Muharem OBRADOVIĆ: Terminologija oslovljavanja određenih muslimanskih pokreta, kao i terminologija oslovljavanja islamskog djelovanja, koja je počela još od Bušove administracije na ovamo također je upitna i mora se preispitati. Šta znači, npr. “politički islam”, “extremistički islam”, “islamizam”, “islamski terorizam” itd...itd? Da li ovi termini uključuju muslimane koji ne prakticiraju vjeru u pravom smislu riječi ali su i dalje zadržali islamsku svijest i solidarnost sa svim muslimanima svijeta? Zapadni svijet, zaista, mora da razluči, preispita i ponovo definiše razliku između muslimanske zajednice, koja iskreno želi mirne promjene i životnu koegzistenciju, i par onih koji propagiraju nasilje i krv.

“I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen!” - Kur'an, 7:56

Čovjek je, naime, po definiciji biće kozmičkog reda, ali, po teološkom principu, i biće odgovorno za taj red, Božiji namjesnik na Zemlji, čuvar sklada svijeta koji mu je povjeren na upravljanje.
Kakve veze, pitat će neko, ima ovo mudrovanje sa trenutnom situacijom u muslimanskom svijetu?

Ima, nažalost, i to velike. Jer kad se ta, samo na prvi pogled metafizička ekvilibristika spusti na zemlju, uvidjet će se koliko samo taj narod pati, koliko su to nijemi svjedoci svoga degradiranja i povijesnog obezvljuđivanja.

I doista, ishodište i uzrok muslimanskog životnog udesa leži u činjenici da su postali stranci u svojoj vjeri i na svojoj vlastitoj zemlji. Svjetski vjetri ih pušu i otpuhuju, kako kome volja, a oni na hridi stoje i balansiraju, u bezdan gledaju i smiraju se nadaju.
Oni su postali dežurni krivci novog svjetskog poretka, tako da pojedinac oslikava zajednicu, a zajednica trpi udare i kritiku. Prostiranje kolektivne krivice na muslimane je trend modernog doba.
Ovdje bih se posebno osvrnuo na bilješku Ane Frank za vrijeme Drugog svjetskog rata, gdje kaže: ”Kada kršćanin uradi nešto loše, onda je to samo njegov problem. Kada Jevrej uradi to isto, to je problem čitave zajednice.”

I dan danas se igra isti scenario, samo su glumci novi.

Jednostavno, mješati religioznost i ekstremizam je zaista van svake pameti. Samim tim ako musliman otvoreno praktikuje svoju vjeru ne znači da je i militantan.

Zapad ne može reći muslimanima koji, kakav i koliko velik Islam da prakticiraju. Britanski, francuski i italijanski kolonisti su nešto slično pokušali i propali, naravno. Konzervativna interpretacija Islama je legitimna isto koliko i konzervativno ispoljavanje ostalih religija.
Pogrešno je stvarati predodžbu da je jedino dobar onaj musliman koji je “sekularan”..... minimalan vjernik (ako je ovo uopće i moguće definisati), ili ako je musliman “nevjernik” u potpunosti (kakav tek sad apsurd se napravi).

Sagledavajući ishodište debakla odnosa između Amerike i Irana prvenstveno leži u činjenici da su Amerikanci slušali i usvajali mišljenja pro-američkih Iranaca.

Bušova administracija se zaglibila u irački i afganistanski pijesak i blato, upravo zahvaljujući činjenici da su prihvatali mišljenja protjeranih političara, i njihovim pričama o oružju za masovnu destrukciju, kao i činjenici da će američke trupe biti prihvaćene sa dobrodošlicom, pjesmom i cvijećem (ovome, naravno, treba pridodati i dotrajalost tamošnjih vlada za američku upotrebu).
Sve dotle dok Zapad traži anti-islamske “muslimane”, mira sugurno neće biti. Sve dotle dok Zapad čeka da se Islam depolitizuje, čekat će čitavu vječnost.

Terminologija oslovljavanja određenih muslimanskih pokreta, kao i terminologija oslovljavanja islamskog djelovanja, koja je počela još od Bušove administracije na ovamo također je upitna i mora se preispitati. Šta znači, npr. “politički islam”, “extremistički islam”, “islamizam”, “islamski terorizam” itd...itd? Da li ovi termini uključuju muslimane koji ne prakticiraju vjeru u pravom smislu riječi ali su i dalje zadržali islamsku svijest i solidarnost sa svim muslimanima svijeta? Zapadni svijet, zaista, mora da razluči, preispita i ponovo definiše razliku između muslimanske zajednice, koja iskreno želi mirne promjene i životnu koegzistenciju, i par onih koji propagiraju nasilje i krv.

Rat protiv terorizma je doživio svoj potpuni fijasko upravo zbog činjenice što je u muslimanskom svijetu okvalifikovan i ,naravno, vođen kao rat protiv muslimana....gdje je ubijeno na desetine i stotine hiljada nedužnih civila, gdje se opresija i progoni palestinskog stanovništva konstantno nastavljaju i gdje se mnogi muslimanski aktivisti po zapadnim zemljama bez suđenja zatvaraju.
U mnogim muslimanskim zemljama rat protiv terorizma se doživljava kao nastavak križarskih osvajanja. Zaista, sva ova trenutna dešavanja, bez velikog iznenađenja samo su dio muslimanskog histrijskog ciklusa reformacija, preobražaja i buđenja. Zapad nije, i ne treba da bude na suprotnoj strani.