Kolumne
Slovo sa šibenske rive
ŽIVA RIJEČ
|
|
Autor: Stephen (Stjepan) Ćorković, dipl. ing
Objavljeno: 28. October 2009. 10:10:40
THE LIVING WORD
S ogromnom tugom gledao sam televizijski izvještaj o susretu Majki Srebrenice i majki Bedema ljubavi i odlazak Majki Srebrenice u Haag na suđenje već od Međunarodnog suda pravde osuđenog krivca za genocid u Bosni i Hercegovini.
Kao što sam u nekoliko članaka, objavljenim na internetskim stranicama www.Bosnjaci.net i na engleskom na www.Bosniaks.net dokumentirao te činjenice navodeći relevantne dokumente Svjetskog suda, kao i druge, taj sud je, 1993.g donio dvije preliminarne presude i osude genocida u Bosni i Hercegovini uključujući dvije Naredbe o obustavi genocida i njegovom sprječavanju upućene krnjoj Jugoslaviji, i Vijeću sigurnosti i Općoj Skupštini OUN-a, tj. svijetu. Bosanski je narod time izvojevao pobjedu, u ime civilizacije i kulture, pred vrhunskim Svjetskim sudom.
Ta pobjeda trebala je gromoglasno odjeknuti svijetom. Sam bosanski narod nije mogao pustiti glasa jer mu je i dalje, unatoč Naredbi, genocidni zločinac držao nož pod grlom i klao još dugo nakon te povijesne Osude i Naredbe. Kao što znamo pokolj u Srebrenici, pred očima nizozemskog kontingenta OUN-a koji je u svojim džepovima imao Naredbu Svjetskog suda i koji ju je izdajnički zanemario (popljuvao!), nosi pečat '1995.', dvije godine nakon Osude i Naredbe. S druge strane, jedino što je svijetom odjeknulo bila je ogluha, izdajničko prešućivanje na svim razinama. Naime, svjetskim silama je bilo, i još uvijek jest, u interesu da od nas pobjednika, načini gubitnike koji će moliti i plakati za njihovom nepostojećom pravdom.
Sad se ponavlja već stari igrokaz gdje narod odlazi, tim istim Nizozemcima, demonstrirati svoje jedinstveno, već od Svjetskog suda potvrđeno, pravo ali ne kao pobjednik pred sudom već kao žrtva moleći i naričući za svoje pravo. Izgleda narodu je mnogo teže prigrliti ulogu pobjednika nego žrtve. Mnogo je, izgleda, lakše doći kao pokorna žrtva i moliti milost kod 'gospodara', koji i sad izdajnički prešućuju zakonski već prije, 'ex-ante', osuđeni holokaust Srebrenice, nego ponosno doći kao pobjednik i ne zahtijevati već uzeti plod svoje pobjede ili, po američkom, claim your right.
Svrha ovog pisanja je osvijetliti potrebu žive riječi, a riječ je živa kad se utjelovi u narodu. Pišem kao svjedok ovih riječi, jer riječi nisu moje, te ovo pisanje samo nastoji ponovno ih oživjeti. Ovo je svjedočenje o, ustvari, dvije pobjede. Prva je pobjeda koju je, za čitav svijet, izvojevao američki narod—makar je možda sad i taj američki narod zaboravio važnost te pobjedi, a svijet ju zanemaruje—a to je da je vrhovna vlast u uređenom, civiliziranom društvu—prema živoj riječi pobjedničkog naroda— WE, THE PEOPLE, to jest MI, NAROD. Druga je pobjeda bosanskog naroda 1993.g. pred najvišim sudom na svijetu, Svjetskim sudom u Haagu. Ove riječi, ako želimo opstati kao kulturno društvo, moraju postati žive riječi, utjelovljene u narodu, da bismo MI, NAROD uzeli ono što nam pripada, plod civilizacijske pobjede koju nam je Međunarodni sud pravde dosudio.
Pitanje je, ako smo izvojevali pobjedu na najvišem poprištu, zašto sad ponižavamo svoju pobjedu i sva nevina krvoprolića moleći, kao gubitnici, naklonost pred trećerazrednom predstavom? Gdje su glavni glumci i tobože 'vrhunski svjetski suci, prešutjeli pobjedu koju nam je Svjetski sud dosudio, a svijetu izdao Naredbu da je izvrše.
Na kraju, mi u životu stvaramo provalije, iza sebe, koje ne daju da se vratimo natrag. Budući da nakon članaka o Izdaji na navedenim internetskim stranicama znamo ili bismo morali znati za našu pobjedu na pravom i najvišem poprištu, ako smo ljudi u pravom smislu te riječi ne možemo i ne smijemo više na to zatvoriti oči i uši i praviti se da osvojena pobjeda ne postoji ne postoji!!
Autor je Direktor i Podpredsjednik udruge „Pokret pravde za Bosnu“ /Justice for Bosnia Task Force/ sa sjedištem u Ottawa-i.
Šibenik, 26. listopada 2009.
| Stephen ĆORKOVIĆ: Pitanje je, ako smo izvojevali pobjedu na najvišem poprištu, zašto sad ponižavamo svoju pobjedu i sva nevina krvoprolića moleći, kao gubitnici, naklonost pred trećerazrednom predstavom? Gdje su glavni glumci i tobože 'vrhunski svjetski suci, prešutjeli pobjedu koju nam je Svjetski sud dosudio, a svijetu izdao Naredbu da je izvrše. |
Kao što sam u nekoliko članaka, objavljenim na internetskim stranicama www.Bosnjaci.net i na engleskom na www.Bosniaks.net dokumentirao te činjenice navodeći relevantne dokumente Svjetskog suda, kao i druge, taj sud je, 1993.g donio dvije preliminarne presude i osude genocida u Bosni i Hercegovini uključujući dvije Naredbe o obustavi genocida i njegovom sprječavanju upućene krnjoj Jugoslaviji, i Vijeću sigurnosti i Općoj Skupštini OUN-a, tj. svijetu. Bosanski je narod time izvojevao pobjedu, u ime civilizacije i kulture, pred vrhunskim Svjetskim sudom.
Ta pobjeda trebala je gromoglasno odjeknuti svijetom. Sam bosanski narod nije mogao pustiti glasa jer mu je i dalje, unatoč Naredbi, genocidni zločinac držao nož pod grlom i klao još dugo nakon te povijesne Osude i Naredbe. Kao što znamo pokolj u Srebrenici, pred očima nizozemskog kontingenta OUN-a koji je u svojim džepovima imao Naredbu Svjetskog suda i koji ju je izdajnički zanemario (popljuvao!), nosi pečat '1995.', dvije godine nakon Osude i Naredbe. S druge strane, jedino što je svijetom odjeknulo bila je ogluha, izdajničko prešućivanje na svim razinama. Naime, svjetskim silama je bilo, i još uvijek jest, u interesu da od nas pobjednika, načini gubitnike koji će moliti i plakati za njihovom nepostojećom pravdom.
 Kao što znamo pokolj u Srebrenici, pred očima nizozemskog kontingenta OUN-a koji je u svojim džepovima imao Naredbu Svjetskog suda i koji ju je izdajnički zanemario (popljuvao!), nosi pečat '1995.', dvije godine nakon Osude i Naredbe. |
Svrha ovog pisanja je osvijetliti potrebu žive riječi, a riječ je živa kad se utjelovi u narodu. Pišem kao svjedok ovih riječi, jer riječi nisu moje, te ovo pisanje samo nastoji ponovno ih oživjeti. Ovo je svjedočenje o, ustvari, dvije pobjede. Prva je pobjeda koju je, za čitav svijet, izvojevao američki narod—makar je možda sad i taj američki narod zaboravio važnost te pobjedi, a svijet ju zanemaruje—a to je da je vrhovna vlast u uređenom, civiliziranom društvu—prema živoj riječi pobjedničkog naroda— WE, THE PEOPLE, to jest MI, NAROD. Druga je pobjeda bosanskog naroda 1993.g. pred najvišim sudom na svijetu, Svjetskim sudom u Haagu. Ove riječi, ako želimo opstati kao kulturno društvo, moraju postati žive riječi, utjelovljene u narodu, da bismo MI, NAROD uzeli ono što nam pripada, plod civilizacijske pobjede koju nam je Međunarodni sud pravde dosudio.
Pitanje je, ako smo izvojevali pobjedu na najvišem poprištu, zašto sad ponižavamo svoju pobjedu i sva nevina krvoprolića moleći, kao gubitnici, naklonost pred trećerazrednom predstavom? Gdje su glavni glumci i tobože 'vrhunski svjetski suci, prešutjeli pobjedu koju nam je Svjetski sud dosudio, a svijetu izdao Naredbu da je izvrše.
Na kraju, mi u životu stvaramo provalije, iza sebe, koje ne daju da se vratimo natrag. Budući da nakon članaka o Izdaji na navedenim internetskim stranicama znamo ili bismo morali znati za našu pobjedu na pravom i najvišem poprištu, ako smo ljudi u pravom smislu te riječi ne možemo i ne smijemo više na to zatvoriti oči i uši i praviti se da osvojena pobjeda ne postoji ne postoji!!
Autor je Direktor i Podpredsjednik udruge „Pokret pravde za Bosnu“ /Justice for Bosnia Task Force/ sa sjedištem u Ottawa-i.
Šibenik, 26. listopada 2009.
Dossier
Stephen (Stjepan) Ćorković: Izdaja Bosne i Hercegovine
