Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne
Ekskluzivno iz Zagreba: Razgovor o temama nužnim oprovaku bolesnog društva:
TRAGEDIJA REPUBLIKE BiH – ZAŠTO MAMLAZI VODE BOSNU
Procitaj komentar

Autor: Stephen (Stjepan) Ćorković, dipl. ing
Objavljeno: 15. March 2010. 01:03:31

Stephen ĆORKOVIĆ


Naša svježa tragedija bila je i jest genocid, no nadahnuća i otvaranja očiju nema. Na prijedlog akcije JBTF-a i slično palo je opće prešućivanje, jer čini se narod snažno osjeća da baš „ne želi ići uz dlaku“.
1. Predgovor: Akcijski plan Justice for Bosnia Task Force-a

Kad sam s glavnim osnivateljem Justice for Bosnia Task Force-a (JBTFa), g. Željkom Milićevićem, razradio Akcijski plan, nisam odmah shvatio da je to jedini sveobuhvatni ('constructive') prijedlog 'na stolu' spašavanja Bosne, no sad mi je posve bjelodano da je to trenutno, htjeli ili ne htjeli, tako.

Tad sam u razgovoru s osnivateljem JBTF-a rekao, da je već prekasno za pisanje, ako je ono samo sebi svrha, već trebamo aktivno raditi, trebamo opipljive akcije. Tako je i došlo do JBTFa i prijedloga Akcijskog plana. Iako ljudi nisu bili škrti odati priznanje napisanom, svi su ostali krajnje škrti na ideju bilo kakve akcije, pa i uz osjećaj blizine propasti naše Bosne i uz poriv da se nešto mora uraditi, ne mogu se pokrenuti kad je u pitanju neuobičajen plan. Malo odskače od drevnih planova koje nam povjesno naši osvajači servirahu. Sad, izgleda, taj plan prekri gluha tama.

Pitao sam se zašto, jer kako navedoh, na stolu nema nikakva plana. Čudno jest, jer ako se još ne sprema plan akcije--on se sigurno kuha--za Bošnjake da se u areni Bosne obruše na Bosance Hrvate, i obratno, a da o Srbima ne govorimo, taj plan bi bez većih problema bio objeručke i strasno prihvaćen, uz pregršt dobro napisanih i izrečenih i za svaku stranu uvjerljivih razloga. To me pitanje nagnalo, ako već moram pisati, da barem kažem svoje viđenje stvarnih dubokih, dosad slabo iznesenih, razloga takvog stanja. Budući stvari nisu jednostavne, pisanje je nužno malo opširnije. Moj razlog ovog pisanje je jer znam, da bi shvaćanje ovog viđenja i promjena našeg ponašanja i stava vodila „kroz trnje do zvijezda“.

Razlog, naime, leži, kako razgovor niže navodi, u shvaćanju Tragedije, jer mi gledamo tragediju društva:
„Jasno, čovjeku se gadi gledati [na pozornici] 'mamlaze', no prava Klasična tragedija otvara ... oči na činjenicu sustavnog zla društva. ...
„Kad čovjek shvati taj smisao tragedije, onda gleda i na život oko sebe kao na tragediju, jer danas sigurno i većina ljudi osjeća, unatoč opranim mozgovima i paljbama medijskih, političarskih i inih laži, da gledaju dramu ... na pozornici RBiH, na pozornici EU, gdje se cjelokupna civilizacija sprema na put u pakao, pa kad vide pravi primjer neki će dobiti poriv da nešto dobra pridonesu. Pravo nadahnuće ne će doći od prividnih junaka – predstavnika EUa, predstavnika vlasti, i nominalnih lidera, kojima mediji stalno daju pozornicu gdje glume neiskrenu predstavu borbe protiv zla – već nadahnuće dolazi kad sam 'gledatelj' postane uvjeren da se mora promijeniti, jer je to potreba koju društvo traži od njega, jer mora tom društvu pomoći otvoriti oči, na isti način kako je njega tragedija nadahnula.“

Naša svježa tragedija bila je i jest genocid, no nadahnuća i otvaranja očiju nema. Na prijedlog akcije JBTFa i slično palo je opće prešućivanje, jer čini se narod snažno osjeća da baš „ne želi ići uz dlaku“.

Sažetak prijedloga nadopunjenog Akcijskog plana:
1. Narod i cijela država moraju shvatiti i prihvatiti da je sadašnji raspad dosadašnjeg načina vođenja ekonomske i druge politike dokaz da su se svi političari, lideri/menadžeri, akademici diskreditirali. Sva njihova rješenja krize su propala ili će propasti – radnici i raja stalno plaćaju. Sve je očiglednije da u vladi RBiH i drugdje u bliskom okružju ne znaju što da rade, što nije ni čudo, jer se slijepo vode carskom monetarističkom politikom (dinamikom).

2. Rješenje je da narod, vođen iskrenom i poštenom inteligencijom preuzme teret institucije Mi narod, i kao vrhovna institucija zahtjeva proglašavanje stečaja carske monetarističke politike i uvođenje politike kreditnog sustava (na koji se nitko ne osvrće u prijedlozima rješenja krize!!). U svezi s tim nužno je provesti reformu bankarstva po uzoru na Glass Steagall-ov zakon iz vremena FDRa.

3. Zbog razloga navedenih pod 1 potrebno je, mimo raznoraznih političkih i inih autoriteta, sazvati Gospodarsko Vijeće sastavljeno od stručnjaka proizvodnje, ljudi koji su dokazali svoju stručnost u proizvodnji (ne menadžmentu radne stoke i slično) i vodili tvrtke svjetskog glasa (nadajmo se prije nego što ti stručnjaci preminu!). To vijeće će razraditi projekte razvoja prvenstveno moderne gospodarske infrastrukture kao izgradnja modernih vrlo brzih željeznica i sredstava masovnog prijevoza, upravljanje vodosustavima (navodnjavanje/sprječavanje poplava, riječna plovidba), energetske sustave kao hidroelektrane i nuklearke, gospodarenje otpadom (fuzijska baklja!), razvoj industrije i poljoprivrede, i sve pomoćne infrastrukture koja vodi brigu o zdravlju i školovanju radnika. To vijeće će izabrati predstavnike, parlamentarne zastupnike, koji će ući u vladino tijelo, odgovorno narodu, i podnositi prijedloge projekata, koje će vlada kreditirati.

4. Kreditni sustav, ukratko, funkcionira tako da gotovo sav suvereni novac države teče u optjecaj preko odobrenih projekata od vlade, uz nisku kamatnu stopu od 1-2%, na osnovu kojeg svi sudionici projekta mogu primati potrebna sredstva (novac) ili izravno od vlade ili preko banaka [koje se pokoravaju Glass Steagallovom zakonu, tj. koje služe narodu]. Te banke mogu za svoju uslugu kreditiranja projekta zaračunati mali postotak od oko 0.5%. Da se ne zaborave popularni mali i srednji poduzetnici, oni dobivaju kredite (novce) za sav rad koji će odraditi za odobreni projekt i samo za odobreni projekt. Vijeće i vlada imat će kontrolu nad sredstvima za projekte i kontrolirati njihovu provedbu i utrošena sredstva.

5. Na sličan način, Mi narod, zahtijevat će i osnovat stalno ili posebno, u srži nepolitičko, povjerenstvo odnosno porotu po uzoru na američku 'Grand jury', za borbu protiv prave korupcije, protiv svih mjera i odgovornih koji su pljačkali narod. To povjerenstvo će na sličan način imati od vlade (naroda!), odnosno vrhovnog suda vrhovnu nadležnost i podnositi tužbe za kriminal i isto tako istraživati moguće zločine korupcije, te podnositi pozive osobama (obično policiji i državnom odvjetništvu) u istraživanju korupcije i svjedocima. To povjerenstvo mora provesti istragu nad državnim dužnosnicima, medijima i drugim vodećim ljudima, koji svjesno lažu o prednostima EU a prešućuju sve vijesti o raspadu gospodarstva članica EU-a i njihovoj nesposobnosti rješavanja krize. Ogromni napori i sredstva RBiH (radnička) su, neodgovorno, uloženi u korumpiranu administraciju. Ti procesi pljačkaju radnike (Grčke, PIGS – kako to engleski humor naziva Portugal, Irsku, Grčku i Španjolsku, itd.) pa sad mi bismo trebali jedva čekati da im se pridružimo. Carstvo ne dopušta da se o tome izvješćuje. Sve je ovo prava borba protiv korupcije.

6. Važan dio tog rada pod 5 bit će posebno povjerenstvo za istragu glede propusta odgovornih državnih tijela u razmatranju Naredbi Međunarodnog suda pravde u Haagu za (hitno) sprječavanje genocida, što je izvorno obrađeno u dokumentima JBTF-a.

7. Kao dio rada Gospodarskog Vijeća, a u vezi s 6, bit će razrada i ostvarenje projekta preseljenja Međunarodnog suda pravde iz Nizozemske u Srebrenicu. Taj projekt obuhvatit će svu potrebnu infrastrukturu za preseljenje i rad Svjetskog suda u Srebrenici. To bi trebao biti temelj moralnog i gospodarskog oporavka RBiH i bliskog okružja, koje je trpjelo od istog genocidnog agresora i koje će (morati) dati bezrezervnu podršku naporima RBiH glede kažnjavanja genocida. Vijeće bi zahtijevalo od međunarodne zajednice novi Marshallov plan za obnovu genocidom porušene zemlje. Podsjetimo se da je originalni Marshallov plan omogućio razvoj Njemačkog privrednog čuda, iako je Njemačka bila i krivac u genocidu, pa mi imamo u načelu potpuno moralno i ino pravo zahtijevati isto. Naši državnici snose krivicu, jer su se upustili u carske igre i manipula-cije, umjesto da su zahtijevali svoje pravo. Pogotovo, jer je vrhovni Svjetski sud donio Preliminarnu presudu za genocid i Naredbu za hitno sprječavanje genocida. Iako je cijeli svijet sudjelovao u zavjeri prešućivanja te Presude i Naredbe, to ne može biti izgovor za najviše dužnosnike naše vlade, za njihovo nenačelno postupanje i šutnju o tome.

8. Na kraju, ovo nije iscrpan prijedlog, već samo određene važne smjernice.

2. Razgovor o temama nužnim oporavku bolesnog društva

[Budući je ova tematika u obliku razgovora, malo je opsežnija i neke se stvari možda ponavljaju, no razgovor je uvijek takav.]

Odbojnost Europljana prema Amerikancima
Europljani (Bosanci, Bošnjaci, Hrvati) zadojeni su oligarhijskim sistemom, poštuju nominalne 'autoritete' – akademike, ministre, predsjednike, begove, menadžere – pa ne mogu prihvatiti najviša dostignuća koja su proistekla iz mlade ustavne republike SADa, koja je jedina nanijela poraz -- i u moralnom i kulturnom smislu -- carskom, oligarhijskom sistemu. Ne mogu shvatiti povjesnu činjenicu da su Europljani koji su shvatili pogubnost europskog oligarhijskog sustava, morali pobjeći iz Europe na novi kontinent, daleko od pogubnosti tog sustava, da bi spasili najviša europska kulturna dostignuća od zagađivanja i truleži i tako, teškim naporima i krvlju osnovali mladu ustavnu Republiku [naši Dubrovčani shvatili su, izgleda, te napore, prvi službeno priznavši SAD].
Kad su Bach, Mozart i Beethoven napisali svoje skladbe, one nisu bile skladbe za Njemačku ili Austriju već su se nezaustavljivo proširile na čitav svijet koji ih je prihvatio kao svoje. Tako mora biti i s najvećim dostignućima upravljanja društvom. Iako u našim zakonima nema eksplicite najviših dostignuća zakonodavstva SADa, ona se moraju na isti način ili proširiti kroz trulež ili ćemo pustiti da trulež prevlada.

Napomena: Govorim ovdje autoritetom osobe, koja se zahvaljujući svojoj struci i stručnosti desetke godina kretala u visokom intelektualnom društvu Amerike. Usko sam surađivao sa stručnjacima iz Bell Laboratories, koji su svijetu poklonili tranzistor, tj. bit moderne elektronike i tehnike, i s kojima sam surađivao, odnosno pridonosio razvoju modernih telekomunikacija. Bio sam član kanadske delegacije u UN-u (i Američkom Nacionalnom Institutu za Standarde) za svjetske telekomunikacijske standarde koji sadrže i moje doprinose (koje je koristio i koristi američki Bell među ostalim). Bio sam jedini Hrvat Bosanac u stvaranju tih standarda.

Tragedija i društvo
Razmotrimo kako Shakespeare, ili još bolje Friedrich Schiller gledaju na tu temu. Oni se vode istim načelom. Kod tragedije, radi se o neuspjesima društva, neuspjesima kulture. Sve prave Klasične tragedije, kao što Eshil prikazuje, predstavljaju neuspjeh kulture. Ilijada je tragedija. Eshil, gledajući na to, ukazuje da su potomci Trojanskog rata moralne propalice. Postoje pojedini herojski elementi kao suprotnost tome, no kao društvo oni su moralne propalice. Prometej je prikaz upravo toga u stanovitom smislu. Tu se nazire ključ naših društvenih neuspjeha, i to je nešto što moramo shvatiti. Čovječanstvo je općenito, odnosno njegovo ponašanje, uglavnom glupo, izopačeno. To je odlika postojećeg čovječanstva, ali nije odlika čovječanstva kao roda, već odlika većine kultura. Kultura je izopačena i trula – kao naša kultura danas. Postojali su pravi junaci, koji su vodili stvaranje nacije, no povijest čovječanstva je ustvari odraz ustrajnosti zla, odraz moralne iskvarenosti čovječanstva, u kulturama i društvima. Ako (slijepo) slijedite svjetinu, suučesnik ste, u općem smislu, zla. Vrlina u društvu je iznimna. Trebamo svoje nade polagati u ostvarenje ustrajnosti vrline. No ona je ustvari, zasada, iznimka. Čovječanstvo je općenito iskvareno.
Naši zastupnici u vlasti, većina od njih je iskvarena, trula. Tako stvari stoje i treba shvatiti, da čovjek, u stanovitom smislu ide uz dlaku, ili bodlje, kadgod radi nešto dobro, ako je stvarno dobro. To je zato, jer čovjek ide protiv usmjerenja većine, no nakana tog napora je postići da većina odjednom postane svjesna, da je njeno vlastito ponašanje stavlja u opasnost. Pa možda, privremeno, odluče raditi prave stvari—možda ne baš dobro, no barem donose odluke koje idu u pravom smjeru. Svi koji su dosad nastojali tako raditi nisu uspjeli uspostaviti kulturu, ni u jednom razdoblju znane povijesti, koja bi bila stvarno dobra kultura. Bilo je kultura, koje su imale elemente u sebi, doprinose ljudi unutar te kulture, koji su vodili napretku u koncepciji društva. No uspješnost društva, nije došla do izražaja. Društvo je općenito bili pokvareno u većini vremena. Samo u iznimnim okolnostima, i po iznimnim ljudima čovječanstvo se uzdiglo na razinu gdje je ono onakvo kakvo čovječanstvo treba biti.
Ljepota, dakle, tragedije ne leži u samom djelu, njegovoj izvedbi. Ljepota je u tebi, koji sjediš u kazalištu na balkonu i vidiš kako su oni na pozornici budale, mamlazi. I propalo društvo koje predstavljaju! Kao što je to Schiller rekao, osoba koja dolazi u kazalište na dramu, i sjedi možda na balkonu i gleda dramu, odjednom raspozna koliko je društvo zlo, i budući da raspozna da je ono što promatra zlo, ili propast, shvati da on više nije samo dio gledateljstva (koje se, po današnjim normama, došlo zabaviti), već da je svrha toga da mora izići van drukčiji čovjek i promijeniti društvo. Ili pridonijeti promjeni društva, jer društvo, koje na pozornici predstavljaju, nije dostojno ljudskih bića. Ono što nadahnjuje ljude, velika drama, veliko pjesništvo upravo im daje takav smisao, da su sposobni vidjeti zlo, da im to veliko djelo daje nadahnuće a nadahnuće im daje snage pokušati spriječiti njegov nastavak.
U Shakespearovim dramama nema junaka, nema nikakvih tragičnih junaka. Mjesto tragedije je u umu gledatelja. Radi se o općoj koncepciji dobra i zla koju gledatelj treba raspoznati u pojedinoj predstavi. Shakespearova drama nije u smislu tko je dobro lice. Ili Eshil. Sigurno mu nije želja zabaviti gledatelje stavljajuću na pozornici Erinije, praktički svugdje, koje čiste smeće ljudskog zla. Zašto bi ljudi to gledali? Predstava nema morala, u njoj je samo nemoralno. Kad se to gledateljima dovoljno zgadi, oni će zaželjeti drukčije društvo, pa je to svrha i moral predstave. Predstava daje žarište zla, te se ljudi mogu usredotočiti na zlo, i to ne pojedinačni primjer ili osobu zla, nego opće zlo, primjenu izopačenog ponašanja, zlo kulture. Naprimjer, u Juliju Cezaru nema junaka, svi su pokvarenjaci, koji se mrze, ubijaju jedan drugog, pa tko je tu neprijatelj? Gledatelji gledaju neprijatelja – Rimsko carstvo – pa kad to shvate, raspoznaju da je carstvo neprijatelj. To je bio temelj kršćanstva, jer ono je bilo masovna pobuna protiv zla. Zato velika drama prikazuje zlo, i razlog zla je zlo društvo. Povijest je uglavnom zlo, njom prevladava zlo. Ljudi se odupiru zlu putem drame, koja predstavlja zlo zato da bi ljudi shvatili kako moraju poduzeti i teške stvari protiv tog prokletstva. Pa nešto dobrog treba poteći iz njih da uzme mjesto zlu. Upravo taj moment shvaćanja da se od njih traži nešto što je dobro a što bi uzelo mjesto zlu, nadahnjujuća je odlika velike Klasične drame.
Danas je nasušna potreba takvih nadahnutih ljudi naročito intelektualnih krugova, jer naša kultura i civilizacija je u opasnosti. Potreban je broj pravih ljudi, makar i malen, koji će nadahnuti druge ljude da shvate da moraju promijeniti način svog ponašanja u svrhu definiranja boljeg društva. Ti bi im krugovi morali dati organizirani smisao što je zlo, kad vide zlo kao zlo – ne samo loše osobe, loše glumce, mamlaze, već zlo, nepravdu, okrutnu nepravdu, opačine, kao takve. Potreba je suočiti ih s tim, treba reći: „Ovo se mora zaustaviti. Ne smije se ponoviti. Mora postojati bolja alternativa ovome.“ Kad ljudi iziđu iz kazališta gdje su gledali takvu dramu, shvativši da su iskustvo podijelili s drugim ljudima u kazalištu, nose sa sobom osjećaj da se nešto mora poduzeti glede tog problema – to je onda znak prave drame. Pema tome junak drame je gledateljstvo – ljudi koji napuštaju kazalište donoseći odluku da ne smiju dopustiti da se ovakvo zlo ponovi.
Kao zaključak: tragedija ne leži u nekom licu drame, njegovom karakteru, već u procesu. Jasno, čovjeku se gadi gledati pokvarenu osobu, mamlaza, no prava Klasična tragedija otvara vam oči na činjenicu sustavnog zla društva. To gledatelju dotakne dušu, činjenica da se ne pokušava izjednačiti s pojedinim 'tragičnim' licem, već shvaćanje da lice može biti varljivo privlačno u nekom času, ali odjednom drama mu probudi smisao da je i to lice dio zla.

Kad čovjek shvati taj smisao tragedije, onda gleda i na život oko sebe kao na tragediju, jer danas sigurno i većina ljudi osjeća, unatoč opranim mozgovima i paljbama medijskih, političarskih i inih laži, da gledaju dramu (zvanu 'recesija'!?, pretvorba, borba protiv kriminala, lažni antifašizam, borba za ravnopravnost/ prevlast entiteta), dramu na pozornici RBiH, na pozornici EU, gdje se cjelokupna civilizacija sprema na put u pakao, pa kad vide pravi primjer neki će dobiti poriv da nešto dobra pridonesu. Pravo nadahnuće ne će doći od prividnih junaka – predstavnika EUa, državnog odvjetnika, predsjednika, premijera, kojima mediji stalno daju pozornicu gdje glume neiskrenu predstavu borbe protiv zla – već nadahnuće dolazi kad sam 'gledatelj' postane uvjeren da se mora promijeniti, jer je to potreba koju društvo traži od njega, jer mora djelovati, pomoći tom društvu otvoriti oči, na isti način kako je tragedija nadahnula njega.

VRH



Ostali prilozi:
» DA LI SE MOŽE ILI TREBA ZABORAVITI?
Mr. Milan Jovičić | 07. February 2023 17:25
» LJUBOMORA
Dr. Mesud A. Ramić | 05. February 2023 15:41
» BOŠNJACI MOJI, JE LI ABJURACIJA NAŠA SUDBINA?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 05. February 2023 13:08
» SLAMANJE NESALOMLJIVIH
Mr. Ekrem Tucaković | 04. February 2023 20:57
» IZVINJENJE DŽELATU SVOM
Muhamed Mahmutović | 04. February 2023 20:42
» RIJEČ PO RIJEČ - REČENICA
Mehmed Meša Delić | 03. February 2023 20:32
» HAFIZ AMIR EF. MAHIĆ - KOZARAČKI IMAM, LAVLJEG SRCA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 03. February 2023 13:53
» HAFIZ AMIR EF. MAJIĆ - NA ISTINI NE STOJITE SAMI
Elmedina Muftić | 03. February 2023 13:43
» BOSNO I HERCEGOVINO, DOMOVINA MOJA PONOSNA I PRKOSNA!
Mr. Milan Jovičić | 02. February 2023 17:26
» HIDŽAB
Elmedina Muftić | 31. January 2023 15:12
» KO SU OSTALI?
Dr. Mesud A. Ramić | 30. January 2023 20:17
» AVLIJE ZEMLJE BOSNE
Suad Karamustafić | 30. January 2023 12:35
» O OVOME GUS(L)ARI HISTORIJE NE GUSLAJU
Mehmed Meša Delić | 29. January 2023 23:46
» UZ 20 GODINA BOŠNJACI.NET: PORUKA BOŠNJACIMA
Prof. dr. Adamir Jerković | 25. January 2023 06:50
» SRETAN TI ROĐENDAN, BOŠNJAČE MOJ MILI
Mr. Milan Jovičić | 25. January 2023 06:30
» BOŠNJAK BOŠNJACIMA
Said Šteta | 25. January 2023 05:39
» UZ DVADESET GODINA WEB MAGAZINA BOŠNJACI. NET
Mehmed Meša Delić | 25. January 2023 05:03
» JUBILEJ – 20 GODINA RADA BOŠNJACI.NET
Esad Krcić | 25. January 2023 03:48
» POVIJEST KOJA SE PONAVLJA U VIDU NACISTIČKIH APETITA PREMA BOSNI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 24. January 2023 18:59
Ostali prilozi istog autora:
» ŽIVA RIJEČ
28. October 2009 10:15
» IZDAJA BOSNE I HERCEGOVINE
02. March 2009 20:31
» IZDAJA BOSNE I HERCEGOVINE
19. February 2009 07:33
fastvee.gif
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Taslidza Banner.jpg
Beharban.jpg
Kurtcehajicbanner45.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
bos-jezik.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
KDBH_Preporod.gif
Udruzenje Kultur Media banner.jpg
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif