ENGLESKI / ENGLISH

---

Na vijest o presudi Radovanu Karadžiću za genocide u Bosni, dokazani prijatelj Bosne David Scheffer je napisao komentar, kojeg prenosi “Project Syndicate” u odsjeku “World Affair”. Zbog važnosti objektivne analize i pouke za sve ljude dobre volje u našoj zemlji, nudimo prijevod Scheffer članka kao poruku i pouku šta nam je dalje raditi.

---

David SCHEFFER: Žrtve, bosanski Muslimani, čekali su decenijama da međunarodni sud donese odluku da je etničko čišćenje koje su pretrpjeli - posebno 1992. godine, koja je bila najgora godina sukoba - bilo u cilju genocida. Značajno je da je tribunal proglasio da je Karadžić kriv za zločine protiv čovječnosti tokom rata, jer ove vrste zločina mogu biti jednako monstruozne kao i genocid. Tribunal je također ustanovio da je genocid (ubijanje muslimana i "nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede") počinjen kada su bosanski Srbi napali sedam pretežno muslimanskih općina 1992. godine.

CHICAGO – 24. marta, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osudio je Radovana Karadžića - političkog vođu bosanskih Srba tokom rata 1990-ih godina na Balkanu - na 40 godina zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. To je presuda koja će duboko uticati na međunarodno pravo, koja će odvratiti one koji bi inače počinili zlodjela, te otvoriti mogućnost političkog pomirenja u Bosni i Hercegovini. Ova presuda je baš podsjetila vođe u bezakonju, poput onih u Siriji, Sudanu, Južnom Sudanu, Rusiji i Islamskoj državi, na njihovu podložnost na međunarodnu pravdu.

Međutim, potencijalni ratni zločinci nisu jedini koji trebaju pažljivo razmisliti o ovoj presudi. Karadžićevi zapaljivi stavovi - "Muslimani ne mogu živjeti sa drugima", rekao je jednom prilikom - i dalje odjekuju u mračnim uglovima uplašene Evrope koja se bori da primi stotine hiljada muslimanskih izbjeglica i podsjećaju na domaće predsjedničke kampanje Donald Trumpa i Ted Cruza u Sjedinjenim Američkim Državama.

Prije dvadeset godina, 1996. god., bio sam viši savjetnik Madeleine Albright, tadašnje američke ambasadorice u UN-u. Vršili smo konstantan pritisak na Nacionalno Vijeće sigurnosti SAD-e za hapšenje Karadžića. On je bio optužen pred Haškim tribunalom godinu dana ranije, zajedno sa generalom bosanskih Srba Ratkom Mladićem, čije je suđenje u Haagu u toku. Međutim, godinama su obojica izmicali hapšenju, dijelom jer mnogi NATO američki zvaničnici nisu još uvijek bili spremni da prihvate rizike koje su ta hapšenja podrazumijevala.

Kriv je ... za genocid nad Bošnjacima u Bosni!!!

Ta neodlučnost je bila greška. Godinama je dozvoljeno Karadžiću i Mladiću da utiču na bosansku politiku i da se hvalisaju u inat vladavine prava. Njihova suđenja, nakon hapšenja u Srbiji prije manje od deset godina, otkrili su dokaze o aktima divljaštva neviđena u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Karadžićevi zločini su bili primarni razlog što je tadašnji predsjednik Bill Clinton osmislio mjesto američkog ambasadora za pitanja ratnih zločina, gdje je Senat potvrdio mene da popunim to mjesto u Clintonovom drugom mandatu. Karadžić je potonuo svoju zemlju u dubine pakla, a onda, nakon što je optužen za svoje zločine, pobjegao je.

SAD je morala stalno slati izaslanika za pomoć u izgradnji i podršku tribunala koji bi njega i druge nalogodavce zločina stavio pred lice pravde. I zaista, njegova osuda ponovo pokazuje da je SAD igrala ključnu ulogu u potrazi za međunarodnom pravdom, sa početkom u Nürnberg, a koja se nastavlja do današnjeg dana.

Žrtve, bosanski Muslimani, čekali su decenijama da međunarodni sud donese odluku da je etničko čišćenje koje su pretrpjeli - posebno 1992. godine, koja je bila najgora godina sukoba - bilo u cilju genocida. Značajno je da je tribunal proglasio da je Karadžić kriv za zločine protiv čovječnosti tokom rata, jer ove vrste zločina mogu biti jednako monstruozne kao i genocid. Tribunal je također ustanovio da je genocid (ubijanje muslimana i "nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede") počinjen kada su bosanski Srbi napali sedam pretežno muslimanskih općina 1992. godine.

Sarajevo, glavni grad, pretrpio je tri godine snajperskog djelovanja, granatiranja i taktiku izgladnjivanja, koja je ubila hiljade bosanskih Muslimana. Dok je Zapad oklijevao, Karadžić je održavao opsadu i težio ka istrebljenju stanovnika ovog grada. Tribunal ga je osudio za "širenje terora," masovni ratni zločin i za ubistvo civila u Sarajevu, u biti označavajući ga kao teroristu, koji se ne razlikuje od onih koji danas uništavaju živote muslimana, Jazida i kršćana u Iraku i Siriji.

Najzad, okrutna taktika Karadžića u maju 1995. god. da iskoristi UN mirovne snage za taoce kako bi zastrašili NATO donijela mu je još jednu osuđujuću presudu za ratne zločine. Ovo će se imati na umu kad se mirovnjaci budu pozivali na rješavanje konfliktnih situacija diljem svijeta.

Presuda bi mogla imati važne posljedice za političku budućnost Bosne i Hercegovine. Dejtonski mirovni sporazum, kojim je okončan rat 1995. god., još uvijek nije ujedinio etničke grupe u Bosni i Hercegovini, a zemlja ide dublje u previranje, na ivici raspada. Tokom moje posjete Bosni, žrtve Karadžićevih zločine su mi rekle da im je prvo potrebno da vide istinu prije nego što se mogu pomiriti sa svojim srpskim komšijama.

Autor u vremenu potrage za srpsko-crnogorskim ratnim zlocincima

Do sada, istina je bila spora u dolasku. Sadašnji predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, koristi poricanje genocida kako bi održao svoju moć i podstakao separatizam ispunjen mržnjom. Ali presuda Karadžiću za genocid osakatila je njegovu propagandu podjele. Sa ovom presudom, možda zbližavanje između muslimana i Srba konačno može početi.

Pouka koju političari u Evropi, SAD-u, pa i na drugim mjestima trebaju izvući iz presude je da se igraju sa vatrom kada se bore za izbornu prednost napadima na muslimane. Kao što događaji u Bosni 1990-tih i danas u Siriji i Iraku tako tragično pokazuju, plamen kojeg oni raspaljuju može lahko postati požar.

Karadžić će se žaliti na presudu. Ali, na kraju, oni koji su preživjeli njegove strahote će biti u stanju da prestanu živjeti u prošlosti i počnu gledati prema budućnosti.

Bosanski prijevod: Amina Mulabdić