Mr. Fatmir ALISPAHIĆ: Medijska tišina koja se nadvila nad ovaj događaj sigurno nije realni odsjaj važnosti izbora u „Preporodu“. Ovu instituciju danas jedva da čujemo u javnosti, što očito odgovara onima koji projektuju minorizaciju Bošnjaka. Sama činjenica da bi sa dr. Selmom Rizvić sve postalo drugačije – jer je njen program okrenut omasovljenju i programskom obogaćenju djelatnosti - dovoljan je razlog da se sa znatiželjom očekuje ishod 12. skupštine BZK „Preporod“.

U subotu, 20. decembra, održat će se 12. skupština Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ na kojoj će delegati izabrati da li će i u naredne četiri godine ovu najvažniju bošnjačku kulturnu zajednicu i dalje voditi dr. Senadin Lavić, ili će na čelo „Preporoda“ doći dr. Selma Rizvić, inače, kćerka obnovitelja „Preporoda“ dr. Muhsina Rizvića. Lavić je profesor na Fakultetu političkih nauka i prvu širu afirmaciju doživio je kao predsjednik „Preporoda“, a Rizvićeva je vanredni profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za računarstvo i informatiku, i šefica Odsjeka za elektronski grafički dizajn na BHRT, te aktivni sudionik obnavljanja „Preporoda“ u kome je volonterski radila kao izvršni sekretar u ratnim i poratnim godinama kada su realizovani najvažniji „Preporodovi“ projekti.

Izbori u "Preporodu" između Senadinovog ljevičarenja i Selminog bošnjaštva O DR. LAVIĆU: Nije nikakva tajna da je dr. Lavić vezao „Preporod“ za Krug 99, za one medije i instance odakle je proteklih godina širena islamofobija i odakle se ismijavala bošnjačka baština. Upravo u svome Izvještaju Lavić priznaje da je „Preporod“ – „uvijek ustrajavao na kritičkom dezavuiranju preuveličavanja, glorifikacije i mitomanije bošnjačkog kulturnog bića“. O DR. RIZVIĆ: Dr. Selma Rizvić nije odrasla u lamentaciji, već u ambijentu zalaganja za afirmaciju bošnjačkog duhovnog bića, prvo, prateći rad oca Muhsina, potom sudjelujući u obnovi „Preporoda“, u kome je, evo, već 23 godine član najužih organa. Napose, dr. Selma Rizvić je jedan od najvažnijih stručnjaka na Balkanu za digitalizaciju kulturne baštine i dala je nemjerljiv doprinos virtuelnoj vizualizaciji bošnjačke prošlosti. Pokretač je, između ostalog, Virtuelnog muzeja genocida nad Bošnjacima, projekta koji je upravo odbijen od „Preporoda“ i njegovog predsjednika Lavića.

Iako pripreme za 12. skupštinu „Preporoda“ prolaze bez medijske pozornosti, riječ je o važnom događaju za bošnjačku kulturnu i političku zbilju, jer se kroz kandidature dr. Lavića i dr. Rizvić prelamaju dva bošnjačka koncepta: prvi koji je zatvoren i redukcionistički, naslonjen na ideološke matrice izvan onog kruga koji su trasirali prethodni predsjednici „Preporoda“, prvenstveno, Muhsin Rizvić i Munib Maglajlić, a drugi, otvoren, mobilizirajući, okrenut savremenim modelima komunikacije i djelovanja. Mogla bi se ustanoviti i podjela na ruralne i urbane osobine, na provincijalnu iskompleksiranost i prestrašenost od srpsko-hrvatskih sudova, a koja se manifestira redukcijom identiteta i malograđanskim fascinacijama; a s druge strane je ona urbana bošnjačka drskost koja se ni u vrijeme srbokomunističke strahovlade nije povijala, već je nosila terete odmazde. Kritičari prepoznaju dr. Senadina Lavića kao nosioca prvog, a dr. Selmu Rizvić kao nosioca drugog koncepta.

O "Preporodu" danas jedva da čujemo u javnosti, što očito odgovara onima koji projektuju minorizaciju Bošnjaka

To aktuelno skretanje „Preporoda“ ulijevo najbolje se ogleda u rečenici iz Izvještaja koji će podnijeti Senadin Lavić, za period 2010-2014., u kojoj se kaže da je „Preporod“ – „otvoreno protiv etničke getoizacije bošnjačkog naroda i pokušaja da ga se svede na etničku skupinu“, a što korelira sa onim pseudograđanskim nastojanjima da se Bošnjaci „etnički degetoiziraju“ i određuju kao Bosanci, ma koliko u tom bosanstvu ne bilo Srba i Hrvata. Nije nikakva tajna da je dr. Lavić vezao „Preporod“ za Krug 99, za one medije i instance odakle je proteklih godina širena islamofobija i odakle se ismijavala bošnjačka baština. Upravo u svome Izvještaju Lavić priznaje da je „Preporod“ – „uvijek ustrajavao na kritičkom dezavuiranju preuveličavanja, glorifikacije i mitomanije bošnjačkog kulturnog bića“ – a što su osobine koje se teško mogu odnositi na bošnjački narod koji nikada, poput Srba i Hrvata, nije uspio u realnom kapacitetu valorizirati i cijeniti svoje kulturne vrijednosti. Šta više, ovim optužbama da neko u Bošnjaka nešto mitomaniše i glorificira, upravo se nastoje bošnjačke bitnosti držati u izolaciji, u stalnom strahu de se neko neće naći uvrijeđen ako Bošnjaci svjedoče sebe.

Dr. Selma Rizvić, pak, dolazi iz jednog drugačijeg ambijenta, iz porodice koja je i sa očeve i sa majčine strane (Akšamija) podnijela velika iskušenja u vrijeme srbokomunističke diktature. Ipak, dr. Selma Rizvić nije odrasla u lamentaciji, već u ambijentu zalaganja za afirmaciju bošnjačkog duhovnog bića, prvo, prateći rad oca Muhsina, potom sudjelujući u obnovi „Preporoda“, u kome je, evo, već 23 godine član najužih organa. Napose, dr. Selma Rizvić je jedan od najvažnijih stručnjaka na Balkanu za digitalizaciju kulturne baštine i dala je nemjerljiv doprinos virtuelnoj vizualizaciji bošnjačke prošlosti. Pokretač je, između ostalog, Virtuelnog muzeja genocida nad Bošnjacima, projekta koji je upravo odbijen od „Preporoda“ i njegovog predsjednika Lavića.

Medijska tišina koja se nadvila nad ovaj događaj sigurno nije realni odsjaj važnosti izbora u „Preporodu“. Ovu instituciju danas jedva da čujemo u javnosti, što očito odgovara onima koji projektuju minorizaciju Bošnjaka. Sama činjenica da bi sa dr. Selmom Rizvić sve postalo drugačije – jer je njen program okrenut omasovljenju i programskom obogaćenju djelatnosti - dovoljan je razlog da se sa znatiželjom očekuje ishod 12. skupštine BZK „Preporod“.