Meadin MRNDŽIĆ: Okreneš se oko sebe - svi BOŠNJACI, svi MUSLIMANI! Hvala Allahu! Neka nas, neka se ima ko boriti za svoje – DRŽAVU I VJERU! Samo, neka iz nas progovara ono ljudsko, neka iz nas progovara – iskrenost, odanost i VJERI i DRŽAVI, ljubav, bratstvo, sloga, poštovanje, zadovoljstvo, saosjećanje prema drugom čovjeku, prema bratu i sestri. Neka iz nas progovaraju riječi, ali one koje će pratiti djela! Riječi i djela nek' su nam jedno! Ako su dvoje, onda smo i mi dvoje!

Susreće čovjek čovjeka. Susreću se ljudi na putanjama životnim. Susreću – i oni isti, i oni različiti. Isti po vjeri, po boji, po narodnoj i jezičkoj pripadnosti, po raznim životnim uvjerenjima. I različiti po istom. Pomisliš svi jednaki, a kada se više zagledaš u njih, kada ih više osejriš, vidiš da su svi različiti. Svako svoje ima, svako je drugačiji od onog drugog. Tako je i sa nama – BOŠNJACIMA, i sa nama – MUSLIMANIMA! Svi smo isti – I SVI SE VOLIMO, i svi smo različiti – I SVI SE MRZIMO! Toliko se „borimo“ jedni za druge, da nema jačih u toj borbi, ali ... ta borba danas je jako rijetka, javlja se samo kada pojedine stigne neki težak i bolan trenutak u životu. Javlja se onda kada u tom trenutku bola pojedinca oni dobri pokažu svoju dobrotu, saosjećanje, pa onda i one loše podstaknu da bar na tren budu dobri!

Zajedno smo samo u trenucima tuge, bola, žalosti! Tu nam drugi i drugačiji mogu pozavidjeti! Jačih od nas nema! No, ti trenuci su rijetki, pa ... više se bavimo podapinjanjem, zavidnošću, mržnjom, ogovaranjem, laganjem, jer ovo nam je preokupacija u trenucima radosti, uspjeha, sreće! U trenucima koji su česti!

Takvi smo mi BOŠNJACI, takvi smo mi MUSLIMANI! Volimo se, a u isto vrijeme i mrzimo! Na pola smo puta. Ometeni, smeteni! Ne znamo ni kuda bi, ni šta bi! Svi smo neko, a svi smo niko! Sve je u nama više dunjaluka, sve je u nama više materijalnog ... Rijetki su oni koji prikupljaju za ahiret, koji prikupljaju duhovno! Blago je bitno! Dunjalučko! Ahiretsko može sačekati, samo dokle i do kada!? Ne daj Bože, možeš zakasniti! Smrt te pretekne i gotovo! Ništa blago tad' ne vrijedi!

Okreneš se oko sebe - svi BOŠNJACI, svi MUSLIMANI! Hvala Allahu! Neka nas, neka se ima ko boriti za svoje – DRŽAVU I VJERU! Samo, neka iz nas progovara ono ljudsko, neka iz nas progovara – iskrenost, odanost i VJERI i DRŽAVI, ljubav, bratstvo, sloga, poštovanje, zadovoljstvo, saosjećanje prema drugom čovjeku, prema bratu i sestri. Neka iz nas progovaraju riječi, ali one koje će pratiti djela! Riječi i djela nek' su nam jedno! Ako su dvoje, onda smo i mi dvoje!

VJERA nas sigurno ne uči lošem, VJERA nas ne vodi zlu, mi smo ti koji biramo putanje. Mi smo ti koji biramo hoćemo li biti dvolični ili jednolični. Mi smo ti koji biramo hoćemo li sa svojim bratom ili sestrom biti ISKRENI i dok ih gledamo u lice i dok im pričamo iza leđa. Mi smo ti koji biramo hoćemo li im u lice pokazivati ljubav, a iza leđa mržnju! Mi smo ti koji biramo hoćemo li ih čuvati od ogovaranja drugih, od laži drugih, od zavidnosti drugih, od, od, od ...

Kazujemo kako život leti, kako nemamo vremena, a ko je tome kriv!? Niko drugi do mi sami, mi koji ne znamo rasporediti svoje vrijeme. Mi koji uvijek imamo vremena ogovarati, prenositi tuđe riječi, krasti sve što se ukrasti može – i mislima, i riječima, i djelima! Za to nam vremena ne manjka, imamo ga napretek!

Kada treba učiniti dobro djelo, misliti pozitivno, govoriti lijepe riječi – tu zakažemo! Vremena nemamo, jezik nam se saplete, pa …

Nemamo vremena za dobre stvari, nemamo vremena za činjenje dobra prema drugima, nemamo vremena za pomoći drugima, nemamo vremena zijaretiti druge, nemamo vremena odagnati brigu nekome, nemamo vremena izmamiti osmijeh na lice nekome, nemamo vremena i … NEMAMO VREMENA! A, vremenom se Svevišnji kune u Knjizi!

Pitani ćemo biti kako smo ga iskoristili, koliko smo VREMENA poklonili drugima, i na koji način! Jer, nismo sami na ovom svijetu, pa da svo vrijeme možemo “pokloniti” samo sebi! Nismo sami, pa da možemo kazati kako nas se drugi ne tiču, barem onoliko koliko treba da nas dodiruju njihovi životi, problemi, tuge, radosti, sreća! Nisu ni oni sami na ovom svijetu, pa da sebično grabe sve sebi, ne mareći za druge! Svi ćemo biti pitani šta smo u vremenu darovali drugima, a šta uzeli od njih za sebe – njihovo!

Vrijeme leti po volji Gospodara svjetova! A, djela ostaju! Budi BOŠNJAK, Budi MUSLIMAN, koji će iza sebe ostaviti hairli trag! Budi onaj koji čini dobro, koji voli i kojeg vole! Onaj koji se poštuje i kojeg poštuju! Onaj koji misli dobro i o kojem misle dobro! Onaj koji radi dobro i sa kojim rade dobro! Budi ČOVJEK, iako je čovjek danas teško biti!

Vrijeme leti … i mi hodimo ka Kraju boravka na ovom i Početku boravka na onom svijetu! Zato, pazi! Hoćeš li Kraj u Džehennemu ili Početak u Džennetu???