Mugdim GALIJAŠEVIĆ: U Sarajevu je sve podsjećalo na ratne godine samo što se ne puca. Nije li sramotno da tramvaji nisu saobraćali danima u firmi gdje je 1800 zaposlenih. Osim njih nekolicine ostali nisu ni pomišljali da uzmu lopate u ruke da očiste prugu već su i to radili građani. Isti ti uposlenici, vozači konkretno koji malo pa malo prijete štrajkom imaju veće plaće nego profesori srednjih škola, koji su ako ništa 16 godina žuljali klupe u školama i na fakultetu. Nije li vrijeme da se i tom javašluku stane u kraj. Kako je koji direktor dolazio u GRAS bivalo je sve gore, a taj isti je bivao sve bogatiji. Tužilaštvo je na potezu.

Broj žrtava nevremena i neorganizovanosti u državi se popeo na 22 ~ U Mostaru zaboravili na putnike u vozu na stanici

Neko mora odgovarati za mrtve glave u Bosni i Hercegovini. Nevrijeme, snijeg i minusi do sada su odnijeli 22 života. A jesu li morali svi umrijeti, ili su neki od njih glavom platili što naša nesposobna vladajuća garnitura ne zna je li došla ili pošla. Na koncu to kaže i ministar trgovine u Vladi FBiH Milorad Behilj i tvrdi da će na prvoj sjednici Vlade tražiti da se utvrde ko su krivci za haos u kome je država BiH.

Pa da nije tragično bilo bi smiješno. Pojedini opštinski odbori civilne zaštite nisu mogli pronaći ranije pripremljuene planove za ovakve situacije.

Zar nije van pameti i pomisliti da snježne padavine iznenade ljude u gradu koji je zbog svojih i klimatskih uslova bio domaćin Zimskih olimpijskih igara. I tada su nenadano, odjednom pale ogromne količine snijega, ali u to vrijeme je organizacija učinila svoje i bijeli pokrivač nije nikome smetao. I upravo kada se obilježava 28. godišnjica ZOI Sarajevo bije bitku sa snježnim nanosima i nesposobnim funkcionerima.

Vlast zaspala
U BiH je s časnim izuzecima zakazala vlast od portira do predsjednika. Bilo bi i gore da ljudi kada su vidjeli da je vrag odnio šalu nisu uzeli stvari u svoje ruke i kako su znali i umjeli sami se organizovali, pa kupovali i lopate po 25 KM, jer im Civilna zaštita ni to nije bila u stanju obezbijediti.
U Sarajevu je sve podsjećalo na ratne godine samo što se ne puca. Nije li sramotno da tramvaji nisu saobraćali danima u firmi gdje je 1800 zaposlenih. Osim njih nekolicine ostali nisu ni pomišljali da uzmu lopate u ruke da očiste prugu već su i to radili građani. Isti ti uposlenici, vozači konkretno koji malo pa malo prijete štrajkom imaju veće plaće nego profesori srednjih škola, koji su ako ništa 16 godina žuljali klupe u školama i na fakultetu. Nije li vrijeme da se i tom javašluku stane u kraj. Kako je koji direktor dolazio u GRAS bivalo je sve gore, a taj isti je bivao sve bogatiji. Tužilaštvo je na potezu.

Sarajevu i Sarajlijama niko ne može ubiti duh

Ali Sarajlijama ne može niko ubiti duh. I sada su uklanjali snijeg, pjevali, svirali, a organizovao se i roštilj. Da nisu takvi možda bi davno izludjeli.
Zar se moglo i smjelo dogoditi da vojska posuđuje gorivo za helikoptere bez kojih bi iz zametenih sela bilo nemoguće evakuisati bolesne, ili im doturiti hranu. Nije li sramotno da je helikopter s obučenom posadom vlasništvo Federalne policije BiH, Alija Tihić, načelnik Federalnog štaba civilne zaštite angažovao tek jučer. I vjerovatno ne bi se ni to dogodilo, da noć prije na ovu činjenicu u televizijskoj emisiji nije upozorio Zoran Čegar, bivši komandant specijalnih jedinica MUP-a FBiH.
Ljudi nisu slijepi pa da ne vide da je recimo, saobraćajnica pored svih nedaća do sarajevskog elitnog naselja Poljina očišćena do asfalta. Ne treba pogađati da u tom naselju stanuju oni koji vladaju i njihovi susjedi brojni biznismeni čije se bogatstvo mjeri desetinama , pa i stotinama miliona maraka što u vilama, što bankovnim računima brojnih svjetskih banaka.

Prstom u krivca
Ali, zato stotinu metara od Katedrale ljudi ne mogu da dođu do prodavnice. Ili Ferhadija je očišćena što kažu do praške snijega, ali zato samo stotinjak metara dalje na Baščaršiji tramvajska stanica se i ne vidi od gomila snijega. Ili samo malo dalje na Budakovićima se ljudi tuku za veknu hljeba, koji je dopremljen teškom mukom.
U svemu ovome ima i nešto što treba pohvaliti. Angažovanje nezaposlenih i studenata da za novac čiste snijeg. Bar nešto čestito i korisno.
Nevrijeme koje je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu je još jednom pokazalo kolika je nesposobnost u vladajućim strukturama. Pa oni nisu bili u stanju ni da naredbe donesu kakve treba, a kamoli da se uhvate u koštac s problemom. Mislili su pao snijeg pa će pod njim ostatri tragovi njihove nesposobnosti i inertnosti.
Nije se smjelo dogoditi da umre i jedan čovjek. Dosta ih je rat odnio. Koga ćemo sada kriviti za ovakvu haos situaciju. Snijeg svakako. I jeste kriv što je pao u tolikoj količini.. Pa u zemlji gdje je klima ovakva kakva je zar trebaju veće količine s nijega biti iznenađenje i izazivati haos neslučenih razmjera. Dapače, trebali bismo biti sretni zbog toga, pa zbog zimskog turizma i koristi koju nam može donijeti.
Kakva je ovo država. Eto sada ne možemo optuživati gospodina Incka za kolaps kome smo svjedočili i mnogi su ga nažalost skupo platili.
Mogu se sada ovi na vlasti hvaliti kako su uradili ovo ili ono. Činjenice ih demantuju.
Ljudi u tunelu Salakovac danima su čekali da ih deblokiraju. Kako se može dogoditi da više od 400 vagona iskopanog uglja za termoelektrane ne budu istovareni pa da željeznica može prevesti nove količine, koje ovih dana pod gotovo nemogućim uslovima kada se sve ledi zdušno kopaju rudari da bi struje u termelektranama bilo dovoljno. Nije li Elektroprivreda BiH zakazala. Željeznica i rudnici su uradili svoj dio posla.
Sluša li iko poznatog kinologa Rifeta Hodžića koji upozorava da će lutajući, već skoro divilji psi kojih je na hiljada početi da napadaju ljude. Dignula bi se dreka kada bi kojim slučajem ujeo nekog guzonju ili njegovo dijete. Ali, ne može se to desiti pored silnih do zuba naoružanih tjeloranitelja, a uostalom oni nigdje i ne hodaju pješke.
A i djecu im vozači u državnim vozilima razvoze po školama.
Ovaj put ne možemo optuživati ni strance ni druge entitete. Stranci su sebi očistili što im treba, a ostalo je bilo na nama. Ovakvo haotično stanje je u cijeloj BiH. U Mostaru je izgleda i najteže. Tamo vlada HDZ, a očito njih interesuje samo politika i fotelje koje idu uz to. Ljubo Bešlić, gradonačelnik Mostara je izdao naredbu o veremenskoj nepogodi, uveo radnu obavezu i to je to. To što ljudi danima nemaju struje, pa ni vode baš ga briga. I što će bez struje biti ko zna još koliko dugo, njega ne sekira. Šta je uradio da ne bude tako.
Kako se moglo dogoditi da u zaleđenom vozu ma mostarskoj željezničkoj stanici zaborave na putnike više od dva dana. Ne treba se čuditi. Ovo je Bosne . I u njoj je sve moguće.
Nije bolja situacija ni u manjem entitetu. I tamo se busaju u prsa vlastodršci na prazno. Snijeg im je pokvario planove, pa premijer Aleksandar Džombić ne zna zašto je tek u srijedu probijen put do Trnova.
Bilo kako bilo vlast u Bosni i Hercegovini, od vrha do dna je zakazala. Dok su činovnici obučeni u skafandere sjedili u svojim kancelarijama i pravili planove građani su dovedeni do očaja. Čast izuzecima. Bilo je nekoliko predsjednika općina i drugih funkcionera koji su danonoćno radili na ublažavanju posljedica ovoga nevremena koje nas uvijek iznenadi. Pa i taj snijeg baš da padne u zimu. Metereologe nažalost ne može niko optužiti jer oni su upozoravali šta će se desiti, ali ko njih sluša.
Šta će se desiti sada kada se očekuje novo nevrijeme. Ako isti nesposobnjakovići budu organizovali odbranu od elementarnih nepogoda, bit će gore nego je bilo. Građani poučeni iskustvom radije će se „uzdati u se i u svoje kljuse“.
Za 22 porodice kojima je snijeg i nemarnost vlasti odnio živote njihovih najmilijih ne može biti gore. A pitanje je hoće li ikada saznati zašto su morali biti obavijeni tugom i boli. Za njih kao da se vratilo ratno vrijeme.
U narednim danima ne treba očekivati da će neko iz moralnih razloga podnijeti ostavku. To se u nas ne događa. Dok ih narod ne natjera i bez ostavki. Oni hiljade maraka svojih plaća nisu opravdali ni na koji način.