Mr. Sedad BEŠLIJA: Posmatra li se vlast kao struktura, ispostavilo se da od "sekularne" Turske Bošnjaci nisu imali nikakve koristi. Osim, možda, poneku štetu. Gdje su bili Turci, naprimjer, između dva svjetska rata (poslije 1923.), kada su Bošnjaci satanizirani? Gdje su bili u Drugom svjetskom ratu? Gdje su bili u komunističkom periodu, kada govorimo o bošnjačkom identitetu općenito? Na koncu, gdje su bili za vrijeme agresije, izuzev poneki značajan potez iznuđen velikim pritiskom muslimanske javnosti u Turskoj.

Primjetno je da se posljednjih sedmica vodi "tiha" međubošnjačka polemika u vezi turskog angažmana (općenito) u BiH i posebno među bošnjačkim narodom.

Svako iznosi svoje stavove koji su različiti (neki i dijametralno suprotni) shodno subjektivnom doživljaju koji je, ustvari, posljedica više faktora u razvoju svakog pojedinca. I ništa ne treba čuditi. Ako je naša domovina dobila išta od procesa početkom 90-tih, onda je to svakako sloboda govora i mišljenja.

Međutim, bilo bi korisno, zarad što objektivnije slike, poredati određene podatke i činjenice te imati ih u vidu kada se tematizira bilo nekadašnji bosansko-osmanski ili aktuelni bosansko-turski odnos.

Povijesna je činjenica da je bošnjački narod svoj "srebreni" ili "zlatni" (nazovite ga kako god) period proživio u okrilju ili poretku kojeg su "izumili" i donijeli Turci. Kada tu vremensku epohu suzimo i na najmanji okvir, radi se o najmanje dva i pol stoljeća. Ogroman je to komad historije! Nekim Bošnjacima danas imponuje nastup aktuelnog turskog premijera kada tamo nekima očita nekakvu verbalnu bukvicu. A zamislite pretke koje je predvodio čovjek pred kojim je bukvalno drhtala cijela Evropa. Ogromne su to razlike!

Naravno, bilo je i onih manje poželjnih i konfliktnih decenija. Kada se vođe nisu razumjeli niti su kompoziciju svirali istim notama. No, kada se pada, teško je ostati uspravan.

Vratimo se u sadašnjost. Najprije treba znati da je "sekularna" Turska jedan, a "proislamska" Turska sasvim drugi pojam. To su dva svjetonazora. Ništa čudno, nešto što postoji kod svakog naorda.

Posmatra li se vlast kao struktura, ispostavilo se da od "sekularne" Turske Bošnjaci nisu imali nikakve koristi. Osim, možda, poneku štetu. Gdje su bili Turci, naprimjer, između dva svjetska rata (poslije 1923.), kada su Bošnjaci satanizirani? Gdje su bili u Drugom svjetskom ratu? Gdje su bili u komunističkom periodu, kada govorimo o bošnjačkom identitetu općenito? Na koncu, gdje su bili za vrijeme agresije, izuzev poneki značajan potez iznuđen velikim pritiskom muslimanske javnosti u Turskoj.

Dakle, u jednom stoljeću Turska (bilo kakva) za Bošnjake haman nije ni postojala, a ni Bošnjaci (u BiH) za takvu Tursku.

Međutim, kada se analizira odnos "proislamske" Turske onda se može vidjeti suprotan smjer kretanja stvari.

"Proislamska" Turska je svoje intenzivno djelovanje u BiH započela u toku agresije, preko humanitarnih organizacija i obrazovnih institucija. Taj proces je tinjao sve do 2002. godine i konačnog dolaska na vlast u Turskoj i "proislamskih" političara. Upravo, posljedice tih, i svih narednih, izbora i Bošnjaci počinju osjećati sve intenzivnije iz dana u dan, pa sve do danas. Moglo bi se kazati da koliko Bošnjaci osjećaju negativne posljedice svojih izbora u zadnjih desetak godina, toliko mogu, ako hoće, vidjeti pozitivne posljedice turskih izbora.

Primjera radi, Turska razvojna agencija u BiH djeluje već 18 godina. U samo zadnje dvije godine potpisala je protokole za oko stotinu projekata. Radi se o velikim materijalnim izdacima. Sadržaj tih projekata je izgradnja, obnova, popravak, materijalno-tehnička podrška i slično. Nismo čuli o nekim malverzacijama, namještenim tenderima i slično. U našoj zemlji djeluju i turski kulturni centri. U njima se na različite načine školuju i mnogi Bošnjaci. Pružaju podršku u učenju jezika, odlasku u posjetu Turskoj, pružaju uslugu bibliotečkog fonda i slično. Također, tu su i obrazovne institucije, osnovne škole, koledži, univerziteti...

Nove generacije se školuju na savremenim osnovama pripremajući se preuzeti breme upravljanja ovom zemljom u budućnosti. Nismo čuli da u tim ustanovama student istuče nastavnika ili da izbode nekog kolegu. U našoj zemlji djeluju i izdavačke kuće koje prevode i izdaju knjige pedagoško-didaktičke provenijencije nastojeći oplemeniti bošnjačku omladinu.

Tu su i mediji koji plasiraju tačne, pravovremene i realne vijesti pokazujući kako i dobra vijest može biti vijest. I još mnogo toga... I sve to prate "proislamski" turski političari koji dođu i obiđu Bošnjake, podijele s njima radosne trenutke, upute im blagu riječ i iskažu ljubav. Ti i takvi Turci Bošnjake, jednostavno, vole. U to se može uvjeriti svaki Bošnjak u svako doba dana i noći u bilo kojem dijelu Turske.

I zar ovo nije svijetla, pozitivna i obećavajuća, istinita priča koju bi trebali na sva zvona pričati? Zar da šutimo o ovome? Zašto Bošnjaci o ovome ne pričaju slobodno? Kao da je sramota to što se dešava u novim bosansko-turskim odnosima?

Naravno da ima i izuzetaka te slučajeva koji nisu baš prijatni. Međutim, Bošnjacima nakon iskustava iz 90-tih, u narednim decenijama ne preostaje ništa drugo nego iskazati veliku dobrodošlicu i poštovanje prema onim narodima i vladama koje im čine dobro.

Bošnjaci bi u budućnost trebali gledati oslanjajući se na one narode koji, prvo, nad njima sigurno neće počiniti genocid, i drugo, na one koji će im koristiti i pomoći u moralnom i zdravom odgoju djece.

A "proislamski" Turci su jedan od takvih otomana.