Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||
|
Kolumne
Ipak postoji fizički posao koji Crnogorci vole da rade NJEGOŠEVI BOSANSKI CRNOGORSKI SRBI
Nije istina da je Srbija u jako važnu Maričku i mnogo manje važnu Kosovsku bitku ušla kao carevina. Bila je to kneževina na umoru u kojoj je zemlja najvećim dijelom pripadala crkvi, najmoćnijoj i najbogatijoj feudalnoj organizaciji srednjeg vijeka. Stoljećima, darodavnicama srpskih vladara, gomilano je bogastvo koje od strane Otomanske imperije biva otuđeno izuzimanjem najplodnijih i najvećih zemljišnih površina, posebno na Kosovu. O dotadašnjoj raskoši življenja sveštenih lica svjedoče i danas prisutni ogromni manastiri koji su jedine građevine sačuvene iz tog vremena, što samo po sebi mnogo govori. Istina je da je uz manastire ostavljano dovoljno obradivog zemljišta za održavanje istih. Zbog gubitka ekonomske moći, a samim tim i političkog uticaja crkve, javlja se revolt među sveštenstvom koje iseljava u teško pristupačna brdsko-planinska područja Crne Gore. Do ovog događaja Crna Gora je imala svoju svjetovnu državnu zajednicu, stariju od srpske. Izbjeglo srpsko sveštenstvo, što je jako bitno podcrtati, potiskuje crnogorsku crkvu, a svjetovnu zajednicu pretvara u vjersku koja takva ostaje skoro do stvaranja Kraljevine SHS početkom dvadesetog vijeka i nameće Crnogorcima uvjerenje da su oni Srbi i to ne obični, nego vođe srpstva predodređeni da oslobode Srbiju od Turske okupacije i naravno vrate SPC oduzete zemljišne posjede. Ovo je bila prva, duhovna, okupacija Crne Gore koju su Crnogorci zdušno prihvatili. Poslije se u velikosrpskoj mitomaniji (laganju) išlo tako daleko da se tvrdilo za Crnogorce, lukavo im podilazeći, kako su oni prastanovnici Kosova, plemići, koje su Turci protjerali poslije bitke. Danas im kažu: “Crna Gora, srpska Sparta.“ Ovako to prihvatanje laži, od strane ogromne većine nepismenog crnogorskog naroda, jednostavno objašnjava Crnogorac Miroslav Ćosović u knjizi - Laži i bajke o porijeklu crnogorskih plemena, koji kaže: „Je li ti ljepše misliti da si goljo koji je oduvijek živio na tom kršu bez vode jer nemaš gdje drugo poći, nego da su tvoji (i to plemstvo) sa Kosova sačuvali se selidbom u planine. Siromasi vole da maštaju i da se prave većim nego što jesu.“ Takođe prenapućenom crnogorskom narodu se daju impulsi od srpskog pravoslavnog sveštenstva da krenu u postepeno infiltriranje prvo u Srbiju, a zatim i u ostale susjedne zemlje. To je ustvari ekspanzija u naseljavanju i zauzimanju tuđih zemalja, bjektstvo iz pasivnih i prenaseljenih crnogorskih brda kako bi se osigurala životna egzistencija. U tim migracijama nesvjesno im pomažu Otomani naseljavajući ih po graničnim dijelovima carstva kao što su Lika, Kordun, Banija i Bosanska Krajina. U istu svrhu koristi ih kasnije i Austrougarska jer su oni svojim načinim života, hajdučijama i uskočkim upadima propraćenom njima svojstvenoj krvoločnosti, izazivali sukobe nakon kojih bi se u ratnim čarkama pomjerala granica u njenu korist. Zna se isto tako da su Turcima koristili kao radna snaga i pomoćne jedinice u vojsci. Za ugovore po kojima su bili obavezni učestvovati u ratovima koje vodi Otomanska imperija, kao i Srbija, njihovi istoričari kažu da su se samo odnosili na teritoriju Crne Gore. Pa protiv koga da ratuju Otomani, a da im pomažu Crnogorci, po Crnoj Gori? Kažu da se od laži niko nije udavio. Po njihovim predajama oni su uvijek pobjeđivali Turke, a poslije toga im opet uredno plaćali harač (porez koji je obaveza u svakoj državi), što jedno sa drugim nije moglo nikako skupa ići. (U interesu istine treba reći da je to, zbog njihovog siromaštva, bio najmanji mogući namet koji se u Otomanskoj imperiji propisivao samo stočarima.) Često su, zbog gladi, prelazili Taru i na imanjima aga i begova ubijali čivčije Srbe pa se onda oni nudili kao radna snaga?! Zbog hajdučije, stalno ih hvatati po planinskim bespućima nije imalo smisla pa je Numan – paša Ćuprilić 1715. godine pokušao riješiti taj problem, tako što je iz Cetinja preselio na opustjele prostore Romanije više crnogorskih plemena. Zahvaljujući tome ta planina je uskoro postala neprohodna za trgovačke karavane, ako nisu imale oružanu pratnju. Svoja pljačkaška herojstva opjevaše uz gusle nabrajajući hajduke kao što su starinu Novaka, malog Radojicu i slični kako ubijaju, ali samo nenaoružane trgovce, kako oni epski kažu: razbijaju Turke na buljuke. Ukradenu trgovačku robu nisu spominjali, vjerovatno što zbog nepismenosti nije imao ko voditi zapisnik o uredno izvršenoj primopredaji. Nakon jedne uspješno završene potjere za tim drumskim razbojnicima nastala je ona kukumavka: „Niz polje idu babo sejmeni“ (otomanski policajci uhvatili hajduka Marka). Godine 1942., njihovi potomci potvrdiše svoje porijeklo groznim zlodjelom koje učiniše partizanskom kuriru pokrajinskog komiteta, rahmetli Mustafi Dovadžiji (1921-1942) koji je u nekoliko navrata prelazio Romanije noseći poštu u Užice. Po zarobljavanju ga živog nabiše na kolac i doslovno ispekoše na ražnju, sve po naredbi i uputama vojvode Save Derikonje. Ostaci njegovog tijela pronađeni su u podromanijskoj jami imena „Bezdan,“ dubokoj 207 metara tek 1956. godine. Prve novooizgrađene stambene objekte po završetku rata u Sarajevu, za nagradu, zahvaljući tim i sličnim ratnim podvizima, naseliše mnogi od njih. Oni na Romaniji još nisu stekla pravo naziva starosjedilaca za koji treba proći tristo godina bitisanja. To su današnji takozvani Srbi Romanijci. Znači u Bosni ne žive potomci Srbijanaca, nego potomci Crnogoraca! Bosanske pravoslavce porijeklom sada čine najmanje 75-80% Crnogorci, što potvrđuju i njihova prezimena: Bulajić, Bućin, Koroman, Koprivica, Kojić, Kočević, Koljević, Kecman, Đogo, Derikonja, Došen, Dodik, Pejić, Pejanović, Radović, Radonja, Rakočević, Guja, Mijušković, Mlađen, Karadžić i tako redom, kao i njihova narodna nošnja, folklor i ijekavica kojom govore. Pogrom nad islamiziranim Crnogorcima 1702. godine u vrijeme vladike Danila Petrovića ostao bi marginalan da nije ovjekovječen u Gorskom vijencu, svetom crnogorskom štivu koje kao uzor služi za sve pokolje koje su Crnogorci, često uz pomoć Srba, vršili nad Bošnjacima do danas. Po rođenju Crnogorca prva spoznaja je primitivni muzički instrument (gusle), a prva riječ ispjevana uz gusle je Turčin (čak se u nekim predajama tvrdi da su Turci donijeli instrument gusle kako bi ih imali sa čim opjevati u podvizima čojstva i junaštva). Sve kasnije spoznaje nastaju na temeljima iskonske genetske mržnje zasnovane na vjerskoj netrpeljivosti svetosavskog pravoslavnog sveštenstva. Nadgradnja u tom školovanju upotpunjuje se učenjem napamet Gorskog vijenca koji je praktično zamjena za Bibliju i to ne napušta Crnogorca dok je živ. Autor tog (ne)djela je Petar Petrović II iz sela Njeguša (1813-1851), vjerski i svjetovni poglavar tadašnje države, koji prihvati za osnov u svom književnom stvaralaštvu preživljavanje Kosovske bitke 450 godina poslije njenog događanja! To njegovo životno opredjeljenje će imati tragične posljedice, kako po Crnogorce tako i za njihovo okruženje, jer je još više u njima utemeljilo nacionalnu mržnju prema drugom i drugačijem. (Oni, kao i Srbi, uporno ubijaju Bošnjake (i Albance) nazivajući ih „Turcima“, narodom koji oni nikada nisu bili). Noseći titulu vjerskog i ovosjetvskog vladara srpskog naroda u Crnoj Gori umro je u trideset osmoj godini života, kažu od tuberkoloze. (Krije se da je bolovao i od sifilisa iako bi zamonašen?) Ova druga, polno prenosiva bolest i vjerska apsistencija od seksa ne idu nikako skupa. Pomislio bi čovjek da se u tim manastirima već tada europski živilo. Eto, da se tradicija homoseksualnog i pedofilskog crkvenog života nikada nije prekinula, potvrdio je i prvi sveštenik SPC u Bosni, Vasilije Kačavenda. Pošto je tenika otišla naprijed postoje i snimke njegovih pedofilskih seksualnih orgija, a usput rečeno i on je zaražen, ali hepatitisom C. Svakom Bošnjaku dovoljan je samo jedan stih iz Gorskog vijenca u kome se kaže kako - Odža riče na ravnom Cetinju - da bi shvatio umjetničku vrijednost i cilj epa koji je i danas, na opšte isčuđavanje stranaca koji su upoznati sa tom vrstom književnosti, a i skorašnjim ratnim događanjima, još uvijek uvršten u nastavne programe škola Federacije. Oslikavajući stanje u kom se nalazio on, a i zemlja koju predstavlja, rekao je: „Ja sam vladar među varvarima, a varvarin među vladarima.“ Ovo što slijedi treba debelo podrcati i zapamtiti.
Povlačenje Turske sa Balkana, zbog poraza u ratu sa Italijom, Crna Gora koristi da zajedno sa Srbijom, Bugarskom i Grčkom izvrši genocid strahobalnih razmjera nad Bošnjacima i Albancima (Plav i Gusinje), podijele Sandžak i proširi se otimanjem tuđih teritorija u tzv. Prvom Balkanskom ratu 1912/13. godine. Krajem Prvog svjetskog rata 1916. kao saveznik sila Antante pred Austrougarskim i Njemačkim snagama ona kapitulira i biva okupirana i nije više došla do slobode jer srpski vojvoda Živojin Mišić odmah po završetku rata izdao naredbu o njenoj reokupaciji, „zaboravivši“ da su im Crnogorci „hrabro“ čuvali odstupnicu za vrijeme bježanije poražene i ponižene Srbijanske vojske u Grčku. (Srbija je bila okupirana tako da nije imala slobodne teritorije ni koliko bi se jedan fijaker mogao parkirat). Sve pobune crnogorskih ustanika komita i zelenaša, rodoljuba, domaći izdajnici bjelaši, skupa sa srpskim okupatorom ugušiše u krvi. Srpski okrutni žandari su tada u Crno Gori bili najviše (Crnogorci) iz Bosne, prepoznatljivi po svojoj surovosti. Kad je vlast i uniforma u pitanju oni ubijaju i svoga brata. U periodu 1918 – 1929. ubijeno je oko, neki izvori kažu tri, a neki pet (a slabo im je vjerovati) hiljada crnogoraskih pobunjenika (komita). Njegoševo pokrštavanje vodom ili krvlju, bez obzira na stanje svoje okupacije, Crnogorci primjenjuju u praksi i nastavljaju sa pokoljima „Turaka“ širom Sandžaka i između dva svjetska rata, ovaj put pod okriljem kraljevine SHS. Zaboraviše valjda na onu Petrovu: “Kome zakon u topuzu leži, tragovi mu smrde nečovještvom.“ Mrcvarenje živih i mrtvih postaje im uža specijalnost. Paljenje plastova sijena oko kojeg su vezani Bošnjaci, gulenje kože sa živih ljudi, presijecanje tetiva na nogama žrtava kao kod klanja volova, konzumiranje šećera natopljenog još vrelom krvlju zaklanih, urezivanje krstova nožem na čela i tijela žrtava, razapinjanje i zakucavanje ljudi ekserima za drvene zidove štala, nabijanje kundacima flaše u usta žrtve, čupanje nosa, ušiju i usana kliještima, ubijanja djece u naručju majki, silovanja žena i muškaraca, obeščašćivanja svih vrsta. O stradanju sandžačkog muslimanskog stanovništva sela Šahovići 1924. godine, pokršteno u Tomaševo, progovorio je čuveni Titov politički disident, nosilac komunističke knjižice rednog broja četiri i književnik, Crnogorac Milovan Đilas svojom knjigom „Bespravna zemlja“. O svome djetinjstvu je ovako pričao: “Moje prve riječi su bile krv i kupale su se u krvlju. Sjećam se da me otac Nikola skupa sa bratom doveo poslije pokolja u Šahoviće, do jedne kuće, umočio dvije kocke šećera u skoro usirenu lokvu krvi pored leša preklanog muslimana i dao nam da ih pojedemo govoreći da ćemo taki biti žešći.“ Ovaj događaj je sigurno bio razlog da, na iznenađenje svih, Đilas prekrši plemensku tradiciju i sina, umjesto očevim, nazva djedovim imenom. Njihov životni moto je da sve različite od sebe, oko sebe, treba opljačkati, poklati ili protjerati. To su zločini na čijem usavršavanju će Crnogorci skupa sa braćom Srbima raditi i tokom Drugog svjetskog rata, a normalno i kasnije. Na ovom mjestu se mora spomenuti ime operativnog komadanta Crnogorske Narodne Vojske, Pavla Đurišića (kad čine zločine onda im Srbija dozvoljava da koriste prefiks, crnogorski) koji u samo jednom izvještaju o ratnim operacijama po Istočnij Bosni tokom 1942. godine, navodi cifru od 9.200 pobijenih Turaka, muškaraca, žena i djece. Ujedinjeni pod ukradenom gusarskom crnom zastavom na kojoj je mrtvačka glava sa dvije ukrštene kosti ispod, ova dva naroda su zaista živjela u bratstvu i jedinstvu, kasnije i Titove države. Zasnovana na principu mravinjca gdje su ratnici bili Srbi kao glavni i Crnogorci kao njihov sluganski narod, a radnici svi ostali, funkcionisala je narodna pa socijalistička Jugoslavija. Kao u Bosnu, tako su u bogatu Vojvodinu srpske vlasti pedesetih godina, normalno ciljano, naseljavali Crnogorce, umjesto recimo Makedonaca i Dalmatinaca najvećih ekonomskih migranata u svijet iz i njima maćehinske Jugoslavije. Ratni zločinac, opet Crnogorac, pop Momčilo Đujić iz plemena Vasojevića osnova, u izbjeglištvu, pokret Ravna Gora i proglasi četničkim vojvodama buduće izvođače krvavih radova koji će se odigrati najviše po Bosni. Za svoje četnike Crnogorci kažu da su isključivo Bjelaši. Petokrake na vojnim uniformama, koje su garantovale najveće plate i najbolje stanove u bivšoj zajedničkoj državi, zamijeniše kokarde. I ponovo krenu bal vampira. Crnogorski rezervisti iz Nikšića, Titograda... odmah su, naredbom crnogorskog rukovodstva i Generalštaba iz Beograda, prebačeni u Mostar i Hercegovinu gdje artiljerijom, za početak, poravnaše selo Ravno. Njihov dolazak, poput lješinara, najavi vrijeme ubijanja i smrti. Glavna pojedinačna uloga krvoloka u Bosni pripade, naravno Crnogorcu Radovanu Karadžiću, koji u njoj posta i psiholog i pjesnik i predsjednik SDS-a. Progovori onaj iz Njeguša kroz njega pa napisa jednu futurističku recitaciju koja nosi jako prepoznatljivu poruku: “Hajdemo u gradove ubijati gadove“ po kojoj i postupiše Crnogorci iz Crne Gore i bosanski Crnogorci i srbijanski šljam od vojnika zajedničkog imena četnici sa ciljem da ispune njegovu skupštinsku prijetnju o nestanku jednog, tada muslimanskog, naroda u Bosni ostvarujući tako naravno, davno, davno osmišljen plan. (Garašaninovo načertanije). Dirigent cjelokupne simfonije zla, takođe bi Crnogorac, Slobodan Milošević ( „umro“ u Hagu, a sahranjen bez ikakvih državnih počasti na privatnom zemljištu njegove supruge, što nije po crnogorskom adetu) koji posla opet Crnogorca, Željka Ražnjatovića Arkana (ubila ga BIA, kao opasnog svjedoka za Srbiju, po dizanju haške optužnice protiv istog) da u Bijeljini otvori prvu fabriku smrti. Šef grbavičkog pogona užasa Veselin Vlahović Batko, takođe je Crnogorac (nakon naručene bježanije iz crnogorskog zatvora uhapšen je u Španiji po dojavi policije Srbije). Ministar pravosuđa ratnog RS-a i po pasošu državljanin Crne Gore, Momčilo Mandić (hapšen u Budvi 2003. godine zbog sumnje o učešća u organizovanom kriminalu, zbog čega je tužio CG, inače je iz agresije na Bosnu izašao jako bogat, kako piše štampa u Srbiji), poslije devetogodišnjeg sudskog spora na sudu u Strazburu dobio je spor protiv otadžbine koja je morala da mu se izvini. On se tada javno „zahvalio“ premijeru i predsjedniku svoje države Mili Đukanoviću i Momiru Bulatoviću na isporučenoj nafti u kritičnom periodu srbijanskih sankcija RS-u, kojom su ponovo pokrenuti tenkovi širom ratišta u BiH i spriječen poraz bratske vojske (koja je radila na formiranju krvavih granica velike Srbije). Nije spominjao pljevaljsku Bukovicu, hapšenje sandžačkih prvaka u crnogorskoj policijskoj akciji „Lim“, Štrpce i po CG pohvatane prognanike pa preko granice vraćene, kasnije u RS-u poklane Bošnjake, ali jeste dvije poljske bolnice koje je braći u Bosni doniralo Ministarstvo zdravstva vlade, njihove matične domovine, tih godina. Ovih dana smo se mogli uvjeritu da je genocid u Bosni imao i svoj veliki ekonomski cilj, a to je prije svega hidro potencijal rijeke Drine. Crnogorci iz Crne Gore, Crnogorci iz Bosne i Srbijanci iz Srbije održaše, pokraj te ploveće grobnice Bošnjaka, sastanak da bi se dogovorili koliko će kome pripasti eura i evra kad se zavrte generatori u budućim Njemačkim hidroelektranama. (U ovom slučaju to za njih nije: “mrska, okupatorska, fašistička zemlja.“) Crnogorci će sigurno opet biti „oštećeni“, jer je njihova zasluga u klanju, ubijanju, silovanju i progonu stanovnika Višegrada, Foče kao i cjelokupnog Podrinja i u ovom genocidu bila nemjerljiva. Isto tako, njihovi političari i njihove ratne vođe kao i vojnici za koje je podignuta haška optužnica su naknadno po Srbiji hapšeni, a često ih je tajna policija te države ubijala. Tokom rata, odstupanja od zadatih ciljeva beogradske politike, glavom platiše dva nosioca baš pravih crnogorskih prezimena, član Predsjedništva RS Nikola Koljević i Risto Đogo, perjanica paljanskog novinarstva. Nisu bolje prošli ni kninski Crnogorci, Milan Babić u Hagu završio samoubistvom, doktor Jovan Rašković i on umro odmah poslije njegove izjave da su Srbi lud narod. Milan Martić je uhvaćen u Srbiji kao i Goran Hadžić pa isporučeni Hagu, a hrvatski crnogorski narod je, uz dozvolu Beograda, protjeran zauvijek iz Hrvatske i ko zna gdje i kada će ti ljudi ponovno biti upotrijebljeni u širenju istine o istorijskim stradalnicima Srbima. Beograd ima glavnu riječ u svemu pa i kada su finansije u pitanju. Crnogorci su predodređeni da za srpstvo obavljaju najprljavije poslove. Zna se ko kosi, a ko vodu nosi. Gledajući te tri delegacije kako se šepure i ponose rezulatom svojih zlodjela, sjetih se hadisa Muhammeda a.s. čija druga polovica glasi: “Pomozite i onome ko čini zlo, spriječite ga u njegovom činjenju.“ Crnogorcima u njihovom činjenju zla i otklanjanju njihove istorijske zablude i gluposti stvarno treba pomoći. Na sve moguće načine. Ali prave pomoći im nema sve dotle dok sami neshvate svoje stanje inficiranosti srpskim šovinizmom i svoju ulogu slijepo vjernih sluga na koju ih je kroz istoriju naučila Srbija, zahvaljujući prije svega, Crnogorcima tako dragom Njegošu. Zaista ih je smiješno gledati u srbijanskim šajkačama sa guslama u rukama. Oni ne znaju ni gdje su, ni šta su, ni ko su.
Naslov kolumne, Njegoševi bosanski crnogorski Srbi, je definisano kako bi bilo ispravno da se Crnogorci, koji uporno za sebe tvrde da su Srbi, nacionalno izjašnjavaju na sljedećem popisu stanovništva u BiH. Naslov objašnjava i njihovo stalno stanje zbunjenosti i izgubljenosti, skoro paranoje u kojem se nalaze zbog toga što ne razmišljaju svojim glavama, nego to za njih čine Srbijanci. Oni, koji generacijama žive u BiH moraju znati da im je to domovina, a pra domovina Crna Gora. Te dvije države su mnogo starije od Srbije koja je kroz dva zadnja vijeka agresorska i okupatorska sila za sve starosjedioce ovih prostora. A na kraju ono najvažnije za Crnogorce širom svijeta, što trebaju znati da bi postali normalni i lojalni građani država u kojima su, to je istina da je Petar Petrović II iz sela Njeguša, zvani Rade, crnogorski vladika srpskog naroda, kažu filozof, pjesnik i književnik, prije svega bio velikosrpski lažov. On je uzeo sebi za pravo da o događajima koji su se dešavali čak 420 godina prije njegovog rođenja piše na osnovu neistina, usmene predaje svetosavskih sveštenika i tako u istorijsku provaliju odvede svoj, crnogorski narod. Dograđujući svojom mržnjom kosovski mit postao je jedan od najvećih graditelja velike Srbije. Ako mislite da ovo nije tačno, razmislite zašto svako selo u Srbiji ima školu koja nosi Njegoševo ime. On je povodac koji je sa jedne strane vezan oko vrata Crnogorcima, a njegov drugi kraj u ruci drže Srbi. Crnogorci su slobodni samo dok traje lov na žrtve i plijen. Poslije toga opet vezani nizašta se ne pitaju. A šta je nama, Bošnjacima, činiti do dana dok ova dva, prije svega asocijalna naroda ne prestanu to biti, jer činjenica je da njihov građanski staž nije dostigao još ni dvjesto godina. Po meni lijek je, ma koliko to apsurdno i u prvi mah izgledalo u onoj Njegoševoj: „Da tirjanstvu nogom stati za vrat dovesti ga k poznaniju prava to je ljudska dužnost najsvetija.“ Pa i serum protiv ujeda zmije se pravi od zmijskog otrova! Citat iz knjige „Sarajevo između dobrotvorstva i zla“ autor Nijazija Koštović: „Između Breke i Bardakčija ekshumirano je najveće muslimansko greblje u Sarajevu (površine 25 000 metara kvadratnih) i na tom prostoru izgrađeno studentsko naselje. U njemu je bilo nišana čak iz 1596. godine. To je učinjeno na najgori mogući način, odmah nakon Drugog svjetskog rata, radnim akcijama koje su izvodili omladinci pridošli sa strane, ponajviše iz Crne Gore u kojoj tada nije bilo nikakve visoko školske institucije. Zbog ovoga je godinama dolazilo do sukoba muslimanske omladine sa Bjelava i studenata i po useljenju domova. Mnogi od navedenih prvih crnogorskih studenata po završetku studija nisu se vratili u Crnu Goru, nego su ostali u Sarajevu, a dobar dio ih je stekao značajne titule čak i univerzitetskih profesora i uz to ostvario sve materijalne, stambene i druge dobiti.“ Eto, ipak postoji fizički posao koji Crnogorci vole da rade. Dossier: Crnogorski genocid nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja 1912 / 13. i 1919. » SJEĆATI SE ŽRTAVA GENOCIDA, ALI I OKRENUTI SE BUDUĆNOSTI I STVARATI POZITIVAN AMBIJENT ZA ŽIVLJENJE
Mesihat.org | 08.03.2016 15:17 » DO KRAJA GODINE DOKUMENTARNI FILM „GENOCID NAD BOŠNJACIMA U KONTINUITETU“
B.net | 20.04.2015 21:39 » POTOMCI ŽRTAVA GENOCIDA PLAVA I GUSINJA POZDRAVLJAJU ERDOGANOVU PORUKU SUĆUTI ARMENSKIM POTOMCIMA
| 25.04.2014 18:09 » U NEW YORKU PROUČEN TEWHID I DOVA ZA ŠEHIDE - ŽRTVE GENOCIDA U PLAVU I GUSINJU
B.net | 06.03.2014 19:28 » CRNOGORSKA OKUPACIJA PLAVA I GUSINJA I GENOCID NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA
Avdo Metjahić | 03.03.2014 00:47 » DR. CERIĆ: BOŠNJAKE NIKO NEĆE ZAUSTAVITI SVE DOK NE OSTVARIMO NAŠA PRAVA I DOK NE BUDEMO IMALI SVE ŠTO IMAJU DRUGI NARODI NA BALKANU I EUROPI
Raif Kasi | 01.08.2013 02:07 » 100 GODINA OD GENOCIDA NAD ALBANCIMA I BOŠNJACIMA U PLAVU I GUSINJU
SandžakPress.net | 30.07.2013 02:07 » BNV: CRNOGORSKA VLAST LEGALIZUJE OKUPACIJU SANDŽAKA I GENOCID NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA
B.net | 23.07.2013 16:12 » NEMORALAN I ANTICIVILIZACIJSKI ČIN RUKOVODSTVA OPĆINE BERANE I PREDSJEDNIKA CRNE GORE
Esad Krcić | 23.07.2013 01:42 » ŠAHMANOVIĆ: NISAM U NJUJORKU OBEĆAO DEKLARACIJU POTOMAKA ŽRTAVA GENOCIDA
Vijesti.me | 19.04.2013 14:29 » RADI BUDUĆIH GENERACIJA OSUDITI ZLOČINE GENOCIDA I IZGRADNJOM MEMORIJALNOG CENTRA – TRAJNO OBILJEŽITI MJESTO ZLOČINA
B.net | 17.04.2013 12:34 » ZA PLAVSKO-GUSINJSKE ŠEHIDE KLANJANA DŽENAZA U DŽAMIJI U MUHAMMEDA A.S. U MEDINI
Tim Bošnjaci.Net | 29.03.2013 14:20 » U DŽAMIJI ALLAHOVOG POSLANIKA S.A.W.S. U MEDINI ĆE BITI KLANJANA DŽENAZA U ODSUSTVU ZA PLAVSKO-GUSINJSKE ŠEHIDE
B.net | 25.03.2013 20:34 » GENOCID U PLAVU I GUSINJU: ODGOVORNOST PREMA SVOJOJ PROŠLOSTI
Selman Selhanović | 24.03.2013 18:30 » DAN NEZAVISNOSTI BIH I DŽENAZA U ODSUSTVU ZA ŽRTVE GENOCIDA U PLAVSKO-GUSINJSKOM KRAJU
Hafiz Salih ef. Halilović | 14.03.2013 14:12 » I UMJETNIČKI OVJEKOVJEČITI 100. GODIŠNJICU OD CRNOGORSKOG GENOCIDA NAD NAŠIMA
Esad Krcić | 13.03.2013 17:57 » KORAĆ AMBASADORU CRNE GORE U BRISELU URUČIO "IZVJEŠTAJ O POLOŽAJU BOŠNJAKA U CRNOJ GORI"
B.net | 12.03.2013 12:35 » NEZAPAMĆENO INTERESOVANJE ZA PROMOCIJU NAUČNO-ISTRAŽIVAČKOG PROJEKTA „ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI I MEĐUNARODNOG PRAVA NAD MUSLIMANIMA (BOŠNJACIMA I ALBANCIMA) U PLAVSKO-GUSINJSKOJ OBLASTI 1912.-1913.“
Bošnjaci.Net | 04.03.2013 15:04 » POZIV NA UČEŠĆE U DŽENAZI ŽRTVAMA GENOCIDA POČINJENOG OD STRANE CRNOGORSKE VOJSKE U PLAVU I GUSINJU 1912/13.
B.net | 04.03.2013 05:04 » INSTITUCIONALNO I NAUČNO ĆEMO UTVRDITI POD KOJIM OKOLNOSTIMA JE IZVRŠEN PLANETARNI ZLOČIN NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA PLAVA I GUSINJA
Ibrahim Čikić | 24.02.2013 13:46 » DELEGACIJA ZAVIČAJNOG DRUŠTVA I AKADEMIK ČEKIĆ NEĆE UČESTVOVATI NA OKRUGLOM STOLU U PLAVU
B.net | 23.02.2013 17:36 » „ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI I MEĐUNARODNOG PRAVA NAD MUSLIMANIMA (BOŠNJACIMA I ALBANCIMA) U PLAVSKO-GUSINJSKOJ OBLASTI 1912.-1913.“
B.net | 17.02.2013 02:17 » ODBOR ZA OBILJEŽAVANJE 100.GODIŠNJICE GENOCIDA U PLAVU I GUSINJU OTVORIT ĆE URED NA MANHATTANU
B.net | 04.01.2013 04:04 » U NEW YORKU ODRŽAN SASTANAK ODBORA ZA OBILJEŽAVANJE 100.GODIŠNJICE GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA 1912-13. SA NAČELNIKOM OPĆINE PLAV
Bošnjaci.Net | 25.12.2012 20:15 » STOLJEĆE OD CRNOGORSKOG GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA PLAVA I GUSINJA
Esad Krcić | 19.11.2012 23:08 » VLASTI U CRNOJ GORI DA OSUDE GENOCID NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA I DA ISPRAVE KRIVICU SVOJIH PRETHODNIKA
KBSA | 11.11.2012 02:35 » NE ŽELIM SE BAVITI MITOMANIMA KAO ŠTO JE KLEROHISTORIČAR VELJKO ĐURIĆ
Esad Krcić | 10.11.2012 02:40 » BOŠNJAČKI I ALBANSKI HISTORIČARI ZLOČIN NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA U PLAVSKO-GUSNJSKOM KRAJU NAZIVAJU GENOCIDOM!
B.net | 09.11.2012 23:09 » KURBAN BAJRAM U ZNAKU STOGODIŠNJICE GENOCIDA U PLAVU I GUSINJU
Tim Bošnjaci.Net | 27.10.2012 02:46 » DA SU BOŠNJACI ZNALI ZA GENOCID U PLAVU I GUSINJU, NEBI SREBRENICA BILA POZNATA PO POKOLJU I GENOCIDU
Tim Bošnjaci.Net | 15.10.2012 01:32 » DEKLARACIJA POTOMAKA ŽRTAVA CRNOGORSKOG GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA PLAVA I GUSINJA
B.net | 14.10.2012 12:54 » KOMEMORATIVNIM SKUPOM U NEW YORKU ODAŠILJETE PORUKU SVIJETU DA STE PROTAGONISTI MIRA I PRAVDE, I DA SE ZLOČINI NIKADA NIKOME NE DESE
B.net | 12.10.2012 19:32 » NAKON STOTINU GODINA SKRIVANJA ISTINE, BRISANJA IMENA, NACIJE, JEZIKA, KULTURE - ISTINA SE PONOVO POJAVILA
Dževat Musić | 12.10.2012 17:24 » OSUĐUJEMO GENOCID NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA, IZVRŠEN OD DRŽAVNIH ORGANA CRNE GORE 1912-13.
Bošnjaci.Net | 12.10.2012 16:08 » PROGLAS REISU-L-ULEME POVODOM 100 GODINA GENOCIDA NAD MUSLIMANIMA PLAVA I GUSINJA
MINA | 09.10.2012 14:39 » DOGAÐAJI 1913. I 1919. U PLAVSKO-GUSINJSKOM KRAJU IMAJU GENOCIDNI KARAKTER
Esad Krcić | 08.10.2012 00:56 » STO GODINA OD CRNOGORSKOG GENOCIDA I NASILNOG POKRŠTAVANJA BOŠNJAKA I ALBANACA PLAVA I GUSINJA
Bošnjaci.Net | 01.10.2012 01:14 |