Autor: Mehmed Meša Delić

Suze i nišani su
kao upitnici i uskličnici
poslije genocida u Srebrenici.

Na haremu Potočara suza zasija
šehidska duša u njoj svijetli
sa dna mezara.

I kada grana u Potočarima procvijeta
šehidska duša je grije
sa dna mezara.

I kada mjesečina miluje šumu nišana
šehidska duša šuti
sa dna mezara.

I kada se El – Fatiha uči
šehidska duša amina
sa dna mezara.

I kad šehidska duša šuti i govori
onda treperi buduće lišće
u šumama kroz koje su gonjeni.

Zbog toga Bosna oboli u sebi
šta šehidi skriviše, da ih ubije bagra,
da ih više ne gledamo.

Gledali bi ih do dna vremena
trenutak genocida ostavi nam
suze i nišane.

U trenutku vječnosti Bosna
se sama od sebe otvori kao Časna knjiga
uvijek na istom mjesu u Srebrenici.

---

Krhko znanje

Zašto nam je krhko znanje?
Ko zna – Ah, niko, ništa ne zna.
Možda nam je pao mrak na naš (raz)um,
a možda smo i zaboravljivi
pa se mnogih važnih stvari ne sjećamo
da bi se opet zlo moglo desiti.
Desiti – Velimo,
ali ne znamo da li to želimo,
Ili ne želimo – Da znamo!