Autor: Ibrahim Husejnović

Ali paša sa članovima Prizrenske lige

Ibrahim HUSEJNOVIĆ: Ali paša nas poziva da sačuvamo naša blaga - poput voda, šuma, zdrave životne sredine, da im kažemo da nam "pomoć" i odmaganje njihovo ne trebaju. U tom cilju zdravomisleći narod se digao na noge i kroz dva organizovana protesta stavio do znanja republičkim organima i dijelu lokalne uprave da narod nije na prodaju, te da mu nema opstanka ukoliko mu bogati pojedinci sa strane otmu vodu koju on koristi, a za koju uredno plaća poreze, takse i druge dažbine i terete.

Ali paša Šabanagić, inša’Allah šehid, i ikona plavsko-gusinjske kotline u svoje je vrijeme sa svojim savremenicima i istomišljenicima branio Plav i Gusinje od din dušmana, kako bi njegov napaćeni narod imao toliko koliko smiraja i mogućnosti da biološki opstane na ovim prostorima. Branio je i odbranio ovaj stameni brđanin porijeklom iz Gruamire kod Skadra Ljugu plavsko-gusinjsku, za koju su čuli i dobro ju upoznali najviši zvaničnici Turske imperije, Porte i velikih sila Svijeta.

Ono što su Ali paša, Jakup Ferri, Aljuš Smajlje, mulla Jaho, Rustem i Etem Isa i ostali saborci i istomišljenici branili i odbranili, u dvadeset i prvom vijeku su se oglasili neodgovorni subjekti da nam otmu naše blago zvano vodni resurs, s ciljem i zadnjom namjerom da već bogatim pojedincima van prostora Plava i Gusinja omoguće da budu na stotine i hiljade puta bogatiji no što jesu, a da drevni narod Ljuge plavsko-gusinjske postane isto toliko puta siromašniji i da bude ugrožen sa resursom zvanim pitka voda, voda za navodnjavanje nekretnina, tehnička voda i ostalo.

Glavni akteri ovakve jedne lakrdije i avanture su organi vlasti države Crne Gore, koji su ovoga puta dobili zdušnog pomagača i istinskog partnera za jedan ovakav naum, lokalnu vlast Opštine Plav na čelu sa načelnikom Opštine Plav. Bez održanih javnih rasprava, suprotno volji napaćenog naroda ovoga kraja, oni su po ubrzanoj proceduri, u maniru pravih jurišnika krenuli u kako su naveli djelimičnu eksproprijaciju privatnih posjeda, s ciljem i namjerom da ostvare svoj san i domognu se voda i vodnog potencijala (izvora, potoka i rijeka), koje za građane Plava i Gusinja život znače i koje su im uz čist i nezagađeni vazduh jedino ostale na raspolaganje.

A naš šehid Ali paša koji počiva na mezarju na sigirnom mjestu preko Cafe u Peć kod Crvene džamije, u amanet nam je ostavio da svoj kraj branimo od svakog onog ko hoće da nam ga ponizi i omalovaži, ko hoće da ga pohara i osiromaši i da na taj način sve navedeno učini narodu koji živi na ovom drevnom prostoru.

Ali paša nas poziva da sačuvamo naša blaga - poput voda, šuma, zdrave životne sredine, da im kažemo da nam "pomoć" i odmaganje njihovo ne trebaju. U tom cilju zdravomisleći narod se digao na noge i kroz dva organizovana protesta stavio do znanja republičkim organima i dijelu lokalne uprave da narod nije na prodaju, te da mu nema opstanka ukoliko mu bogati pojedinci sa strane otmu vodu koju on koristi, a za koju uredno plaća poreze, takse i druge dažbine i terete.



A ako bude bilo potrebno, sličnih će protesta biti koliko je dovoljno, kako bi nezasićeni i neodgovorni pojedinci shvatili da ne mogu da čine šta im padne na pamet! Dosadašnjim neodgovornim radnjama Vlada Crne Gore i dio lolakne vlasti Opštine Plav su iskazali neodgovoran odnos prema narodu drevne Ljuge plavsko-gusinjske, za očekivati je da će od svog nauma odustati za sva vremena i da će se javno izvinuti za uznemirenost koju su izazvali kod čestitih Plavljana i Gusinjana.

A naš Paša, Ali paša Gusinjski, nas poziva i sve nas pojedinačno sokoli i od nas traži da mu otvorimo kapije Plava i Gusinja kako bi njegove kosti bili tamo gdje je njegova duša bila za vrijeme svog dunjalučkog života i za koji je prostor vojevao i branio ga od neprijatelja i dindušmana. Ovakvim statusom quo da se našem Ali paši onemogućava vječiti počinak u njegovoj Ljugi, u najmanju se ruku vrijeđa ponos svakog stanovnika drevne Ljuge plavsko-gusinjske i udara na našu inteligenciju.

Na našoj je braći i sestrama u dijaspori da se u cijelom ovom poslu maksimalno uključe i da snose troškove uređenja Ali pašinog memorijalnog kompleksa, kako u Plavu u okviru kompleksa Stare - Carske džamije, tako i u Gusinju u mjestu Kršla gdje su bili njegovi dvori i sjedište, budući da je neophodno da mu se na jednoj lokaciji odredi mjesto za mezar i njegovo uređnje, a da mu se na drugoj lokaciji izgradi i uredi Memorijalni centar. Strankama i njihovim liderima se konačno mora postaviti zahtjev da li u svom programu i naumu žele ili ne žele rješavanje ovog prijeko potrebnog pitanja, koje je još davno trebalo biti riješeno.

Koliko je važno da sačuvamo naše pitke vode, toliko je isto važno da Ali pašu vratimo u mjesto u kojem je radio i djelovao, bez obzira što je on kao Paša naveliko prevazišao lokalne okvire.