Sanjam pred sabah,
Da u rukama držim bijelu pticu.
Jedno joj krilo zeleno,
Drugo plavo.
Na jednom, zlatom optočen polumjesec,
Na drugom rascvjeto ljiljan.
Pustih je,
i ona se vinu k nebu.
Razbi oblake,
Otjera munje,
Dohvati sunce.
I više nije ptica već zastava,
bijela i čista.

Probudih se,
a u Sandzaku me dočeka blagdan,
Dan zastave.
Selamih ga.


Autor: Sanela Halković, novinarka i knjževnica iz Sjenice.