Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||||||||||
|
Kolumne
PALESTINA – KRIK BEZ GLASA
Ustvari, ne posmatra mirno! Sa darom samoodređivanja i samoodlučivanja on strastveno uživa, gledajući ili uzrokujući (to je isto), smrt nedužnih! Nema slučajnog zla! Ljudsko pojedinačno nedjelo može biti slučajnost, ali čovjekova nedjela u kontinuitetu su zlo, a to onda znači njegovo određenje! Čemu se onda možemo nadati kao ljudska rasa? Bježeći od izraelsko – palestinskog sukoba, te vraćajući se istom, kao i svim tekućim žarištima, mi svjedočimo propadanje mnogih ljudskih vrijednosti, koje civilizaciju čine civilizacijom. Dok katili medijski ispiru javnost svojim interpretiranjem ratova i angažovanja u njima, kao odbrani civilizicijskih tekovina, razumom obdareni prepoznaju da je po srijedi veliki trik , iza koga se jasno vidi samo jedna surova borba, a to je ona između dobra i zla! U vezi rečenog, čovjek ne može a da se ne upita, kojeg boga (namjerno malim slovom) slave ubice nevinih ljudi? Koga boga slavi Izraelac koji, svojom voljom, snajperom ubija petnaestoro palestinske djece, i još se time , po „Twitter-u“, hvali? Ili, u našem slučaju, kojeg boga su slavili ili slave mnogobrojni srpki koljači, te njihovi lideri poput Karadžića, Mladića, Dodika…ili još gore, sveštenik Kačavenda, koji je dugo, u ime boga (!?), prskao svetom vodicom „junake“, blagosiljajući ih u pohodima na bošnjačku nejač?! Kakvu korist mi imamo danas od saznanja, da je ta voda bila govnava, Kačavenda peder a srpski junaci koljači naše djece, ako rezultati tog klanja, žive u postojanju onoga sto se zove RS?! Bez obzira koliko nas to boljelo, zločin se Srbima isplatio, što je jedan veliki evropski presedan, koji ne može ostaviti ni Evropu nekažnjenom. Kazna, danas, možda
Zar stotine i hiljade pronađenih bošnjačkih leševa svake godine, nisu dovoljan dokaz njihovih zločina? Zašto šuti običan bosanski pravoslavni čovjek? Zar treba međunarodni sud da potvrdi da je mrtvo bošnjačko dijete, izvađeno iz neke jame, strašan zločin pred kojim zastaje um, pa da neki obični Srbin reaguje! Zašto šuti običan bosanski pravoslavni čovjek? Zar nije dovoljno znati da se zločin desio, da se ustane protiv njega? Zašto šuti običan bosanski pravoslavni čovjek? Zar duge povorke zelenih tabuta, nisu dovoljan dokaz da se bosanski Srbin zastidi i napokon ustane protiv ubica iz svog naroda? Zašto šuti običan bosanski pravoslavni čovjek?
Jer, ljubav je divna i moćna “sredina”, u kojoj se razlike smanjuju, a istosti naglašavaju! Svako onaj ko je ikada iskreno pokušavao “zaroniti” u ljubav Božiju, zna tačno o čemu govorim! Katolički svećenik u Gazi Manuel Musallam poziva muslimane da uče ezan sa tornjeva crkava, pošto je izraelska vojska srušila mnoge džamije, jer “molimo se Jednom Bogu”, kako kaže! I…onda, dah insanu zastane pred širinom duše tog pravog kršćanina, koji je spoznao Jednog Gospodara! Čovjek uhvati sebe da traži oprost od Tvorca zbog misli koje ga , griješnog, nekada obuzmu, a onaj “čip” u svijesti bogobojaznog, koji se “pali” samo na ljubav, zadrhti od vreline i izgura vrele istoke niz obraze. Jedna za palestinsku djecu, druga za bosansku i treća za svu djecu svijeta, nevino stradalu! Bosna je i te kako komotna za sve one koji je vole, ali je pretijesna za mržnju i ljubav! Amblemi, vjere, krstovi i polumjeseci… ne dijele ljude, već nevjere koje nose! Ako se Bošnjaci budu morali ponovo tući za Bosnu, uvjeren sam da će se tući za Ljubav, kao što su to činili i u zadnjem ratu! Ta činjenica me, prije svega, čini ponosnim što pripadam dičnom bošnjačkom narodu, koji je u svojoj historiji uvijek imao mjesta za drugog i drugačije! Ljubav prema čovjeku je velika Allahova nagrada, spoznajem to svakog dana, sve snažnije i potpunije!
Nakon nedvosmislene podrške izraelskim zločinima u Gazi, koji svakim danom poprimaju, sve više, oblike genocida, i koga osuđuju i mnogi Jevreji širom svijeta, Dodik se srozao do dna sa koga se ne bi smio uzdići više nikada! Mnogo će zla biti upamćeno od ovog nečovjeka, ali njegovo podržavanje Izraela u likvidaciji djece i civila u Gazi, samo zato sto su muslimanska, svaki Bošnjak i uopće pošten čovjek, morao bi upamtiti! Jer, to je šifrirana poruka Bošnjacima, skoro identična onoj Karadžićevoj, kada četnik reče, pa se ukaka, “da će muslimanski narod nestati”! Ako Dodik podržava genocid protiv palestinskih muslimana, zar još ostrašćenije ne bi suportovao neki novi srpski, nad Bošnjacima, koji bi ga učvrstio na položaju i produžio politički život! Zato bi se njegova izjava trebala uzeti ozbiljno i urezati u onaj prvi alarmanti signal osobne svijesti, koji govori, da imamo posla sa bjesnim psom,koga treba, ili zatvoriti da ne ugrožava druge, ili angažovati šintera da mu rep odsječe! Kupeći predizborne poene i praveći inteligentno – viteški imidž “ober” srbende bez kraja, on se nevješto zaglavio, (valjda zbog velike glave), između likova srpskog ideologa Dobrice Ćosića i nadri junaka Miloša Kobilića*. Međutim, za prvog mu nedostaje veći IQ a za drugog kobila (po mogućnosti srpska), koju bi dojio, pa se Mile, u nedostatku pomenutog, odlučio za raspoložive varijante: nacionalizam (kojim “pali” dežurne Srbe) i flašu rakije (koju doji umjesto kobile)! Na žalost, kod Srba, svaka mašina, koja se loži na troprst i rakiju, dobro „fercera“. Nazivati ga četnikom, zvuči mi nekako afirmativno jer mu se, na taj način, pripisuje ideja, koju, kakva god bila, ti sljedbenici mraka, slijede! Dodik je jedno šuplje srpsko golo bezličje, podvoljno - opanačko - dupelisko i usmrđeno ništa! Vrijeme će pokazati i dokazati, a ja sam ubjeđen, da će ga na kraju ispljuvati i njegov narod! Jer, ništa on njemu nije ponudio osim krvi, stradanja i nacionalizma! Dakle, u odbrani sebe, Dodik je i Srbima i Bošnjacima nudio, i nudi, samo strah!
Na žalost, nama Bošnjacima nije ništa novo slušati takve pozive! Naše su majke organizovano i sistematski silovane od strane srpske vojske, naše sestre i žene takođe. Ne mora čovjek biti Bošnjak da bi osjećao tugu! Dovoljno je biti samo čovjek! Obeščašćivanje bošnjačke žene je srpski eksperiment elaboriran ’92-‘95 a sve u cilju postizanja političkih ciljeva Srbije i njenih satelita. Izraelski uglednik vrlo dobro zna šta znači dirnuti čast muslimanske žene, kojoj je Allah s.w.a., u hijerarhiji vrijednota, dao posebno visoko mjesto. Udariti na njenu čast, znači udariti u srce islamske porodice, kao osnovne i najvažnije socijalne ćelije! Jedan od razloga dolaska Božijih poslanika je bio odgoj ljudi što čini porodicu kolijevkom poslaničkih učenja. Srušiti kolijevku, znači duhovno uništiti muslimana, koji razoružan tom snagom, postaje običan kurban za klanje! Slično se dešavalo u zadnjem bosanskom ratu, kada su Bošnjaci, kojima su pobijene cijele familije, jednostavno stojali u redovima za klanje, ne pružajući otpor srpskim koljačima. Zato, i kada bi samo deset ljudi na Planeti ostalo, da Bog da dragi Bog pomeo sve proklete silnike i čovjekomrsce, te zvijeri koje, ne samo što ubijaju druge ljude, već osmišljaju nove načine, kao ih poniziti i ubiti. Neka Bog proklete i kazni sve one koji pozivaju na silovanje majki, na ubijanje trudnica i djece! Neka Bog kazni i one koji štite takve ili zatvaraju oči pred stravičnim zločinima, kojih je Planeta puna! Amin! Znaju li, katili, da zločin i mržnja ne daju mnogo alternativa preživjelom. Oni porađaju novu mržnju, zbog koje stradaju drugi, u suštini, nevini! I tako zlo, na žalost, preživljava. U očima prognanih, silovanih, izranjavanih, poniženih…, a uvijek neki takvi prežive, njihove svetinje pod svodom nebeskim, zemlja, kućica i srećica u njoj, su razlozi zbog kojih će lahko krenuti u novi boj i umrijeti, ako treba. Zato, silnici, ne palite domove dobrih, jer rušite rasadnike života, u kojima je rasla ljubav i za vas! Rušeći njihovo, vi i svoje rušite, u refleksiji vremena, koje vas nadživljava, a izdanke doživljava! Jer, sreća stanuje gdje je srce prepozna! Samo se jedno mjesto na svijetu zove dom! Koliko ljudi, toliko različitih sreća, koliko srca, toliko i njenih boja! I svaka je u pravu, jer voli svoje! Kraj začaranog kruga može prekinuti samo pravda: priznanje genocida, hapšenje zločinaca i povratak na svoje! To je jedini način da se žrtvama i počiniocima zločina pruži šansa za neku zajedničku budućnost! Međutim, od oficijelnika iz Srbije, kao i entiteta RS, priznanja ne dolaze, a ako se i dogode, to su hrabri izleti časnih pojedinaca, koji održavaju bošnjačku svijest zdravom! Egipat. Drevna zemlja sa bogatom i slavnom prošlošću i siromašnim sramnom sadašnjošću. Zemlja gdje general vojske pravi vojni puč i skida regularno izabranog predsjednika sa vlasti, istog onog koji ga je unaprijedio u čin generala, te, pod izgovorom zaštite države i naroda (nije rekao kojeg ?) zavodi vojnu diktaturu, koja mu služi kao most do konačnog cilja – predsjedničkog mjesta države Egipat! Naravno, mjerkanje moćne predsjedničke pozicije, omogućava mu Saudijska Arabija i Zapad, a ponajviše crni čovo još crnjeg obraza, koji, zbog nečega, živi u Bijeloj kući! Jer, ne miriše uglješa Muslimansko brastvo, islamistički pokret koji svoje vrijednosti temelji na Kur’anu (tako kažu), a ne na pro-zapadnim vrijednostima (?!), baš kao da se Genera, maršal i predsjednik Sisi Muslimansko bratstvo aktiviralo u Čikagu ili Vašingtonu, a ne u dalekoj muslimanskoj bliskoistočnoj zemlji?! Helem neise, general Abdel Fatah el Sisi je sisajući njegovu sisu, hrabro, i belćim “demokratski”, dospio do predsjedničkog mjesta. On sretan, uglješa sretan! A narod? Koji narod? Aha, narod?! Pa i on je isto sretan, jer jadna mu majka ako kaže da nije! Ali, hajmo malo unazad, da bi bistrije gledali naprijed! Muhamed Morsi je bio, dobar ili loš, legitimno izabrani predsjednik Egipta, nakon održavanja prvih historijskih demokratskih izbora. Kao vođa “Stranke slobode i pravde”, proizašle iz pokreta Muslimansko brastvo, kandiduje se i pobjeđuje na izborima! Tako Egipat dobiva za predsjednika vrlo sposobnog magistra metalurgije sa Kairskog univerziteta i doktora “Amerikanca” sa Kalifornijskog državnog univerziteta, ali, kako će vrijeme pokazati, ne i ideološki podobnog insana za Zapad. Za podobnost je bilo potrebno odreći se Muslimanskog bratstva, što Muhamed Morsi očigledno nije htio. Stoga, general Sisi preuzima sve sisalačke funkcije i na kraju, proglašava se, prvo, za maršala, pa onda za predsjednika! Tako Sisi izrasta u zapadnjaka, Mr – podobnog „Sisonju prišednjaka“. Mr Sisonja hapsi sve što miriše na Muslimasnko bratstvo, zatvara više od 20 000 ljudi i organizira likvidacije aktivista te uglednih ljudi tog pokreta. Čim se popeo na prijesto, Sisi zove ađutanta i proglašava (onako usput, poslije ručka) Muslimansko bratstvo terorističkom organizacijom (kažu da je htio, poslije večere, proglasiti i egipatske beduine Marsovcima, ali mu ponestalo dekreta)?! Uglješa i egipatska klika mu aplaudiraju na demokratiji i stvaranju nove “terorističke” organizacije?! Predsjednik Morsi završava u zatvoru, a šta će mu donijeti dan, zavisiće od dužine uglješine ruke. Ruka kratka, slaba nafaka za Sisonju, i ko zna, možda ode i Muhamed, u njegovoj nervozi, preko glave! Ruka duža, Egipat se crveni od muslimanske “raznobojne” krvi, regularni predsjednik ostaje u zatvoru, a general salutira Bijeloj kući! I vuk sit, i ovce poklane, a predsjednička fotelja čvršća neko ikad! U ovom nefunkcionalnom i raspamećenom svijetu, diktirane smutnje jedino funkcioniraju skoro perfektno! Tolerancija i slobodoumnost skoro da i ne postoje! Boga nigdje, a usta Ga puna kod svih! To je nešto što nas, valjda, sve spaja između nacija i vjera, više ili manje, ovako ili onako. Laž izrasla u lažuriju, razlozala se u sve pore egzistentnosti a izgovara se kao istina! I svi se na nju pozivaju: I ubice, i pederi, i političari, i teroristi… Interpretirajući je na svoj način ubice postaju heroji, pederi - hudnjaci uskraćenih prava, političari - poštene naivčine, a teroristi - oni koji brane svoj prag! Čudni su oni koji govore suprotno. Njih je malo, ili se slabo čuju! Po Ameriku bitan, koliko i Kunta Kinte – afrički crni rob na američkim plantažama pamuka, egipatski general - predsjednik Sisi, ostaće zabilježen kao “čovjek” koji se, pazi čuda, nameće kao pregovarač, spasioc ili katil, ne samo svog, nego i palestinskog naroda (čitaj Gaze)! Tako bi jedan posprdni general i “hunta prišednjak”, inače ljubimac Saudijske Arabije, koja je takođe striktno protiv Muslimanskog bratstva, mogao uskoro naći u situaciji da određuje sudbinu dva naroda. To bi se vjerovatno i dogodilo, da Hamas nije prepoznao igru i radije pristao na smrt u borbi protiv Izraela, nego li na hamalska vješala egipatskog marionetskog predsjednika, koga je počela hvatati panika zbog porastanja nezadovoljstva Egipćana – svjedoka masovnih likvidacija palestinskih civila od strane Izraela! Porodica Saud je jako sretna što je Muslimansko bratstvo desetkovano u Egiptu, i čini sve da njegovi ogranci, pa i palestinski Hamas, budu uništeni! Tako Egipat, Saudijska Arabija i Izrael postaju troglava aždaha, koje guta bespomoćni paletsinski narod! Zatvorivši, sa svoje strane, jedinu kopnenu granicu sa Gazom (čak i humanitarnu), Egipat je osudio sve Palestince Gaze na smrt, i isporučio ih izraelskim haubicama i tenkovima, kao meso na tanjiru, koje se nema gdje skloniti! Onda, ko ima pravo optuživati samo Izrael što čini, šta čini?! On je izvršilac svoje ali i tuđih arapskih želja! Crni čovo iz Bijele kuće, bez obzira na volju i snagu, ne bi mogao ovako drsko suportovati Izrael, da nije braće Arapa: Saudijaca, Egipćana i Emiraćana! Saudijci (čitaj porodica Saud) i egipćani (čitaj Sisi) su odlučili da iskorijene Muslimansko bratstvo i Hamas kao njegov ogranak, i ako Gaza i svi njeni stanovnici trebaju da nestanu zbog toga, nestaće! Sa njima bi nestala i prijetnja njihovim sultanskim i kraljevskim tronovima, koje Muslimansko bratstvo, svojim djelovanjem, ugrožava! Na drugoj strani, kao neko ko bi eventualno imao upliv u rješavanju palestinskog, i uopće bliskoitočnog problema, ostaju usamljeni Turska i Iran, koji ne djele politiku troglave aždahe (Izrael, Saudijska Arabija, Egipat), ali takođe ne dijele ni stavove oko sirijskog rata, u kome je Turska uz sunitske “pobunjenike” (kojih ima oko 75% od ukupne populacije), a Iran alavite** (oko 10% od ukupne populacije) na čelu sa Bašarom El Sadatom, preko koga održava vezu sa šiitskim Hezbollahom u Libanonu. Popaljeni Irak, koji gori u frakcijskim borbama, je prostor za svakojake političke i vojne ekperimente, u kome samo Kurdi profitiraju stvarajući polahko svoju državu, potpomognuti Amerikom!
Na njemu nema bratske žali za siromašnim i nevino stradalim, ali, i te kako, ima osmjeha za „Lorensa“! Na arapskim je rukama muslimanska krv do lakata. I nije važno jesu li oni šije, sunije, vehabije…Svi uživaju da sa tuđinom ubijaju svoje, radi nafake od nekog „svog izvora nafte“, koja im preostane od “Lorensa”, kada on uzme svoju gibiru. I nikome ne smeta taj odnos kmeta i gospodara! Naprotiv! Otuda i vatra, koja lahko guta narode i zemlje Bliskog Istoka. Bogu fala da, na drugoj strani, postoji jedna moderna i snažna Turska država, koja i danas drži svjetlo ummeta. U suprotnom, ovaj bi članak o ljubavi i zlu ostao nedorečen! Ne znam zaista koga bih, osim nje, stavio na vagu koja preteže naspram arapskog sluganstva i novih milion američkih dolara u mecima, koje uglješa šalje Izraelu kao pomoć u borbi protiv “terorističke” palestinske djece? Kada bi Diogena digli iz groba i zamolili da pronađe muslimana među silnim arapskim prinčevima i kraljevima, dosta bi svijeća potrošio, dok bi ponekog pronašao. A, može biti, da bi se vratio i praznih ruku, u tamu groba – ipak svjetliju od svjetala arapske današnjice! Zato, da Bog čuva Palestince i tragove po kojima će se, ako Bog da, kad tad, vratiti svojim domovima i svojoj zemlji Palestini - bosanskoj sestri paćenici. U Gazi se ne brane Palestinci i Gaza, već Svijet! U Bosni se, na isti način, svojevremeno branila Evropa! Evropa je izdala Bosnu, a Svijet izdaje Palestince! Nije teško pogoditi zašto. Silnici jesu moćni, ali Gospodareva je ipak zadnja, baš kao i ona prva što je bila – „budi“! Kako onda ne vjerovati u pobjedu onih na pravom Putu? **Alaviti su frakcija šiija, koja se, uz svom vjerovanju, odvojila od njih i otišla korak dalje, uzdižući imama Alija r.a kao božanstvo. Tolerantni su prema alkoholu, praktikuju astrologiju , ne poštuju post, slave islamske i kršćanske praznike i vjeruju u reinkarnaciju božanstava, koje oni vide kao takve. Sunitska i šiitska ulema ih ne priznaje kao muslimane! Inače u 75% sunitskoj Siriji, alaviti su manjina (tek oko 12%), ali su držali apsolutnu vlast, do izbijanja tekućeg rata! * Milos Kobilić, originalno prezime (prema srpskim izvorima), srpskog viteza kasnije preinačeno u junačko i ljepše - Obilić. Interesanto je da Albanci tvrde (izdavačka kuća Palgrave MacMillan izdala knjigu američke profesorke i kosovske lobistice Anne di Lellio) da je Miloš Obilić ustvari bio albanski vitez Millosh Kopiliq koji je ubio turskog sultana Murata, te da su ga Srbi, falsifikujući historijske fakte, „pretvorili“ u Srbina?! |