Nimalo se ne začudih ovom duhovitom postu na FB.

Džavid BEGOVIĆ, mr.sci.: Mi smo apsolutni krivci za ovakvo stanje, profesore, jer narod nema bolju ponudu na izborima i to isključivo zbog naše apstinencije. Da se akademici odvaže i napune izborne liste akademicima, narod bi morao birati samo akademike. Ovako, prepuštamo da nam se na listama serviraju svi oni koji hoće, pa i nepismeni, koji su dovoljno moćni da kupe dovoljan broj glasova i da nam dovoljno zagorčavaju život.

Rado sam, kao i do sada, prisustvovao i aktivno učestvovao u radu tribine Foruma bošnjačkih intelektualaca posvećenoj referendumu u manjem entitetu koju je vodio predsjednik Foruma prof. dr. Suad Kurtćehajić. Prije početka tribine, morao sam reagovati na “predavanje” jednog uglednog starijeg profesora koji je deset minuta objašnjavao kako nam ne valja politika i kako nas vode nesposobni i nepismeni ljudi.

Rekoh mu:
“Za takve političare smo, profesore, krivi isključivo mi, ovdje u sali i oni kao mi, koji nisu tu. Mi smo ti koji nećemo na liste, nemamo hrabrosti ili imamo previše sujete. Previše smo važni da bi se bakćali izborima i stranačkim skupovima. Mi smo ti koji čekamo da se neko drugi izbori za vlast, da se troši, znoji, izlaže rizicima neuspjeha ili odabiru gubitničke stranke. A onda, kada se oni izbore za vlast čekamo da nas se sjete i da nas pozovu da na bijelom konju ujašemo na neku od udobnih fotelja koje su nam pripremili. I onda smo jako ljuti ako nas se ne sjete, nas koji smatramo da smo neophodni ovoj državi i da život nije moguć bez nas.

Ne dešava se to tako profesore. Onaj koji uzme vlast, uzima i pozicije i radi ono što zna i onoliko koliko zna, a mi ćemo i dalje prepuštati njima “svoja” mjesta i kukati na politiku, na političare, na svoje male penzije i skupe lijekove.

Mi smo apsolutni krivci za ovakvo stanje, profesore, jer narod nema bolju ponudu na izborima i to isključivo zbog naše apstinencije. Da se akademici odvaže i napune izborne liste akademicima, narod bi morao birati samo akademike. Ovako, prepuštamo da nam se na listama serviraju svi oni koji hoće, pa i nepismeni, koji su dovoljno moćni da kupe dovoljan broj glasova i da nam dovoljno zagorčavaju život.

Zato, profesore, meni je došla naknadna pamet, te se odlučih da promijenim, prije svega, sebe, da stanem na crtu i izađem na izbore. Odlučih se da se trošim i da se znojim, da se pridružim istrajnim borcima za bolju budućnost, da uložim svoje znanje i iskustvo i da se ne pitam ‘da li je ovo dobro’ ili ‘šta ako izgubim’.

Posebno me zabrinula izjava jednog drugog uglednog profesora koji mi je rekao da neće izaći na izbore, jer mu se gade političari. Ko će objasniti nepismenom čovjeku nužnost izlaska na izbore, ako su nam profesori nesvjesni važnosti te građanske obaveze.

Mogao sam vam, profesore, pričati do sutra o tome kako trebamo da se aktivno uključimo u stranku i politiku, u neku normalnu političku opciju, ali sam prvo morao sam da napravim taj iskorak, da bih imao kredibilitet da vam pričam o tome. I ja sam, sve do sada, smatrao da se političari trebaju baviti politikom, a mi privrednici svojim biznisom. Ja, koji sam cijelog života gradio i automatizirao industrijska postrojenja po Rusiji, Ukrajini, Njemačkoj, Turskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i mom Sarajevu, shvatio sam da se konačno moram aktivno uključiti i u političku i pravnu izgradnju naše zemlje i našeg Novog grada. Tražio sam stranku koja vodi računa o mladima, koja vodi računa o školovanima, koja vodi računa o borcima i svima onima koji doprinose ovoj zemlji onoliko koliko mogu. Ponosam sam na sve njih oko sebe i one na izbornoj listi jer to što su oni, ja ne mogu nikada biti. Neko od nas će biti zadnji, a to je ono čega se pismeni najviše plaše.
Stanite i vi na crtu profesore, nemojte nam samo držati predavanja. Samo ćemo tako zamijeniti aktere na gornjem postu na FB”