Mr. Fatmir ALISPAHIĆ: Ja sam najistaknutiji bošnjački antinacionalista, jer sam konkretnim djelovanjem u ratu javno branio srpske i hrvatske komšije od mogućeg bošnjačkog revanšizma, jer sam javno ustao u zaštitu jednog srpskog mladića koji je pretučen, jer sam skrivao “obilježene” Srbe pod svojim krovom (Burlica, Biogradlija, i dr.), jer sam javno pozivao borce Armije RBiH...

Dubravko Lovrenović tvrdi da su “nepobitne činjenice o Alispahićevom negiranju holokausta” (Dani, br. 779, 18.05.2012.), što on, pored kleveta za nacionalizam i rasizam, uzima kao opravdanje da mi se oduzme građansko pravo na obrazovanje, odnosno, odbranu doktorata na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Lovrenoviću i sličnim inkvizitorima javno bacam rukavicu u lice u vidu sljedećih tvrdnji:

1) Ja sam najistaknutiji bošnjački antinacionalista, jer sam konkretnim djelovanjem u ratu javno branio srpske i hrvatske komšije od mogućeg bošnjačkog revanšizma, jer sam javno ustao u zaštitu jednog srpskog mladića koji je pretučen, jer sam skrivao “obilježene” Srbe pod svojim krovom (Burlica, Biogradlija, i dr.), jer sam javno pozivao borce Armije RBiH da ne pale srpske kuće, jer sam javno protestirao zbog šikaniranja lojalnih Srba i njihovog otpuštanja s posla (a sve to 1992. i 1993.), jer sam prvi organizirao Bošnjake da se odu pokloniti žrtvama Grabovice i da otvore proces pomirenja (2006.), itd, itd, zbog čega tvrdim da ni jedan Bošnjak, Srbin ili Hrvat nije poput mene javno, kontinuirano i uporno čuvao antifašistički obraz svoga naroda, čime se, naravno, ponosim.

2) Ja sam Bošnjak koji je napisao najviše tekstova o važnosti holokausta, kao obrasca na kome se treba formirati bošnjačka kultura pamćenja, a da bih pokazao kako se Jevreji bore za svoje pamćenje, u jednom sam tekstu (“Marketing tragedije”, 2005.) naveo mišljenja negatora holokausta, što se već godinama koristi kao sredstvo manipulacije u ubjeđivanju javnosti da ja negiram

Alispahić: Lovrenoviću i sličnim inkvizitorima javno bacam rukavicu u lice

holokaust. Desetak puta sam demantirao ove laži, što činim evo i sada - ne zbog Lovrenovićeve sramne manipulacije holokaustom - već zbog dubokog poštovanja prema žrtvama holokausta. O mome odnosu prema Jevrejima i holokaustu svjedoče desetine mojih tekstova, ali i organizacija dvije akcije (2004. i 2009.) uređenja Jevrejskog groblja u Tuzli, pa i inicijativa iz januara ove godine kada sam javno (pogledajte na internetu!) predložio da se Dan holokausta u Tuzli obilježi podizanjem spomenika na mjestu porušene sinagoge.

Prije tri godine sam (“Uporno se branim”, Dani, br. 616, 03.04.2009.) reagirao na tekst “Čuvajte se, čuvajte, o sarajevski Jevreji!” (Dani, br. 615, 27.3.2009.), u kome je vaš novinar Vuk Bačanović napisao da sam „dovodio u pitanje holokaust“, te je kao dokaz citirao sljedeću moju rečenicu: „Navodi se i da nigdje nije pronađena deponija pepela, a od šest miliona kremiranih Jevreja bi se stvorilo makar jedno brdo šljake.“ U reagiranju sam napisao:

- Citirana rečenica, kao što se vidi, počinje riječima: „NAVODI SE“, pa je i iz toga jasno da se ne radi o mome stavu, već o tuđem stavu koji navodim i prepričavam, jer ga drukčije ne bih mogao kritički opservirati. To je stav nekolicine revizionista koji negiraju holokaust, a koje sam problematizirao u svome tekstu „Marketing tragedije“ (Saff, januar 2005.), kao usporedbu sa pojavama negiranja genocida nad Bošnjacima. Jer, da sam ja taj koji „dovodi u pitanje holokaust“, pa valjda bih dosad napisao mnoštvo tekstova na tu temu, umjesto što se, evo, četiri godine uporno branim od upornih kleveta čiji je cilj da me ukažu kao tzv. antisemitu?! (...) Osuđujem svaki ekscesni oblik antijevrejstva u Bošnjaka. Jevreji su prirodni dio bosanskohercegovačkog bića, a time i smisla bosanskohercegovačke države - bez koje bi bošnjački narod prestao postojati – napisao sam tada, a bogme, i sada. (Objavljeno u magazinu Dani, br. 780, 25.05.2012.)