Samo što se pomislilo da je kerina skapala, kada on ponovo zalaja! Ama, ne samo da laje, već zemlju guli mrcina! Lanac mu poprilično dug, od Beograda do Banja Luke, ali ga gazde ponekada produže i do Sarajeva, do Senadovog CD-a, gdje ga ovaj predstavi kao najnovije balijandersko čudo - pas sa naočarima, koji govori!

DŽUKELA: Dževad Balijašević

On, kao takav, postade i predmet rasprava između Bošnjaka i Srba, da li je on zaista pas sa naočarima, ili ostvaren san srpskog praunuka od „proroka“ Tarabića, koji, „jedanred“, ispriča:

„Doće, bre, vreme, kada će nas Srblje da čuva jedan čudan čoek. Neće nam trebati ni oroz ni puška da se bijemo ki junaci. Vidim jednog takvog, kako stasit i lep stoji uz tarabu, sa šubaru na glavu i nož u usta. Konj na njega bel stao, ama bel ki sneg, a on ćuti, bre, i trpi! Ne osvrće se na konja, ma jok bre, samo se smeje i smeje...., a balega mu sipa po čelo i usta! Stoji on ki Draža pod Tito, guta i ćuti, dok jednom ne progovori: “Ajde, bre, konju, prestani malo da sereš, da nešto rečem“!

A kad progovori, časnog mi krsta, taj delija riknu ki Njegoš sa Cetinje. Sipa četaljstvo iz njegova usta, ki balega iz belčeve guzice! Konj balega, junak govori! Pa, junak balega, a konj govori! Izmešali se, bre, ne znaš više, ki šta radi! Čas junak na konju, čas konj pod junak! I tako se nosaše tri dana do podne...kad nešto puče i nebo se otvori. Magla neka posu kuće, livade i vascelo Srblje od nas do Armeniju. Ništa ne vi'iš. A kad se raziđe, videsmo čudo! Konj ne beše konj, već kobila, bre, koja se pretvori u junak! Crn beleg na čelo ostade i na njemu piše ćirilicom, da celi svet razume, Dževad! Ja se prekrsti u san i upita, ju bre kaki Dževad, a ne Milosav ili Živojin, ali se seti' da smo svi rođeni ki muslimani, pa postasmo Srblje kašnje. Pa i ovaj će, da ga Bog sačuva, postati pravi Srbin. Ja se još jenom prekrsti', i zafali Bogu na novu generaciju Srblja! A, on se, junak, bre, pope na dva džaka od cement, pogled hiti niz celu krvavu srpsku zemlju, od Srebrenice do Keraterm i Manjača i uzdanu. A ono tamo, sve se beli bre. Mišljah, nisu labudovi, a ni čadori Čengić Smial age, već grob do groba, čoveče. Ja gledam, ali ne razaznajem zbog radi maglu u moju glavu, čiji li su? Dočim, čiji će da budnu do srpski, junački. I junak, onako sa džakove od cement, razgleda po bele grobove, pa glavu zabaci gore ki mlada nevesta, i poče da govori... Ej, ja kako on besedi, kako kune dušmani, jooj..., da ga samo pokojni Sloba čuja! On peva , bre, cvrkuće ki liturgiju pop Kačavenda! Pa Bože, govorim sam sebi, da mi da se probudim, da donesem vodica iz crkvu, da ga popršćem i posvetim, pa da bude Dževad arhangel, ili da ga Kačavenda razmnoži, i uturi svuda po srpsku granicu, od Karlobag do Viroviticu, da nas čuva ki rast badnjak od dušmani“!

Čekajući na genetiku

Ibro SUHOPOLJAC: Zar psihopatske četničke ubice, koje su svojevoljno odabrali da kolju ljude noževima, da ih ubijaju sjekirama ili čekiċima, da ih peku na ražnju, da im odsjecaju djelove tjela, da im vade oči, da drobe čizmom, poput žohara, tek rođene bebe (kao u Potočarima), da siluju djecu, žensku i mušku...nisu veċ goblini! Zar Dodik, iz čijih stavova kipti krv, nije podvrsta ljudskog biċa!

Dok genetika ne dokaže da li je Dževad Galijaševiċ pas koji govori, po bosanskoj verziji, ili Tarabićev ukršteni san između kobile i junaka, po srpskoj, on osvježen krmećom političkom džigarom, kao bjesna džukela istrenirana da samo reži na Bošnjake i islam, ponovo napada. Ne spominje on genocid nad Bošnjacima, masovne grobnice, jame, vrtače... pune bošnjačkih tjelesa! Ne vidi on silovane Bošnjakinje: majke, djevojke, djevojčice i dječake! Ne vidi on srušene gradove i sela, posrbljenu bošnjačku zemlju! Ne vidi, pas, ni spremanje četnika za novi rat, koga mu gazda Dodik oficijelno najavljuje kroz „Deklaraciju o slobodnoj i samostalnoj RS“. Ali zato vidi, jednog mladog Bošnjaka koji je, u očaju i općoj životnoj besperspektivi, potegao oružje i osvetio svog oca, ubivši jednog i raneći dvojicu drugih srpkih policajaca.

Žalosno je, ako je nastradao čovjek koji nije bio kriv (policajac je bio na spisku potencijalnih ratnih zločinaca), ali, mora se razumjeti da je u Nerdinovoj krivici velika odgovornost organa gonjenja manjeg bosanskog entiteta, koji izbjegavaju da hapse i procesuiraju srpske ratne zločince! Pravda se, u svakoj pravnoj državi, ne smije, i ne može, postizati ličnim osvetama, ali ako pravna država zataji, onda nastaje haos i dolazi do čega je došlo. Lagodan život ratnih zločinaca u RS, njihovo veličanje i podržavanje od strane organa, koji bi trebali da ih hapse, i sam akt ubistva policajca, su neodvojivo povezani. Posmatrati događaj izvan toga, je individualno ili stranačko laprdanje i čisto politikanstvo.



Žalosno je, takođe, što se zauvijek gasi loza Ibrića sa likvidacijom Nerdina, dvadesetak godina poslije svirepog ubistva njegovog oca i ostalih 750 Bošnjaka (ponavljam, 750 Bošnjaka!) kod Bijelog Potoka! Njegov je čisti mladi život bio mnogo vrijedniji od svih prljavih ratno – zločinackih srpkih policajaca zajedno! Informacije kazuju da je čak 4000 Zvorničana, u najvećoj mjeri Bošnjaka, likvidirano te '92 godine, od strane četničkih terorista. Strašna cifra od koje se ježi kosa na glavi! Pitanje slijedi, koliko je Srba procesuirano i kažnjeno zbog tih fašistička orgijanja? Jedan, nijedan, nekoliko...? Kako to branitelji genocidnog entiteta, koji nazivaju Nerdina teroristom, mogu da objasne? Hoće li Srbija, koja je osuđena od Međunarodnog suda za ne sprečavanje genocida nad Bošnjacima, pomagati i dalje tu četničko – fašističku bagru, ili ċe, kao garant Dejtonskog mira (Srbija, pa garant, hm?!), uticati na iste, da se okrenu pravdi i suživotu?
Ne čekajuċi nikakve odgovore, Bosna bi morala užurbati reviziju presude tužbe protiv SRJ – Srbije i Crne Gore, jer se oružjem i ratnim parolama uveliko zvecka. Za tužbu postoje novi dokazi „u odlukama koje je Haški tribunal u međuvremenu donijeo (predmeti „Popović” i „Beara”), kao i u presudama koje se očekuju u predmetima Karadžić, Mladić i ini., a koje mogu biti u funkciji utvrđivanja istine o dešavanjima tokom agresije na BiH“? Bosna mora krenuti u otvorenu diplomatsku ofanzivu protiv Srbije, ili ċe doživjetu reprizu'92, kada je srpska diplomatija, stvorila sve uslove genocidu, koji se odradio kasnije! Revizija tužbe i eventualna presuda Srbiji , kao agresoru na BiH, bi učvrstila BiH, kao državu, znatno više nego sav NATO savez zajedno!

Četnici, kao ljudska podvrsta
Neki teoretičari evolucije, kao Olivier Curry, smatraju da ċe se za nekih 100 000 godina ljudska rasa podjeliti na podvrste, višu i nižu. Ona viša bi trebala biti inteligentnija sa svim dodatnim atributima koji označavaju naprednost i fizičku ljepotu, dok bi niža rasa bila izrazito zla i ružna, nalik na biċa gobline. Upitno je, da li bi do plasiranja njegove futurističke teorije uopċe došlo, da je gosp. Curry imao prilike da sretne samo jednog pravog četnika.

Zar psihopatske četničke ubice, koje su svojevoljno odabrali da kolju ljude noževima, da ih ubijaju sjekirama ili čekiċima, da ih peku na ražnju, da im odsjecaju djelove tjela, da im vade oči, da drobe čizmom, poput žohara, tek rođene bebe (kao u Potočarima), da siluju djecu, žensku i mušku...nisu veċ goblini! Zar Dodik, iz čijih stavova kipti krv, nije podvrsta ljudskog biċa!

Nakon ubistva policajca u Zvorniku, gubitnici su, zasigurno, svi pošteni ljudi. Međutim, ima i zadovoljnih?! Smijuċi se čak i Danu žalosti zbog smrti svog policajca (!?), Dodik poručuje preko štampe da policajac nije nosio oznake BiH i da BiH nema ništa s njim. On se, dakle ne libi smijati ni smrti svog „soldata“, samo da bi pokazao zločinačku mržnju prema svemu sto nosi epitet bosanski. Kakav nečovjek, kakav nesoj! Strahovito je zapanjujuċe koliko je zločinaca poteklo iz skoro beznačajno malog ljudskog korpusa, poput srpskog! Bošnjački je veliki test, što moraju da dijele taj, Bogom darivani, mali komadiċ dunjaluka sa ljudima, koji nisu ljudi. Ali, taj komadiċ dunjaluka je naš, drugi nemamo, i mi se moramo boriti za njega do kraja. Onoliko, koliko ga oni mrze, mi ga još puno više volimo! Sve ima svoje zašto, pa, vjerujem, i ta naša bezrezervna ljubav! Bez svoje zemlje Bosne, Bošnjaci bi bili samo zemlja - dina pjeska koga bi lahko raznijele dunjalučke oluje!
Ne opravdavajući akt ubistva, treba ipak reċi da je Nerdin bio posljedica (preživjela istraumirana žrtva zadnjeg genocida nad Bošnjacima), a ne uzrok, što se prećutava i od Srba i od bošnjačkih zvaničnika. Prvi me ne čude, ali drugi i te kako, što pokazuje da su današnji bošnjački politički lideri izgubili svaku vezu sa vlastitim pukom. Oni su kukavna otuđena inertna masa guzičara i izdajnika, koji žive od jeftinih parola i obećanja. Nema se tu ko izdvojiti! Današnji ojađeni Bošnjak, nema svog predstavnika u vlasti, u svojoj rođenoj zemlji, i na velikoj je političkoj vjetrometini, koja ga, na žalost, može zauvijek otpuhati.

Interesantno je da političke halabuke. u javnosti. nije bilo, kada je prošle godine u Zvorniku, na svom pragu, svirepo ubijen sjekirom Bošnjak povratnik! Ubica je, po običaju, bio Srbin - goblin. Niko tada nije pričao o terorizmu?! Kako Srbi, tako ni Bošnjaci?! Zašto? Ko je „obrađivao“ slučaj tog gnusnog srpskog teroriste? Ko mu je, i da li mu je, privođena i istraživana porodica, prijatelji, kumovi...?! Ša je utvrđeno da je bio motiv zločina? Kojoj je terorističkoj organizaciji pripadao? Na sva ova, i mnoga druga pitanja, niko nikada nije dao odgovor, ali opće je poznato, da srpski ubica nije okarakterisan kao terorista! Kako to? Zašto? Po kojoj logici onda iko ima pravo govoriti o rahmetli mlađahnom Nerdinu, kao teroristi? Ako prvi nije bio, zašto bi onda drugi? U oba slučaja je ubijen čovjek, pretpostavljeno nevin! To što je policajac bio na „državnim jaslama“ a bošnjački povratnik nije, ne određuje teroristu, jer terorizam može biti inspirisan političkim, vjerskim, ekonomskim, rasnim i drugim motivima.

Srpski prvaci, nastojeċi oċuvati rezultate genocida, svjesno i naglašeno igraju na kartu islamofobije koja bi, očigledno, trebala uvrstiti rahmetli Nerdina među teroriste, te umanjiti srpske terorističko – genocidne zločine u očima međunaodne javnosti. Da „neko“ predano radi na tome, pokazuje i ISIL –ova zastava instalirana na Nerdinovom Facebook-u, nekoliko sati poslije njegove smrti, koja je zamjenila naslovnicu na kojoj su bili momak i djevojka.

Genocid bez kraja


A, u gorkoj realnosti, tihi kulturocid, urbicid i genocid nad Bošnjacima u RS se nastavlja (genocid je i negiranje genocida), još od '95 na ovamo: otimačina bošnjačkog zemljišta i posjeda, građene crkava po bošnjačkim avlijama, paljenje kuća, zastrašivanje povratnika, djelovanje Ravnogorskog neonacističkog četničkog pokreta, zabrana Bosanskog jezika, ne priznavanje genocida, srbizacija svih sfera života, mjenjanje imena gradova ili djelova gradova, nedozvoljavanje održavanja komemoracija bošnjačkim žrtvama genocida ili podizanje spomen obilježja, sakrivanje masovnih bošnjačkih grobnica, maltretiranja, napadi na džamije i druge vjerske objekte, premlaćivanja i ubistva povratnika, nemogućnost zapošljavanja, opća životna neperspektiva...

Bošnjaci, u entitetu RS, žive život bez života, i šta onda, pitam se, još mogu izgubiti? Ako vlasti manjeg entiteta to ignorišu, onda grdno griješe! Ako to bošnjački lideri takođe ignorišu, onda su gori od njih! Prosječni Bošnjak u entitetu RS je doveden pred zid, i nemoguċe je predvidjeti kako ċe reagovati, dok se kompletno bošnjačko političko rukovodsto, kukavno saginje pred skoro svakim ozbiljnijim problemom! Nezrelo je politički, i pogubno po bošnjački narod, uzdati se u spas iz Svijeta, koji nas je veċ jednom izdao! Bošnjaci trebaju jednog karizmatičnog vođu, patriotu i neoportunistu! A njega ne stvara stranka! On se rađa ili ne rađa, kao što su se rađali heroji zadnjeg rata. Poratno bosansko vrijeme, a u vezi rečenog, je sušna nerodna godina i Božija kazna za Bošnjake!

Politika entiteta RS, kao i susjedne Srbije, pokazuje otvoreno neprijateljstvo prema Bošnjacima i državi BiH! Dejton je ludačka košulja, koju Srbi stežu ili skidaju, po potrebi! U moru pasjih laži koje traju godinama, Dodik je nedavno rekao i jednu istinu, a to je, da je Nerdinov pucanj bio pucanj u RS. Medutim, to nije bio pucanj u dio svoje zemlje kojeg se Bošnjaci odriču ili ne vole, niti u onaj pošteni dio srpskog naroda, koji tamo živi, već u RS - genocidu tvorevinu, ovakvu kakva postoji danas! Taj je pucanj rekao sve što, za dvadesetak godina, ni jedan bošnjački politički lider nije! To je, po svoj prilici bio, i pucanj u njihovu šutnju ali i u oficijelno „bošnjačko“ Sarajevo, koje odvojeno od gorke bošnjačke realnosti, ne čini skoro ništa da pomogne Bošnjacima u RS. A, oni samo žele da budu svoji na svome, da uživaju sve slobode koje im, kao ljudima, pripadaju, pritom ne negirajući pravo drugima da, u okviru pravne države, žive kako hoċe, uz njih, sa njima ili bez njih!

Čuvar srpstva
Analizirajući lajanje Dževada džukca, dođoh i do paragrafa, u kome kaže:
„Motiv za večerašnji teroristički napad u Zvorniku je, „rušenje Republike Srpske, destabilizacija i Srbije i Srpske, te slanje poruke srpskom narodu da nije bezbjedan, izjavio je ekspert za borbu protiv terorizma Dževad Galijašević“

Fijuu! Kontam, pa ovo ne bi bolje osmislio ni Dobrica Ćosić ! Na četničkoj lažo- džukelijadi, Dževdo džukac je zaista velika srpska četnička nada! Sve mu se ne slaže, baš kako treba! Još mu fale gusle da izgusla svoju laž u novi četnički mit, i postane sveti! Pomislih, gdje je džukeli logika? Laž je laž, ali ipak, treba malo „masti“, koja iole „miriše“ na istinu, da se ista proguta. Ovako, Dževadova laž ostaje suhi četnički prdež, samo užitak uz pasje mu tijelo i um!

Jer, Zvornik , to i idiot zna, nije u Srbiji, već u BiH, tj. entitetu koji se zove RS!? Kako problem u jednom dijelu susjedne države, može rušiti drugu državu, u ovom slučaju Srbiju? Da li, po istoj logici, mi imamao pravo reċi da pogubna srbijanska politika u Sandžaku, destabilizira BiH? Ne, da, možda...?! Jasne note proizilaze iz Dževadovih poruka, iste one koje kažu da nema granice na Drini i kojima se hranilo zahuktalo četništvo od '92 – '95, koljući desetine hiljada Bošnjaka Istočne Bosne ! No, razumije se da on mora „natronirati“ u eter, kako mu naredbodavci kažu! Jer, nije lahko živjeti od izdaje! Biti zaposlen kao izdajnik, znači dokazivati se svakog momenta, i sve do onog koji biva zadnji! Ugovori sa izdajnicima obično ima takvu sudbinu!

Za interesantno je primjetiti takođe, da Dževdo džukela misli kako srpski narod nije bezbjedan?! Pitam se, kako je moguće da je došao do tog zaključka, kada taj isti narod živi, hoda, spava, jede , smije se, igra, rađa djecu, vozi, gradi štale, parkove, obdaništa, kuće, zgrade...po mezarima i masovnim grobnicama Bošnjaka! Zaista, otkuda Dževadu takva misao?

„Bio jednom jedan pas“
“Napadnut je Zvornik, a to je, ustvari, srce ili most između Srbije i Srpske. Ovakva poruka se šalje u momentu kada Srpska preduzima značajnije korake na planu borbe protiv terorizma i uvodi i upravu za jednu takvu borbu, i kada MUP Srpske želi zaista da ovom problemu posveti značajniju pažnju”, rekao je Galijašević.

U gornjem paragrafu, Dževdo džukac šešeljevski naglašava da je bosanski grad Zvornik, srce jedinstvene srpske teritorije, baš kako to četnici desetljećima poručuju! Svako njegovo slovo, svaka njegova misao je kazana da maksimalno osnaži efekte, kojima se veliča srpstvo, četništvo, Srbija i entitet RS, a ponize Bošnjaci, bošnjačke žrtve rata, genocid i država BiH! I Dok SNSD sprema svoje četnike za rat, donoseci „Deklaraciju o slobodnoj i samostalnoj RS“, kao platformu za isto, dotle Dževdet pseto govori o značajnim koracima entiteta RS (!?), na planu borbe protiv terorizma, a teroristi su, pogodite ko, Bošnjaci (?!), isti oni koji su preživjeli srpski teror i genocid?! Nikada, za mog života ne čuh, da je majka Bosna iznjedrila većeg izdajnika „Bošnjaka“, (barem je rođen kao takav) koji, radeċi za četnike i protiv svog naroda, tako ostrašćeno i beskrupulozno manipuliše istinom! Pomislih, živjeće murtat, sve dok mu otrovni jezik bude lovio Bošnjake, a kada se jednom umori „i ujede kuvara“, gazda će ga sačmom za isluženu divljač, a la Risto Đogo, „isjeckati na dva, na tri“... Pogrebna pjesma mu je podavno spremljena, „Bio jednom jedan pas“! Ko ne vjeruje, neka provjeri na donjem linku!



Nego Dževdo, prije nego pandrkneš, a dobro pandrkno, ako Bog da, kad' god pandrkno, Bošnjaci ti veċ danas, radosno izjavljuju pokoj kerinjoj duši! Zemlja ti bila lahka k'o cement, što si „hap'o“, dok si bio četnik početnik i mlađahna seoska fukara! Kada god, prolazeċi pored Maglaja, osjetimo teški smrad, znaċemo da ne dolazi od Natronske celuloze, veċ od tvojih četničkih tragova! Nikada te neċemo zaboraviti!

Zabluda koja traje
U kontekstu rečenog, na um mi pade i Skender Kulenović, veliki bošnjački pjesnik, koji je, slaveći komunizam u partizanima, i svjedočeći zločine ustaša nad srpskim življem, onako po bošnjački, mehka komšijska srca „ugravirao“ osvetu u naraštajuća poratna srpska pokoljenja, kroz pjesmu Stojanka majka Knežopoljka! Uz njegovu poeziju rasli su novi mladi partizanski četnici, sa tri prsta i dvije mržnje – ali ne prema Švabama i ustašama (što bi se očekivalo), nego prema Bošnjacima i zemlji Bosni!? Da logika kod srpskih zločinaca postoji, ovo bi bilo začuđujuće, ali nje, naravno, nema, kao što nema logike ni u bošnjačkoj mazohističkoj dobroti. Mi smo što jesmo, a i oni su ono što jesu! Danas se i srpske stražnjice daju, nebi li se plagijatski „troprdi“ domogli izvornih „troprsta“ i moćnog „Dojčlanda“, gdje med i pederluk teku kao mlijeko, dok se Bošnjaci ubijaju, kao zečevi, gdje god se trefe i stignu!

U nedostatku razumijevanja i ljubavi (valjda), pročitah nedavno da se neki Hrvat u Hrvatskoj oženio pravom kravom (kažu da je Šarulja bila nevina junica, lijepa imena i dobra vimena), a dva pedera, Srbin i Hrvat, takođe demokratski javno vjenčali. „Love in the air“, tele sa ljudskom glavom ili neka nova vrsta balkanskih „četaša“, mogli bi biti nusprodukti te shebane stvarnosti, koja, čim ostari dovoljno da se historijom zove, i protabiri „istorijsko - povijesne S-H fakte“, može zaprijetiti Bošnjacima novim genocidom, kao uzročnicima svakog zla, od Stojanke majke Knežopoljke, do pedera i nevjeste krave! Ako ste pomislili da nema logike u svemu što napisah, u pravu ste, ali opasnost za Bošnjake ipak ostaje, kao logičnost proistekla iz odnosa svih dosadašnjih S-H nelogičnosti prema njima! Jer, nikada zemlja Bosna niti Bošnjaci, nisu nanosili zlo komšijama, dok su oni koristili, skoro svaku, priliku, da nas zakolju, prisvoje, razaberu, prekrste, pokradu... Zato se izreka, „čuvajte šlajboke, dok se cigani svađaju“, preinačuje u, „čuvaj se Bošnjače, dok se S-H pederi taslače“!
Nekada je u Banja Luci jedna ulica, valjda u znak zahvalnosti, nosila ime Skendera Kuklenovića, a poslije poslednjeg rata (poslednji, u Bosni, ne znači što i zadnji), vidi čuda, Srbi je preimenovaše u Stojanka majka Knežopoljka. Tako nebesko srpstvo odbaci slavnog pjesnika, ali ostavi njegov uradak da zvoni osvetom, kao uskršnja zvona, nekim novim troprstima. Izlazeći iz pjesme, i noseći ručak umornim četničkim koljačima, koji pobiše na desetine hiljada nevinih Bošnjaka, i srpka majka Stojanka ukaka svoju pregaču, te izdade ideale pjesnika Skendera! Da je pjesnik živ, sigurno bi umro još jednom, ali ovaj put od ibreta! Aveti te naivne bošnjačke ljubavi ostali su da žive u mnogim nama, do dan danas, kroz naše dobro ili strah! Za prvo spomenuto, svako zna, vakat nije! Jer, zla su vremena, i dobri ljudi su slabiċi! Za drugo nikada nije ni bilo! Vrijeme je hrabrih, mudrih i odlučnih! Zato, valja nama prema sebi, gdje sve pobjede počinju i svi odgovori leže. Mi smo osuđeni na sebe, ili nestanak!