Enisa MALIĆEVIĆ: Svaka blagodat kojom smo darivani bit će za nas i ispit na Sudnjem danu, i jedino što nas može spasiti jeste da svoje steknuto znanje i kvalifikacije koristimo dobronamjerno sebi i drugima. Nažalost, česti su slučajevi da se u zdravstvenim, školskim i ostalim institucijama dešavaju situacije, da se onaj ”koji k'o biva zna” tako oholo i užasno ponaša prema onome ”koji k'o biva ne zna”. Sa vremenom tako nastaje mržnja prema znanju i prema nosiocima dostojanstvenog i čestito steknutog znanja i umijeća sprovođenja širenja tog znanja kroz razne edukativne institucije, kroz koje su se mnoge generacije odgajale u zdravom duhu i obogatile se zlatnim riznicama.

"IKRE' BISMI RABBIKE-LLEZI HALAK” – ”Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara..." jeste obraćanje Gospodara Uzvišenog robovima svojima, stvorenjima koje je On stvorio i koje je razumom Obdario.

Riječ Čitaj jer prva riječ koja je objavljenja u Kur’ anu. Koliko smo daleko od prakticiranja ove nam naredbe govori aktuelno stanje u svijetu. Nažalost i na veliku štetu muslimana, islamski svijet je nazadovao u stjecanju znanja. Islam, kao jedinu istinsku vjeru žele sprovesti paralerno sa dunjalučkim prohtjevima, poput materijalnog uspjeha i očuvanja svojih ličnih interesa.

Poslanici, ashabi, tabiini, tabi tabiini su disciplinirano slijedili redoslijed prakticiranja islama i sprovodjenje zakona i pravila. Nauka, koja nam je danas dostupna kroz razne kanale, je ista nauka koju su oni spoznali i prakticirali u svoje vrijeme.

Oni su uvijek i stalno prvo podsticali sebe i svoje najbliže na ispravnom i iskrenom tevhidu i na ispravnost u sve do jedne prakse i teorije. U hadisu, koji bilježi Tirmizi, Hakim i Malik, prenosi se da je Muhammed s.a.v.s. rekao: ”Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete držali nećete zalutati, Allahovu Knjigu i moj sunnet.”

Na putu stjecanja znanja spoznajemo tevhid i učimo kako ustrajati na Pravome putu.
Učenjak Imam Malik nas savjetuje: “Uči se lijepo ponašati prije nego što usvojiš nešto od znanja.” Moramo se probuditi iz dubokog sna i istrgnuti se iz nemarnosti koja nam ne dolikuje i zbog koje unazadujemo skoro na svim poljima. Historija nam je dokazala da smo i zbog neznanja vijekovima stradali. Vrijeme je da počnemo sebe podsticati i u sebi usaditi volju, ambicije, marljivost i ustrajnost u izgradnji svoje ličnosti. Dozvolili smo da sposobnost raspoznavanja kvalitet od kvantiteta, kojoj smo odlikovani od Allaha Milostivog, težimo ka kvantitetu u svakom pogledu. Tako smo u sebi poremetili umjeće razlikovanja dobra od zla, istine od laži, pravdu od nepravde. Allah dzh., u suri El-Hadždž, 46 ajet, kaže: "...ali oči nisu slijepe, već srca u grudima." Stjecanjem znanja postajemo samosvjesna osoba, koja funkcionira kvalitetno i pouzdano.

Od lijepog ponašanja jeste i nijjet / odluka da stjecanjem znanja želimo biti od koristi sebi i drugima.

Moramo se ozbiljno pozabaviti problematikom zvanom ”muslimanski međusobni odnosi”, zbog pojave osoba, koje sa tako malo znanja mogu nanijeti ogromne štete u svome društvu i okolini. Pomiješali smo pojmove o vrijednosti stjecanja znanja, a jedan od njih je da se znanjem stekne uglednost kod ljudi, a ne kod Allaha Sveznajućeg.

Allah dž.š. kaže: ”On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.” (El-Beqare, 269) .

Svaka blagodat kojom smo darivani bit će za nas i ispit na Sudnjem danu, i jedino što nas može spasiti jeste da svoje steknuto znanje i kvalifikacije koristimo dobronamjerno sebi i drugima. Nažalost, česti su slučajevi da se u zdravstvenim, školskim i ostalim institucijama dešavaju situacije, da se onaj ”koji k'o biva zna” tako oholo i užasno ponaša prema onome ”koji k'o biva ne zna”. Sa vremenom tako nastaje mržnja prema znanju i prema nosiocima dostojanstvenog i čestito steknutog znanja i umijeća sprovođenja širenja tog znanja kroz razne edukativne institucije, kroz koje su se mnoge generacije odgajale u zdravom duhu i obogatile se zlatnim riznicama. Ako im ne dozvolimo da svojim riznicama obogate svoje društvo, kao i da nemamo učenjaka među nama. Takvo stanje može samo da upropasti jedno društvo, pa čak i naciju.



Davnašnjim narodima je, nakon upute, bila velika blagodat druženje sa učenjacima. Bili su svjesniji od nas da je znanje zdrava hrana za dušu i tijelo i da je, usporedo sa vjerom, donosilo stabilizaciju i brz oporavak nakon datog iskušenja. Čvrsto ubijeđeni da su učenjaci osobe koje je Allah Milostivi darovao umijećem stjecanja znanja, trudili su se da što više nauče od svojih učitelja, ukazivali su im poštovanje i čuvali su njihovu čast.

Time što ne želimo da spoznamo sadržaj i suštinu Kur'ana i ne razmišljamo svojevoljno i dubinski o Allahovim uputama i događajima koji se spominju u Kur´anu, tako otvaramo vrata zabludi, neznanju i razjedinjenu među nama.

Spoznajom Jednoće Stvoritelja i shvatanjem kur’anskih poruka gradimo čvrst i stabilan temelj. Svoj razum nadograđujemo jasnim dokazima, koji nam postaju čvrsti stubovi na utemeljenom fundamentu. Na tom putu ćemo oplemeniti svoj sluh, uljepšati svoj ugled i težiti ka Allahovom Zadovoljstvu. Svoju malenkost ćemo obogatiti vrlinama poslanika, ashaba i odabranih, i postati uzor dobrote i istine. Sebe trebamo naučiti da ne smijemo biti opterećeni svojim vlastitim interesima.

Ravnoteža prakse i teorije steknutog znanja nadogra]uje ličnost jednog muslimana i jedne muslimanke u najljepšem obliku i od velike vrijednosti. Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Ko bude slijedio put koji vodi nauci, Allah će mu olakšati put ka Džennetu.“ (Buhari)