Albinot MALOKU: Izazovi za Republiku Kosovo i njene građane su još veliki, sa svih aspekata, ali svakim danom zvanična Priština, i to svaka politička garnitura koja je došla na čelu Vlade je dokazala da je interesovana samo za Evropsku perspektivu za Kosovu i cijeli region.

U jednom intervijuu bivši ministar inostranih poslova Srbije i trenutni predsjednik Generalne Skupštine Ujedinjenih Naroda, Vuk Jeremić je kazao da je posjetio više od sto-četerdeset zemalja svijeta da bi lobirao protiv priznavanja Republike Kosovo, kao suverene i neovisne države. Izgleda, da je sav taj novac budžeta Republike Srbije, koji je potrošen od strane bivšeg ministra inostranih poslova u tim posjetama, Vuka Jeremića išlo uzalud, kad je u pitanju lobiranje protiv priznavanja države Kosovo, a jedini dobit to što je lobirao da bi dobio glasove za izbor na mjestu predsjednika Generalne Skupštine UN-a. Priznavanja na adresu Republike Kosovo nikada nisu prestale i još nastavljaju.

Nakon proglašenja neovisnosti Kosovo su odmah sljedećeg dana priznale SAD, Velika Britanija, Francuska, Turska, Kosta Rika, Albanija i u roku od 10 dana još 13 država. Od zemalja regiona samo Bosna i Hercegovina i Srbija nisu još priznale formalno-pravno Republiku Kosovo, kao suverenu i neovisnu državu. No, poslije sporazuma iz Brisela, između Srbije i Kosova, ove države koje su izašle nesporazumnim raspadom iz bivše Jugoslavije, razmjenjuju svoje predstavnike između sebe. Uskoro će zvanična Priština poslati svog predstavnika u Srbiji, te zvanični Beograd svog predstavnika na Kosovu. Jedino, država Bosna i Hercegovina nije nikada učinila ništa po pitanju poboljšanja zvaničnih odnosa između Sarajeva i Prištine. Za razliku od, npr. Grčke koja nije još priznala neovisnost, ali je komunicirala i na zvaničnoj bazi sa Kosovom, tj. posjetom ministra inostranih poslova Republike Kosovo, Envera Hodžaja, koji je pozivom od strane svoga kolege u Atini, posjetio Grčku.

Prije 17. februara 2008. godine, kada je Kosovo proglasio svoju neovisnost u koordinaciji sa Briselom i Vašingtonom, bilo je puno glasa da će u momentu kada Kosovo proglasi neovisnost, bi će jako loše, pa možda će se destabilizovati i region i Evropa, a za kosovske Srbe, ne daj Bože pakao. Za cijelo to vrijeme težak put je pratio ne samo Kosovo, već sve one zemlje koje su dokazale uz argument da će neovisnost Kosova biti jedino riješenje koje će donjeti mir i stabilnost u ovom dijelu Zapadnog Balkana.

Izazovi za Republiku Kosovo i njene građane su još veliki, sa svih aspekata, ali svakim danom zvanična Priština, i to svaka politička garnitura koja je došla na čelu Vlade je dokazala da je interesovana samo za Evropsku perspektivu za Kosovu i cijeli region.

Do danas je ukupno stotinjak punopravnih članica Ujedinjenih Naroda priznalo kosovsku neovisnost, a u procesu odluke o priznavanju su još i Arapska Republika Egipat i Tanzania. Taj broj svakim danom ide dalje. Poželjno bi bilo da Bosna i Hercegovina bude 120 država koja je priznala i stupila diplomatske odnose sa Republikom Kosovo. (*www.albinotmaloku.com; Objavljeno i u časopisu DIWAN)