Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Serijal: Mehmedalija Mehmed Meša Selimović, Ćosićev najveći Srbin nesrpskog "porekla"
DVIJE BIOGRAFIJE JEDNOG MEHMEDALIJE SELIMOVIĆA, PRVA BOSANSKA, OPŠTEPOZNATA I DRUGA VELIKOSRPSKA, ŽIVOPISNO IZNENAĐUJUĆA!
Procitaj komentar

Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 17. November 2014. 19:11:13
Sead ZUBANOVIĆ: Smiješno glupa je i rečenica u kojoj se kaže za Mešu Selimovića da je: Kroz odrastanje hteo da se vrati svojim etničkim korenima i da ga grizla savest što su njegovi preci promenili veru da bi sačuvali imetak! Istina je baš suprotna. Zbog vjere su njegovi dedo i nana spašavajući živu glavu zajedno sa ostalim ukućanima i mještanima, morali zauvijek napustili Bileću ostavljajući iza sebe ogroman begovski posjed. Ovo se desilo zahvaljujući kmetovsko-komitskom pokolju i pljačkanju Hercegovine po srpsko-crnogorskoj okupaciji dijelova države Bosne. Otac Alija mu se iz tog razloga i rodio tokom zbjega 1882. godine u Visokom, a srpski istoričari ga kasnije žestoko ocrniše, nazvaše pijancem, kočijašem i naprasitim čovjekom, samo zato što bi stamen i ponosan Bošnjak begovskog, aristokratkog, porijekla i manira. Takođe ne rekoše da mu je babo 1936. godine doslovno ubijen posljedicama ozakonjene, ovaj put državne pljačke Kraljevine Jugoslavije, provedene pod imenom: „agrarna reforma“, kojom mu je oduzet izvor egzistencije, sedamdeset dunuma zemlje pod voćem. (Dio tog posjeda su po dolasku u Tuzlu kupili pa imanje vremenom proširili generacijama sticanom domaćinskom sposobnošću).
Kada bi se na neki način moglo održati međunarodno takmičenje u izbjegavanju istine prilikom pisanja biografija značajnih pojedinaca, prvo mjesto bi sigurno ubjedljivo osvojili srpski „životopisari.“ Njihovoj vještini ni do koljena nisu najbolji skijaši, slalomaši, koji se takmiče u zaobilaženju štapova sa zastavicama na vratolomnim snježnim planinskim strminama. Nastavljajući tradiciju afirmacije laži kao svog najjačeg oružja, od Kosova do danas, ovi njeni „asovi“, bez trunke stida ne prestaju krivotvoriti činjenice. Naprimjer, svake tri do četiri godine, naizmjenično, u jednoj od beogradskih novina, najčešće u nastavcima, bude objavljena nova biografija Meše Selimovića. Obavezno je jako „obogaćena“ mnogobrojnim detaljima preuzetih iz novinske rubrike koja se mudro zove: Da li ste znali, zaista lošoj zamjeni nekada čuvene: Vjerovali ili ne ... Te nove crtice iz života pomenutog, pogotovo njegovog djetinjstva i mladosti, neprestano se dodaju isto kao da ih neko upravo bilježi pa čitalac ima takav osjećaj da Meša još uvijek, paralelno današnjici, negdje tamo živi i odrasta. Sem imena Tuzle kao mjesta gdje je rođen 1910. i Beograda kao grada u kome je umro i sahranjen 1982. godine, sve ostalo što je u njegovim „novim“ biografijama napisano je potrebno uzimati sa velikom dozom rezerve. Ciljano mnogo toga nije tačno ili još konkretnije, izmišljeno je, do kraja precizno rečeno. U pitanju je kroz historiju Srbima najveći saveznik laž, laž i samo laž! Iz tog razloga se oduševljeni polupismeni čitaoci takvih bljuvotina redovno javljaju redakciji sa porukama tipa: Znamo li mi koliko smo sretan narod što imamo Andrića i Selimovića?! Za razliku od Andrića koji to nikad nije učinio, Meša je nakon knjige o Vuku prešao na srpski ekavski jezik i ćirilićno pismo!

Na samom početku najnovije Mešine biografije nalazi se jedna ogromna glupost formulisana doslovno ovako: Poticao je iz bogate porodice i zato je nosio osećaj krivice što i on nije siromašan(?!) Opšte poznata činjenice da je u Tuzli nakon osnovne škole završio i gimnaziju, a u njoj je, što kao jako pohvalno napomenuše, negirao postojanje Boga! 1930. godine, Selimović je upisao Filozofski fakultet u Beogradu, studijska grupa srpsko-hrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti, koji je uspio završiti jer mu je poslije očeve smrti pomoglo muslimansko dobrotvorno društvo Gajret u čijem đačkom domu se besplatno hranio i spavao. Oni što im je duša slagati napisaše da je Meša kao student svirao gitaru i harmoniku, pisao „pripovetke i pesme“ odlično plivao i još bolje igrao fudbal, po njima bio pravi atleta i družio se kao i za vrijeme svog djetinjstva u Tuzli, obavezno i isključivo samo sa Srbima. Ko može provjeriti da su mu najbolji drugovi iz ranog djetinjstva bili Dejan Vujasinović, kasnije sveštenik, i Rade Popović?! Ovu dvojicu drugara mu u Beogradu zamijeniše, navodno, Milovan Đilas i pametni musliman, Hasan Brkić. (Ovo epitet „pametni“ se jedino može objasniti time što je Hasan tokom rata dobio, a po njegovom okončanju i dalje zadržao nadimak „Aco“ i živio garant u „mešovitom“ braku). A, onda dođe kao hladan tuš nezaobilazna činjenica, ali samo uzgred spomenuta, da zbog fizičkih problema Meša Selimović nije služio vojsku. Neko je ovdje lud, a neko zbunjen. Sa ukočenim držanjem gornjeg dijela tijela koje je pri prvom susretu sa njim svakome upadalo u oči kao neprirodno, glupost je bila reći i da je isti mogao brzo hodati, a ne potrčati. Nije bio ni naročit učenik. Naprotiv, doslovno se kroz školovanje provlačio. Na završnom ispitu iz srpskohrvatskog jezika od profesora Aleksandra Belića dobio je jedva ocjenu šest, a predsjednik komisije profesor Pavle Popović prokomentarisao je njegov način pisanja riječima: Veoma naporan, preteruje u pravljenju stila i upotrebi fraza...“ Od 1935. do 1941. godine je radio kao profesor u Tuzlanskoj gimnaziji, a honorarno i u islamskoj srednjoj vjerskoj školi, Medresi. Za period od početka rata do maja 1943. rekoše da je kao ilegalac često bio u zatvoru. Zbog dramskog dojma spominju se, u vremenskom trajanju od četrdeset i dva dana i željezni okovi na Mešinim rukama i nogama. Ovo za zatvor nije istina jer poznavajući njegovo kasnije mnogo puta iskazano kameleonstvo sigurno je tih godina bio na usluzi, bar kao općinski službenik, ustaškoj NDH-a vlasti. Kad je pobjednik u ratu već uveliko bio izvjestan i Italija kapitulirala, 1943. godine on se prebacio na slobodnu teritoriju i prišao partizanima. Tu, zahvaljujući svom mlađem bratu Teufiku, partizanskom komesaru, upoznaje i od tada datira njegovo prijateljstvo sa Cvjetinom Mijatovićem, kasnije prvim političarom BiH i predsjednikom predsjedništva bivše SFRJ. Tokom te iste godine primljen je u Partiju i oženio se partizankom Desom Đorđić, kažu bivšom gimnastičarkom. I ovo je slagano, jer mu je prva supruga bila muslimanka. Već naredne 1944. godine, našao se u Beogradu, normalno uz bratovljevu i Cvjetinovu intervenciju i pomoć, opravdan svojim lošim zdravstvenim stanjem, gdje je kasnije obavljao „značajne političke funkcije“. (Treba zapamtiti da Meša Selimović do početka i za vrijeme rata ama baš ništa, što se tiče književnosti, nije napisao. A to su već kasne četrdesete godine njegovog života). Evo šta je on o tome rekao novinaru Aleksi Vojinoviću dajući intervju za list Start 1972. godine:

Meša Selimović

-- Počeli ste pisati u ratu? -- Ne, prije njega, samo je to na sreću propalo.
-- Mislite da je bilo loše? -- Sigurno, potpuno sigurno.

-- Je li toga bilo više? -- Pa, jest! Bilo je dosta, ali srećom ustaše su to sve popalile. Poslije rata, odnosno u ratu, počeo sam nešto pisati, srećom je i to propalo!

Umjesto da kao svaki normalan čovjek žali za svojim uništenim trudom i radom, on to što drugi umjetnici smatraju tragedijom, doslovno radostan slavi! Prije toga mu se tokom rata desio jedan krupan događaj koji je rezultirao smrću, tačnije rečeno strijeljanjem starijeg mu brata Šefkije. Kao partizanski oficir kome je povjerena uprava magacinom GUND-a (Glavna uprava dobara), Mešin brat, visoko pozicionirani partijac i oficir napravio je groznu grešku. U tom vremenu strogog partizanskog poštenja, kada se glava gubila za bez pitanja ubranu tuđu jabuku, on je samovoljno prisvojio, tačnije ukrao, kako bi napisano u presudi: Jedan solidan kućni namještaj i još nešto manjih kuhinjskih predmeta. Mjereći vremenom dešavanja, a i njegovom funkcijom, bila je to užasna pljačka jer su u pitanju bile stvari zaplijenjene iz kuća „narodnih neprijatelja“. Presuda je iz tog razloga i glasila: Smrt streljanjem. U kasnijim Mešinim pričama taj lopovluk je sveden samo na jedan vojnički željezni krevet, što nije tačno. Zbog srceparajućeg efekta, oni što retroaktivno prepravljaju događaje od „pamtiveka“ pa nadalje šireći svoju istinu, rekoše da je Šukrija „pomerio“ (vjerovali ili ne tako doslovno piše) taj krevet jer mu se iz logora Jasenovac tih dana trebala vratiti supruga imena Desa Krasojević! Eto i ona po nacionalnosti slučajno Srpkinja! Po njima se u logore išlo i vraćalo kao kasnije u šoping u Trst. A, i tu „Desu“ su, zbog srceparajućeg efekta, garant izmislili. Za ovaj događaj će nakon dvadeset godina Mehmed reći, normalno postupajući po Ćosićevim instrukcijama, da mu je bio inspiracija za pisanje romana Derviš i smrt i razlog da se naljuti na mlađeg brata, ali ni to, postaće jasno kroz daljne opise događanja, nije tačno. Činjenica je da Teufik Selimović, tada visoki oficir OZN-e nije reagovao na hapšenje i strijeljanje brata kao ni sam Mehmedalija Selimović. Meša, koji je čak šta više dan poslije bratovljeve smrti u istoj toj Tuzli, po partijskom zadatku, održao ranije zakazan govor pred okupljenim narodom, takozvanu Javnu tribinu. Po svemu sudeći, osim za ženidbu, u partizanima je bio sposoban još samo za priču. Glumio je i lagao po izlasku Derviša da prebacuje sebi što se tada tako ponašao, a istina je bila na drugoj strani. Presuda kao i njena egzekucija su u tom vremenu bile pravedne. Stati u odbranu Šefkije je značilo braniti lopova, izdajnika Narodno oslobodilačke borbe i njenih tekovina što njima dvojici nije bilo ni na kraj pameti.

Smiješno glupa je i rečenica u kojoj se kaže za Mešu Selimovića da je: Kroz odrastanje hteo da se vrati svojim etničkim korenima i da ga grizla savest što su njegovi preci promenili veru da bi sačuvali imetak! Istina je baš suprotna. Zbog vjere su njegovi dedo i nana spašavajući živu glavu zajedno sa ostalim ukućanima i mještanima, morali zauvijek napustili Bileću ostavljajući iza sebe ogroman begovski posjed. Ovo se desilo zahvaljujući kmetovsko-komitskom pokolju i pljačkanju Hercegovine po srpsko-crnogorskoj okupaciji dijelova države Bosne. Otac Alija mu se iz tog razloga i rodio tokom zbjega 1882. godine u Visokom, a srpski istoričari ga kasnije žestoko ocrniše, nazvaše pijancem, kočijašem i naprasitim čovjekom, samo zato što bi stamen i ponosan Bošnjak begovskog, aristokratkog porijekla i manira. Takođe ne rekoše da mu je babo 1936. godine doslovno ubijen posljedicama ozakonjene, ovaj put državne pljačke Kraljevine Jugoslavije, provedene pod imenom „agrarna reforma“, kojom mu je oduzet izvor egzistencije, sedamdeset dunuma zemlje pod voćem. (Dio tog posjeda su po dolasku u Tuzlu kupili pa imanje vremenom proširili generacijama sticanom domaćinskom sposobnošću). Tada su, po ko zna koji put, preko noći, Bošnjaci zemljoposjednici postajali fukare. Par godina je Alija uz veliki trud i odricanja jedva uspijevao prehraniti porodicu organizujući prevoz ćumura sa planine Majevice u Tuzlu. Umjesto ovih činjenica u modifikovanom tekstu se kaže: Mešin otac je kao špediter propao na „menicu“. Pa jeste propao, ali zato što je silom prilika morao biti prevoznik jer nije mogao živjeti od bezvrjednih mjenica koje su mu date na smješno male iznose umjesto oduzete zemlje, i to sa odgodom naplate od trideset i više godina. Ostavši bez izvora prihoda, doslovno opljačkan i ponižen, u punoj snazi sa 54 godine života od posljedica moždanog udara, Mešin otac je pun gorčine napustio ovaj svijet. Oni „slalomaši“ su zbog stvaranja utiska svoje visoke obrazovanosti iskoristili za istu dijagnozu drugi termin pa napisaše da je umro od „apopleksije.“

Nastavit će se, inša-Allah!

VRH


  Dossier: Sead Zubanović: Mehmedalija Mehmed Meša Selimović, Ćosićev najveći Srbin nesrpskog "porekla"
» MEŠA SELIMOVIĆ JE IME VELIKOSRPSKOG PROJEKTA
Eset Muračević | 25.11.2015 20:58

Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
24. March 2024 13:46
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
09. March 2024 20:20
» „NIKO NEMA ŠTO SRBIN IMADE“
31. January 2024 17:16
» „VI STE NAS POBILI“
20. January 2024 16:55
» ŠTA ONO REKOŠE TARABIĆI?
12. January 2024 17:58
» „DRMA MI SE NA ŠUBARI CVEĆE“
28. November 2023 16:07
» NOVINARI, OD HEROJA DO REKETAŠA
10. November 2023 00:37
» ĆOSIĆEVO SUNCE VIŠE NIJE DALEKO
31. October 2023 21:09
» DOKTOROV DOKTORSKI MARIFETLUK
21. October 2023 23:30
» SRAM TE BILO, DUBROVNIČE
07. October 2023 15:44
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif