Semir IMAMOVIĆ: Dejtonske televizije su na dugme aktivirale SDP-ovog potrčku Hadžema Hajdarevića da napadne SBK i doktora Mustafu Cerića. Pojavljivali su se razni ublehaši koji već godinama sprovode genocidnu ideju raspamećivanja Bošnjaka, s ciljem istjerivanja iz identiteta. To je najbolji znak da je SBK pravi projekat za odbranu Bošnjaka od daljeg urušavanja.

Nema nikakve potrebe da se dešifruje namjera dejtonskog sistema da se Bošnjaci razbaštine od svoje vjere i identiteta. To je potpuno javni posao. A ne zaboravimo da se genocidom smatra i onemogućavanje jednom narodu da bude slobodan u ispoljavanju svoga identiteta. To što radi dejtonski režim sa režanjem na svaki oblik bošnjačkog uspravljanja, nije ništa drugo do li kontinuitet one politike koja je dovela do genocida u Srebrenici. I taj genocid u Srebrenici, kao i opsada Sarajeva, bila je javni posao. Svi su putem tv ekrana pratili, zapadne vlade su šutnjom i mešetarenjem podržavale, to ubijanje Bošnjaka. Šta više, zapadne vlade su vođe genocida nad Bošnjacima uzdigle na nivo legaliteta, kada su ih dovele za pregovarački sto, pretvorivši te barbare u „stranu u sukobu“, kao i samu žrtvu. To je isto kao kad bi neko za Jevreje u Aušvicu rekao da su „strana u sukobu“. Mogu li pobijeni Srebreničani biti „strana u sukobu“? A bili su, u ime namjere da se genocidna politika uzdigne na nivo legaliteta.

Dejtonski poredak je tako legalizirao genocidne politike Beograda i Zagreba, pa danas imamo poredak koji na druge načine nastavja genocid nad Bošnjacima. A jedan od načina je da se satanizira sve što u Bošnjaka vrijedi. Dokaz za ovo je medijska hajka koja je povedena u povodu osnivanja Svjetskog bošnjačkog kongresa, 29. decembra 2012. u Sarajevu. U posljednjih desetak godina Bošnjaci nisu imali značajnijeg događaja. Prvi put se umrežavaju bošnjački potencijali, u domovini i dijaspori.

Dakle, riječ je o historijskom događaju. Dejtonski mediji su događaj ili prešutjeli ili napali. U „Dnevnom avazu“ je ovom događaju data tek minorna crtica, iz čega se čita jeftina namjera minimiziranja ovoga što je za Bošnjake egzistencijalno bitno. Dejtonske televizije su na dugme aktivirale SDP-ovog potrčku Hadžema Hajdarevića da napadne SBK i doktora Mustafu Cerića. Pojavljivali su se razni ublehaši koji već godinama sprovode genocidnu ideju raspamećivanja Bošnjaka, s ciljem istjerivanja iz identiteta. To je najbolji znak da je SBK pravi projekat za odbranu Bošnjaka od daljeg urušavanja.

A to urušavanje ima svoju unutarnju i vanjsku genezu. Svejedno, dejtonski sistem nikada nije prestao težiti da Bošnjaci budu što manje Bošnjaci i muslimani, a što više da postanu samoprogonitelji, samomrzitelji, odnosno, da budu bivši narod. To makar treba priznati, obznaniti, znati, jer je suludo graditi iluzije da poredak koji je izrastao na genocidu, bude išta drugo osim genocidan.

Kad to znamo, da živimo u poretku koji želi naš nestanak, onda je lakše tražiti lijek i boriti se. Problem je ako pristanemo da u sebi stalno tražimo grešku, kako bismo opravdali te srpske, hrvatske i ove „hadžemovske“ mržnje prema nama, a upravo se to od naše javnosti traži. Nije mali broj indoktriniranih Bošnjaka koji su povjerovali kako je grandizoni Svjetski bošnjački kongres nešto što Bošnjacima donosi štetu, a kako je jedan od najvažnijih svjetskih muslimana dr. Mustafa Cerić neko ko preko Kongresa hoće, bejagi, da vlada. Pa potrebniji je dr. Cerić Bošnjacima, nego Bošnjaci njemu – shvatimo to već jednom! – jer je dr. Cerić svukud prispio i bez nas.

Nama je čast da nas vodi dr. Cerić, to javno i glasno govorimo, ma šta o tome mislili razni Hadžemi Hajdarevići. Ali zbog takvih kompleksaša, koji nam truju narod, mi smo dužni dodatno objašnjavati šta se dešava, bez mnogo riječi, direktno i otvoreno.

Za nas je napad na Svjetski bošnjački kongres sastavni dio dejtonskog genocida nad Bošnjacima. Za nas je svaki napad na bošnjačko uzdizanje, življenje, djelovanje – nastavak genocida u Srebrenici. Mi više ne mislimo takve javne napade zvati ikako drugačije osim genocidom. Jer ti napadi imaju cilj da nas ne bude. A nas ima. I biće nas. Inša Allah. (Magazin Saff)