Autor: Elmedina Muftić

Elmedina MUFTIĆ: Ono što Bošnjaci, a i Izetbegović kao legitimni predstavnik koga su isti izabrali na izborima može da uradi jeste da prihvati iskreno pokajanje, ali ne i da oprosti. jer jedini koji mogu oprostiti su mrtvi, a živi nemaju pravo zaboraviti. Međutim, svjedoci smo da iskrenog pokajanja nema i da ne dolazi s onu stranu mračnog vilajeta, što govori da svijest o stravičnosti počinjenog genocida i zla kojeg su počinili nije proradila kod srpskog naroda što svakog dana iznova potvrđuju. I zato se ne treba stidjeti reći da je najveći moralni čin borba za ukidanje genocidne tvorevine kao legla fašizma, genocida i izvora najvećeg mračnjaštva dvadesetprvog stoljeća.

"Ja sa sobom ne donosim oprost, niti zaborav. Jedini koji mogu oprostiti su mrtvi, a živi nemaju prava zaboraviti." (Chaim Herzog)

Na svijetu ne postoji narod koji je na tako bukvalan način razumio riječ tolarancija, oprost, pomirenje kao što su Bošnjaci. Svaki dan pokazujemo sve više naivnosti koja prerasta u glupost koja nas vodi u pogrešnu interperetaciju nedavne prošlosti. Ne čudi nas nastojanje agresorske strane da na lažima dobije bitku za interpretaciju agresije i genocida, nego nas boli što naši političari to dozvoljavaju odnosno za račun ne znamo čega im pomažu u tome.

U razgovoru za banjalučke „Nezavisne novine“ bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je između ostalog kazao "bošnjački političari ne traže ukidanje RS", što je vrlo teška izjava. Jest da je Bakir Izetbegović dobio najviše glasova birača koji su mu dali povjerenje i ukazali priliku da provede programsku platformu SDA koja između ostalog zasnovana na jednistvu, teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH, što Bakir priznat ćemo ovakvim izjavama dobrano krši. Ne razumijem ko je još od političara (jer Bakir priča u množini) dao legitimitet B. Izetbegoviću da govori u njegovo ime. Koliko smo upućeni da veliki broj bošnjačkih političara javno govori o nastojanjima i želji za ukidanjem tvorevine koja nema pravni legitimitet postojanja, jer je nastala na genocide (presuđenom za Srebrenicu). Time sve što je nastalo na genocidu je pravno nelegitimno, tako i genocidna tvorevina nazvana Republika Srpska. Što znači da Bakir Izetbegović o legitimitetu i postojanju genocidne tvorevine na način na koji govori i na koji se odnosi spram iste može govoriti samo u svoje lično ime, nikako u ime bošnjačkih političara, niti u ime SDA, jer vjerujem da u SDA postoji ograman broj ljudi koji genocidnu tvorevinu doživljavaju rak ranom bošnjačkog naroda, a ponajmanje smije da govori u ime bošnjačkog naroda, na čijim je kostima i nevinoj krvi nastala ista. Bakir bi trebao da se više bavi narodom koji ga je izabrao, nego što se bavi "velikim izjavama" koje ga sve više udaljavaju od onih čije interese treba da brani i predstavlja. Tzv. Republika Srpska je nastala na genocidu koji je pred Međunarodnim sudom pravde i haškim presudama, kao i pred domaćim sudom u BiH, potvrđeno da je genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici. Postoje jasni i neoborivi dokazi koji pokazuju da je i u sedam drugih gradova počinjen genocid nad nesrpskim stanovništvom, to što su haške sudije donijele političku presudu, to ne znači da genocid nije počinjen. Ne boriti se i ne tražiti ukidanje RS-a je vancivlizacijski čin, najviši oblik dehumanizacije, najgrublji način vrijeđanja žrtava genocida, kao i ubijanje istih po drugi put. Ukinuti genocidnu tvorevinu mora da bude nacionalna platforma, strateški cilj svih političkih partija koje u sebi baštine antifašističko opredjeljenje, demokratiju i poštivanje ljudskih prava i sloboda.

Ne boriti se i ne tražiti ukidanje RS-a je vancivlizacijski čin, najviši oblik dehumanizacije, najgrublji način vrijeđanja žrtava genocida, kao i ubijanje istih po drugi put. Ukinuti genocidnu tvorevinu mora da bude nacionalna platforma, strateški cilj svih političkih partija koje u sebi baštine antifašističko opredjeljenje, demokratiju i poštivanje ljudskih prava i sloboda.

Ukidanje genocidne tvorevine je jedini put kojim se može u najmanjem obliku zadovoljiti pravda i žrtvama dati satisfakcija. Ukidanje genocidne tvorevine je imperativ svakog čovjeka koji pravdu i istinu smatra stilom života. Jedini način da se djelimično iskupimo pred žrtvama genocida jeste ukidanje tvorevine koja je nastala na smrti, progonu, silovanju...

Niko, pa ni Bakir Izetbegović, nema pravo da u ime žrtava oprašta njihovim dželatima. I treba da zna da se Bošnjaci nisu svađali niti su željeli rat, genocid i agresiju da bi se sada mirili. Ono što Bošnjaci, a i Izetbegović kao legitimni predstavnik koga su isti izabrali na izborima može da uradi jeste da prihvati iskreno pokajanje, ali ne i da oprosti. jer jedini koji mogu oprostiti su mrtvi, a živi nemaju pravo zaboraviti. Međutim, svjedoci smo da iskrenog pokajanja nema i da ne dolazi s onu stranu mračnog vilajeta, što govori da svijest o stravičnosti počinjenog genocida i zla kojeg su počinili nije proradila kod srpskog naroda što svakog dana iznova potvrđuju.
I zato se ne treba stidjeti reći da je najveći moralni čin borba za ukidanje genocidne tvorevine kao legla fašizma, genocida i izvora najvećeg mračnjaštva dvadesetprvog stoljeća.

Na kraju da podvučem, Bakire, u BiH u vremenu srpsko-crnogorske agresije nad Bošnjacima je počinjen genocid, a Vučićevu terminologiju o zločinima na svim stranama, možeš koristiti kada sa njim na Kalemegdanu zaigraš partiju šaha.