidovitiji i pametniji od naših političara, a njegove riječi izgovorene borcima 505. Bužimske brigade samo nekoliko dana prije pogibije, su se pokazale istinitim i 14 godina poslije rata....
Evropa je prošle sedmice proslavljala 63 godine od poraza fašizma i nacizma na Starom kontinentu (9. maj 1945.) i 64 godine od zadnjih borbi na autrijsko-slovenskoj (tada jugoslovenskoj) granici (15. maj 1945.). Međutim, fašizam ni izbliza nije bio poražen. On se u najgorem obliku vratio na scenu Hrvatske i BiH početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Neki su četnici nosili petokrake na kapama JNA, dok su ostali stavili prave četničke kokarde, čuvajući ih u škrinjama iz perioda 1941-1945. Dok je većina bošnjačkog stanovništva, na čelu sa političkim vodstvom, naivno mislila, da rata neće biti, Srbi su se masovno naoružavali preko SDS stranke i JNA, planski implementirali svoj plan i polahko prelazili u akciju.

Ono što je mudri i rahmetli Nanić predvidio za vrijeme rata, bošnjačkim i pro-bosanskim političarima nije jasno ni danas, 2009. godine. Naime, kada je četničko klanje počelo u istočnoj BiH, u nekim su drugim bosanskim gradovima ispijali kahve i pravili se da se sve to dešava negdje daleko. Dosta je Bošnjaka naivno očekivalo da će Turska (ili neka druga) armija doći u pomoć i riješiti situaciju. Jedini koji su nešto uradili u tom trenutku, su bile UN (Ujedinjeno Ništa) koji su stavili embargo na uvoz oružja legalnoj Vladi BiH, namjerno zaboravljajući da je srpska zajednica u BiH bila naoružana do zuba, spremna za aktivan sukob nekoliko godina unaprijed. Time su nam bile svezane ruke za aktivan otpor četničkim hordama i broj žrtava je posljedično bio svaki dan veći. Kako nam ne bi bilo dosta belaja, hercegovački klan uz pomoć hrvatskog HDZ-a eliminiše pro-bosansko hrvatske snage (atentant na Blaža Kraljevića) i kreću napadi Hrvata na Bošnjake u Hercegovini i srednjoj Bosni. Tek nakon završetka sukoba između nekadašnjih saveznika, vojna situacija na terenu se počinje mijenjati. Kada su četnici krajem 1994. godine počeli gubiti teritoriju svaki dan i kada je zastava BiH počela vihoriti na banderama nekada okupiranih gradova, SAD vrše strahovit pritisak na tadašnje vodstvo BiH i zaustavlja dalju traktorijadu. Potpisuje se izdaja Ustava BiH u Dejtonu (gradić u SAD za kojeg 99% Bosanaca prije 1995. godine nikada nije čulo u životu). Umjesto da se hapsi izvršnog direktora četnickih zločina, Radovana Karadžića i ostalu zločinačku gamad, Holbrooke sa njim potpisuje dodatni sporazum i daje mu amnestiju ako se povuče iz politike. To je bilo 1995. godine da bi Holbrooke i 2009. godine zanijekao (lagao) postojanje tog dokumenta, misleći da su svi Bošnjaci zaboravni i naivni...

Međutim, ono što je ostavilo strahovit utisak na pro-bosanske snage, pogotovo borce, jeste priznanje RS. To je isto, kao da bi nacistima nakon konc logora u Poljskoj dali protektorat nad Jevrejima Auschwitza, Krakowa i Treblinke. Time su četničke snage zvanično nagrađene za srebrenički genocid, pokolje u Bijeljini, Višegradu, Bratuncu i Vlasenici, logore u Foči i Prijedoru, granatiranje Sarajeva, Markale i ulicu Vase Miskina, protjerivanje više od miliona ljudi sa svojih ognjišta, rušenje većine islamskih i katoličkih vjerskih objekata, brojna ubistva i sistematska
Ono što je mudri i rahmetli Nanić predvidio za vrijeme rata, bošnjačkim i pro-bosanskim političarima nije jasno ni danas, 2009. godine
silovanja. Da bi apsurd bio još veći, Srebrenica kao mjesto najvećeg srpskog zločina, ostaje pod ingerencijom tzv. RS. Kao šlag na kolač dolazi činjenica, da nam predstavnik UN (to su oni koji su ustvari pripremili teren za srebrenički genocid, kreirajući nekakve Zone sigurnosti) drži govor na dženazi u Potočarima. Mi da valjamo, ne bi mu dozvolili da uopšte dođe do bine sa koje sramoti žrtve na tabutima, držeći govor o glupostima koje ne mogu oprati krivdu sa njihovog lica kada je komandant UN u početku jula 1995. odbio pozvati avione Nata da napadnu položaje VRS i JA oko Srebrenice...

Legalizacija tzv. RS je unaprijed blokirala uspješan povratak preživjelih Bošnjaka i Hrvata na prijeratne pragove. Iz opravdanih i neopravdanih razloga oni su se radije odlučili za život u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, dok je većina otišla u Skandinaviju, Kanadu, SAD, zapadno-evropske zemlje i Australiju. Oni neće da žive pod četničkom vlašću. Time smo dobili situaciju da je dosta krajeva istočne BiH opustjelo, gdje se više ne ore njive, niti se sklapaju muslimanski brakovi. Gradovi sa nekadašnjom bošnjačkom većinom su danas obične kasabe koje iz godine u godine imaju sve manje stanovnika. Ako se ovako nastavi, tamo neće trebati škole za nekih 20-30 godina, jer neće biti djece. U Rogatici na primjer u samoj čaršiji živi 16 Bošnjaka, dok je ukupni broj Bošnjaka u Foči, Bileći i Gacku jednak broju jednog većeg sela u Krajini. Postoje svijetli primjeri povratka u tzv. RS, kao što je na primer Kozarac koji je u kratkom periodu izgradio porušene kuće i obezbijedio uslove za održivi povratak. Tu je i dijaspora odigrala izuzetno pozitivnu ulogu. Ali, to su rijetke iznimke.

Umjesto da se na vladinom nivoju kažnjavaju četnički zločini, tužba protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnom sudom pravde u Haagu je pala na pleća dijaspore. Umjesto da se angažuju najbolji advokati na svijetu, kako bi se u historiju zapisali četnički zločini i kako bi Srbija i Crna Gora preuzele odgovornost za agresiju, mi u Haag šaljemo nesposobnog čovjeka koji je pred kamerama govorio tako milo, da smo jedva razumjeli šta govori, dok je na drugoj strani predstavnik Srbije galamio uzduž i poprijeko. I dok Softić u Centralnom dnevniku govori kako nema dokumenata iz Beograda, Hadžifejzović mu ih u studio poturi pred nos. Pred kamerom. Eto, kakvog smo zastupnika imali...

Razna udruženja logoraša i boraca ulažu tužbe protiv kriznih štabova koji su u vrijeme rata organizirali četničke pokolje. Sve to govori, koliko je naše trenutno političko vodstvo nesposobno. Sami Srbi na drugoj strani aktivno ulažu tužbe i protiv Krhe i Mrhe (najnoviji slučaj je Dobrovoljačka ulica) pa će za 10 godina ispasti u knjigama da su Bošnjaci počinili iste zločine kao četnička strana i da se je četnička strana samo “branila”. Evidentno je da su mnogi “naši” političari još uvijek uvezani u KOS i UDBU, aktivno pomažući Srbima da se bilo kakav napredak u Federaciji blokira. Tu je odgovor na sve frustracije oko privatizacije BH Telekoma, (ne)izgradnje hidro-elektrana, blokadi arapsko-muslimanskog kapitala u BiH i (ne)izgradnji autoputa 5C (20 kilometara od Sarajeva do Visokog su pravili skoro 10 godina, što bi u Sloveniji ili Hrvatskoj uradili za godinu-dvije).


Proganinicima se mora pomoći da se vrate na svoj toprak a ne u geto genocidne!
Protjerani Bošnjaci i Hrvati neće da se vrate u okupirana područja iz mnogo razloga. Većina četničkih zločinaca se i dan danas slobodno šeće po bosanskim sokacima, bez ikakve strepnje da će biti uhapšeni. Prije će umrijeti prirodnom smrću, nego što će ih uhapsiti nekakva SIPA. Umjesto da se formira bosanski ala Mossad koji bi četničke zločince kažanjavao po brzom postupku, oni se smiju našim žrtvama, odgajajući nove mlade generacije četnika koji nam već sada, u stanju mira, još uvijek sa pelenama na sebi uzvikuju “Nož, žica, Srebrenica”...

RS kroz svoje institucije aktivno radi na sprječavanju povratka. Tu se ističe tzv. Policija RS i najgori primjer smo mogli vidjeti prošlog Kurban bajrama kada je u terorističkoj akciji zapaljena džamija u Fazlagića Kuli kod Gacka. Normalno, počinioci se nikada ne nađu. Povratnici u okupiranim predjelima nemaju osjećaja sigurnosti niti imaju povjerenja u institucije RS. Niti imaju povjerenja u naše političare. Što je sasvim ispravno. Kakvo mišljenje imati o ljudima koji su sebi u sarajevskim naseljima izgradili vile, dok se prosječni povratnik bori za koru hljeba? Kakvo mišljenje imati o ljudima koji vazda glasaju o većim platama (za sebe, ne za radnike), a mladi Bošnjak u Bratuncu plače pred kamerom, kako se već godinu dana nije najeo hljeba kako treba?

Zamislite da živite na teritoriju RS. Kako vjerovati zločincima koji su 14 godina ranije ubijali tvoje najdraže? Koliko su zločini u periodu 1992-1995. bili teški, govori upravo činjenica da se narod ne vraća kući ni nakon 14 godina od rata. Narod se je vraćao svojim selima i čaršijama čak i poslije II. svjetskog rata, kada su četnici poubijali na desetine hiljada civilnog stanovništva u istočnoj BiH, ali su se preživjeli ipak vratili. Jer 1946. nije bilo (četničke) RS.

SDA i ostale stranke koje trenutno vegetiraju u bosanskom političkom prostoru su davno pale na ispitu državnosti i integriteta BiH. Vrijeme je za stvaranje nove, patriotske stranke koja će se zalagati za cjelovitu BiH s Ustavom iz 1991. godine i jednim zakonom na čitavom teritoriju. RS i Federaciju (kantone i ostale kante) treba dugoročno gledajući izbrisati za sva vremena, ako želimo napredak na društvenom i ekonomskom polju, te sačuvati buduće generacije od novih četničkih pokolja.

I vojnom akcijom, ako zatreba.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» UHAPŠEN JE BALKANSKI HITLER
22. July 2008 06:25
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif