Autor: Ferid Ferko Šantić

Ferid Ferko ŠANTIĆ: Oni koji su „pravom sa vrhova svojih mačeva“ odnosno svojih pušaka, topova, tenkova..., brutalnom agresijom, učinili tolika zla nad Bosnom i Bošnjacima danas serbez, slobodno osnivaju svoja predstavništva po Americi, Briselu, Srbiji.... Na ta svoja predstavništva troše novac države Bosne i Hercegovine a putem tih prestavništava rade o glavi Bosni i Hercegovini. O njihovim predstavništvima se ne piše kao o njihovim „ambasadama“, u tim predstavništvima se ne vidi ništa loše... Kako to onda kad Bošnjaci iz Sandžaka, bez ikavih zločina, bez „parava sa vrhova mačeva“, otvore svoje predstavništvo u tome se namah prepozna zla namjera, mutna rabota... Je li se to do prava da se čuje glas istine dolazi samo preko „prava sa vrhova mačeva“?

Prije nekoliko dana Narodno vijeće Sandžaka (NVS) otvorilo je svoje prvo Predstavništvo u inostranstvu. Predstavništvo je otvoreno u švedskom gradu Geteborgu. U tom dijelu Švedske živi veliki broj Bošnjaka sa cijelog prostora etničke Bosne, od N. Pazara do V. Kladuše.

Meni, kao jednom od aktera tog historijskog događaja nije baš nimalo lahko pisati o tome. U prvom redu zbog toga što se ne mogu oteti emocijama koje su izazvane time što sam bio svjedokom jednoj prelijepoj manifestaciji bošnjačke snage, bošnjačke sloge, bošnjačkog bratstva, bošnjačke čvrstine, bošnjačke odlučnosti... Svemu navedenom potvrda je bila u tome da su ovdašnji Bošnjaci, na čelu sa gazijom, zlatnim ljiljanom Džebrailom Bajramovićem toliko moćni da su, evo, u objektu plaćenom preko milion eura, otvorili i Predstavištvo Sandžaka. Uradili su to zajedno bez obzira da li su iz Sjenice, Prijedora, Tutina, Mostara, Rožaja, Bihaća, Plava, Trebinja, Prijepolja, Hlivna... To je ono što u svakome od nas izaziva ponos, gordost... To je ono što je meni pokazatelj da je Bošnjak Bošnjaku brat, od magriba do mašrika.

Moj osjećaj ushićenosti posebno je pojačan neposrednim susretom sa gazijama sanžačkim Muamerom ef. Zukorlićem i Seadom Šaćirovićem. Poseban je doživaljaj bio čuti sve ono što su oni, na izuzetno posjećenoj tribini, predočili a što se odnosilo ne samo na Sandžak i Bošnjake u njemu nego na Bošnjake u opšte, na Bosnu i Hercegovinu kao njihovu matičnu domovinu.

OSNIVAČI PREDSTAVNIŠTVA SANDŽAKA: Srbijanski mediji objavili, da je u švedskom gradu Geteborgu osnovana sandžačka ambasada Gazija i 'Zlatni ljiljan' Bajramović sa Šaćirovićem Muftijina riječ dolazi do srca Krajišnik u borbi za Sandžak Interesovanje medija Interesovanje Bošnjaka i Šveđana za Sandžak

Ubijeđen sam da niko od prisutnih nikad zaboraviti neće puno, puno toga što je u svojem obraćanju izrekao gazija, muftija i istinski imam svojeg naroda Muamer ef. Zukorlić. Napisah istinski imam svojeg naroda zbog toga što se riječju imam označava vođa ali ne vođa samo u namazu nego vođa u svemu: u namazu, u ratnoj bitci, u svakodnevnim poslovima, u školi, u nauci, u politici, u... Kako zaboraviti, na primjer, muftijino objašnjenje da je zalaganje, borba... za očuvanje nacionalnog, vjerskog, kulturnog... identiteta Bošnjaka ništa drugo do farz, ništa drugo do stroga obaveza svakom insanu bošnjačkom. Navodeći kur'anske ajete i hadise, koji to nedvosmisleno potrđuju, muftija je odagnao sumnje koje su neki imali u vezi sa tim da li su nam preči vjera ili nacija, da li je preče vjersko ili nacionalno, da li...

Iza svega onoga što je izgovorio u ovoj prilici, kao što, u ostalom, govori godinama, muftija Muamer ef. Zukorlić, siguran sam u to, stoji kako svojim ličnim primjerom tako i svojim djelom. Na primjer, pitali su ovdje muftiju je li ga strah s obzirom da protiv sebe ima svu silu srbijanskog represivnog aparata? Trebao bi mi silan prostor i silan vakat da, ovako pisanjem, prenesem to njegovo objašnjenje kako je on pobjedio strah. Jer, naglasio je, strah mora osjećati svaki normalni, zdravi insan. Slušajući sve to pogled mi se, u jednoj prilici, zaustavio na muftijinoj ahmediji. Učinila mi se masivnijom, debljom od uobičajenih hodžinskih ahmedija. To zbog toga što ahmedija ima jedno posebno značenje. Naime, vjekovima su muslimani glavu pokrivali samo turbanom koji se sastojao od podugačkog platna. Ali turban nije bio samo nekakav ukras na glavi nego je svakom muslimanu služio kao ćefin, odnosno kao platno u koje ga zamotaju kad preseli na ahiret ili onda kad pogine u borbi protiv dušmana. Današnja ahmedija, kao zamijena za turban, kao „naslijednica“ turbana, svojim simbolom nosi istu poruku a to je da je onaj ko je nosi spreman dati sebe u vršenju svojeg imamskog, ne hodžinskog, poziva. Halalite mi na tvrdnji ali vjerujem da naš sandžački muftija Muamer ef. Zukorlić pripada upravo takvima. Zbog toga je on i najbolji, najautentičniji ambasador, ne samo bošnjački jer prema njegovim riječima, on najčešće citira hadis: „Najbolji je onaj čovjek koji najvijše koristi ljudima...“ Izetno je važno, naglašava muftija, da se u hadisu ne kaže najbolji je onaj čovjek koji najviše koristi muslimanima nego isključivo ljudima, bez obzira na njihovu vjru, naciju...

Čestitke Šantiću nakon preuzimanja ključeva!

Veliki dio vremena na ovoj tribini muftija sandžaki posvetio je danas sve aktuelnijoj, sve izglednijoj, ja bih rekao i jednim djelom već ostvarenoj, autonomiji Sandžaka. Naime, svakome ko nije poltron srbijanskog režima jasno je da je diskriminacija Bošnjaka u Sandžaku dostigla takve razmijere da je ona prerasla u otvorenu segregaciju, ponižavanje, gaženje svih mogućih, najelementarnijih ljudskih prava. Svemu tome, svugdje na dunjaluku pa i u Sandžaku, može se suprostaviti jedino istinskom, demokratskom, nenasilno ostvarenom, autonomijom. Uptrijebljavajući riječi „ljudska prava“ na um mi pada jedan historijski događaj. Naime, u jednoj prilici Gali su opsjednuli Rim, centar nekadašnje rimske imperije. Rimljani, izetno vješti pravnim naukama, nisu nikako mogli pojmiti kako, s kojim pravo Gali napadaju Rim. Rimski izaslanik došao je kod komadanta galske vojske i pitao ga otkud Galima pravo da napadaju Rim.
- Naše pravo nalazi se na vrhovima naših mačeva, bio je odgovor galskog komadanta.
Koristeći takvo „pravo“, pravo koje se nalazilo na vrhovima njihovih puščanih i topovskih cijevi, Srbija i Crna Gora su 1912. god., uz masovne zločine, progone, pokrštavanja... okupirale Sandžak. Od tada traje stalno, neskriveno od režima Srbije i Crne Gore planirano nastojanje da se Bošnjaci u Sandžaku posrbe i pocrnogorče... U odbrani od tog zla Bošnjaci vide svoje pravo na autonomiju Sandžaka. Njihovo pravo se ne zasniva na „vrhovima njihovih mačeva“, odnosno na sili, ubijanju, progonu, paljevini... već na civiliziranom, demekratskom načinu da se autonomijom sačuva opstanak Bošnjaka kao autohtonog naroda na prostorima Sandžaka.
Međutim, na sva nastojanja Bošnjaka, na sve njihove zahtjeve vezane za najnormalnijim oblikom autonomije Sandžaka srbijanski i crnogorski režimi su odgovarali još većom diskriminacijom, medijskom harangom, neistinama, podvalama... Jedna od neistina bila je i plasiranje vjesti u srbijanskim medijima o tome kako je u Švedskoj Sandžak otvorio svoju ambasadu.

NA GOOGLE PRETRAŽIVAČU Bošnjaci otvorili Predstavnišvo Sandžaka srbijanski mediji prizivaju ambasadu. Ako Bog da!

Iako je Izvršno vijeće Sandžaka u Švedskoj otvorilo svoje Predstavništvo, svoju kancelariju, nekima to nije ništa drugo do ambasada. Ne sporim to da ovo sandžačko Predstavništvo za Sandžak ima i značaj i snagu ambasade, ali ne mogu a da na upitam slijedeće:

Oni koji su „pravom sa vrhova svojih mačeva“ odnosno svojih pušaka, topova, tenkova..., brutalnom agresijom, učinili tolika zla nad Bosnom i Bošnjacima danas serbez, slobodno osnivaju svoja predstavništva po Americi, Briselu, Srbiji.... Na ta svoja predstavništva troše novac države Bosne i Hercegovine a putem tih prestavništava rade o glavi Bosni i Hercegovini. O njihovim predstavništvima se ne piše kao o njihovim „ambasadama“, u tim predstavništvima se ne vidi ništa loše...
Kako to onda kad Bošnjaci iz Sandžaka, bez ikavih zločina, bez „parava sa vrhova mačeva“, otvore svoje predstavništvo u tome se namah prepozna zla namjera, mutna rabota... Je li se to do prava da se čuje glas istine dolazi samo preko „prava sa vrhova mačeva“?

Danas su bosansko-hercegovački gradovi oblijepljeni pozdravnim plakatima još jednoj od zločinačkih „republika“.

Zločinačka republika u Bosni: Plakat u Neumu

Mogu li Bošnjaci u Sandžakuu svoje gradove oblijepiti pozdravnim plakatima svojoj bošnjačkoj republici? Ne mogu, bezbeli da ne mogu jer u Sandžaku ne žive samo Bošnjaci već i Srbi i Crnogorci i... Bošnjaci u Sandžaku žele i moraju imati sve ono što imaju njihovi sugrađani Srbi i Crnogorci. Ni manje ni više od toga. Tom cilju bit će posvećen i rad Predstavništva Sandžaka ovdje u Skandinaviji. Neka nam je mubarek i hošgeldum našoj sandžačkoj ambasadi.