Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

U centru Rožaja bi valjalo podići spomenik zahvalnosti državi Njemačkoj
ŠTA TO BJEŠE DOMOVINA ...?
Autor: Velija Murić
Objavljeno: 16. October 2017. 02:10:42

VELIJA MURIĆ: Neodoljivo, trebalo bi, da je domovina ono mjesto ili država koja čovjeku kao jedinki nesebično pruža svaku zaštitu, daje šansu, vjeruje mu, a za uzvat on je za nju spreman i život položiti. U nadi da sam makar do nekle približio suštinu realnog poimanja pojma domovine, ostaje da svaki pojedinac, slijedeći sopstvena osjećanja prema zemlji koja ga je iznjedrila, iznađe pravi odgovor. Ali jedno je sasvim tačno, tj. da svaka odnarođena vlast u dugom vrmenu njenog trajanja, posebno ona koja je zaboravila čovjeka, daje najbolji “doprinos” da tražeći svoju domovinu, svako od nas, pritom ostajući bez svoga tla i nade, gleda – negdje tamo daleko, daleko gdje tuđe sunce grije.


Knjiški, riječ domovina označava odnos ili vezu između ljudi i porostora. Ako se okolnosti mijenjaju, istorijsko-geografski parametri se takođe mogu mijenjati. Zbog toga, pojam domovina, intimistički se često može odnositi na određeno područje, krajolik, selo, grad, narod, jezik pa čak i vjeroispovjest. U osnovi, domovinom se ne mora smatrati čak ni određeno mjesto, već taj pojam u sebi može sadržati cjelinu okolnosti u kojima određena osoba odrasta, pritom stvarajući jednu neobjašnjivu simbiozu između čovjeka i prostora koji ga je učinio takvim kakav on jeste.

Iako bi ovakav pristup trebalo da označava konstante o pojmu domovine, današnje vrijeme a posebno onaj realni život kojim živimo, ozbiljno nas stavlja pred dilemom da li zbog svojevrsnog socio-hendikepa, čovjek uistinu može da živi i bez domovine. Znam da je apartrid, lice bez državljanstva, ali čak i on u nekom smislu mora imati domovinu. Nekada je to samo podatak iz lične isprave o tome gdje je rodjen, jezik kojime se služi pa čak i rasa kojoj pripada ili boja kože u kakvoj je rođen. Ako mu sve to ne ispunjava kriterije sa početka ove priče, pitamo se šta to u stvari beše njegova domovina? Najprije, to je ona zemlja, grad, mjesto, pa čak i poslovođa ili komšija koji mu život znači. Možda, njegov zamišljeni odnos prema onome što ga životno ili pak pretežno vezuje za odredeni prostor, i ako ga tako ne zove, je u stvari ono što bez dileme on može smatrati domovinom.

Bez pretenzija da se bavimo sociološko-pravnim teorijama, ali u namjeri da kako – tako dodjemo do što jasnijeg ili životnijeg odgovora na pitanje – šta je to u stvari domovina, a sve u namjeri da temu spusitimo na realno tlo, poslužićemo se zamišljenim razgovorom sa tri isto tako zamišljena čovjeka.

Ako bi kojim slučajem, ali zavisno gdje, sreli Bihorca, Gusinjca ili pak Rožajca i pitali svakoga od njih, šta smatra svojom domovinom, dobili bi veoma zbunjujuće odgovore: Od onoga što mu je otac rođen u Gusinju a on u Bruklinu, u Gusinju bi dobili odgovor da mu je Amerika domovina, ali isto to ako bi ga pitali u Bruklinu, njegova domovina bi bilo Gusinje. Petnjičanin rođen u Luksemburgu, u Petnjici bi nas razložno uvjeravao da mu je Luksembrg a u Luksemburgu, da mu je Petnjica domovina. Kada je riječ o Rožajcu, stvar je nešto složenija i značajno realističnija.

Zbog nepravde, ali isto tako valjda i istorijske anateme, za mnoge iz domovine Crne Gore, i ako on to uistinu nije, Rožajac je “Turčin”. Ako pođeš u Istambul i tamo potražiš bivšeg Rožajca, kome je, valjda zbog što brže asimilacije, administrativno oduzeto i dato drugo prezime, koji se izgonom ili “svojom voljom”, tamo našao da živi i umre, dobićeš odgovor da je on muhadžer (stranac) i tamo i ovamo. Ali i ako je odavno tamo gdje je vremenom dobio čak i praunuke, na svadbi praunuka, po svemu što se tu i kako događa, osjetićeš se kao da si u Rožajama. Šta je sad tu njegova domovina, skoro da se razuman odgovor ne može dobiti. Po svemu sudeći, za one starije, domovina je ono što su ostavili, za mlađe ono čemu životno nijesu srasli, ili pak u zbilji za sve njih ni jedno ni drugo.


Nije zabilježeno da je igdje na svijetu ko podigao spomenik državi, ali kada bi se to moglo a trebalo bi u ovom slučaju da može, u centru Rožaja bi valjalo podići spomenik državi Njemačkoj – bio bi to svojevrsni gest zahvalnosti koji bi se morao poštovati.


Negdje od početka sedamdesetih prošloga vijeka, ili od vremena kada se u Rožajama osjetno sve teže i teže živjelo, preko državno-zavodskih službi a kasnije dovijajući se kako se znalo i umelo, čak šta više i brakovima koji to uistinu nisu, za mlade Rožajce, Njemačka je postala i sve ove godine ostala obećana zemlja. Interesantan ali istinit je podatak lokalne Western-Union agencije, (to je najskuplji način prenosa novca) koja kako kaže još uvijek nije evidentirala skoro nijednu novčanu pošiljku iz Turske, ali kada je riječ o Njemačkoj, podatak govori, da svake godine u Rožaje pristigne preko dva miliona eura. Praktično ispostavlja se, da Rožajac, bilo onaj što je natjeran da ode ili onaj što je ostao, plaća staru i tešku tursku mjenicu bez pokrića. Snabdjeveni udžbeničkim znanjem o “satanističkoj” ratnoj Njemačkoj, odlazeći u Njemačku zbog potreba rada, nailalzili su na onu drugu Vilibrantsku Njemčaku koja se pretvorila u zemlju majku i zemlju izvora života, ali ne samo Rožajcima već i svima koji su zbog hljeba krenuli na neizvjesni put. U znak zahvalnosti ili za uzvrat, svi oni, mukotrpno su gradili svoje povjerenje a s godinama, sticanjem porodica i prihvatanjem načina življenja, postajali su dio društva zemlje koja im je dala životnu šansu. Bez sumnje, svako od njih ima svoju životnu priču a u svima, sadržan je jedinstven odgovor – Njemačka je nesebično i na najbolji način, dajući im mogućnost da rade i zarade, nesebično pomogla ljude ovih prostora. Tako postajući isitnskom domovinom nebrojenih ljudi, i ako oni svoje domovinske emocije cijepaju na dvije polovine – onu koja ih je izrodila ali i “izdala” i onu stečenu, koja im je pružila sve što na suprot u zemlji svog porijekla, nijesu mogli imati pa da su živjeli i tri života.

Neodoljivo, trebalo bi, da je domovina ono mjesto ili država koja čovjeku kao jedinki nesebično pruža svaku zaštitu, daje šansu, vjeruje mu, a za uzvat on je za nju spreman i život položiti. U nadi da sam makar do nekle približio suštinu realnog poimanja pojma domovine, ostaje da svaki pojedinac, slijedeći sopstvena osjećanja prema zemlji koja ga je iznjedrila, iznađe pravi odgovor. Ali jedno je sasvim tačno, tj. da svaka odnarođena vlast u dugom vrmenu njenog trajanja, posebno ona koja je zaboravila čovjeka, daje najbolji “doprinos” da tražeći svoju domovinu, svako od nas, pritom ostajući bez svoga tla i nade, gleda – negdje tamo daleko, daleko gdje tuđe sunce grije.

Nije zabilježeno da je igdje na svijetu ko podigao spomenik državi, ali kada bi se to moglo a trebalo bi u ovom slučaju da može, u centru Rožaja bi valjalo podići spomenik državi Njemačkoj – bio bi to svojevrsni gest zahvalnosti koji bi se morao poštovati.


Autor je advokat – izvršni dir. Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskh prava




Ostali prilozi:
» KAKO I S KIM GRADITI KOMŠIJSKE ODNOSE?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 25. July 2021 16:18
» ZA SVE NEGATORE GENOCIDA!
Elmedina Muftić | 24. July 2021 23:07
» ADIO INZKO - DOĐI NAM OPET
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 24. July 2021 22:29
» SLUČAJ LEPOSAVIĆ – PRAVDA JE SPORA ILI DOSTIŽNA
Nebojša Mrvaljević | 24. July 2021 22:19
» ZALOŽIMO SE ZA DOMOVINU JEDNAKIH LJUDI
Dr. Husein ef. Kavazović, reisu-l-ulema | 20. July 2021 07:20
» TREBA LI KOSOVO DA PRIZNA SRBIJU?
Čedomir Petrović | 20. July 2021 04:50
» UDRUŽENI PRIVREDNI KRIMINALNI PODUHVAT
Mr. Milan Jovičić | 15. July 2021 13:55
» VELIKOSRPSKE DVORSKE LUDE
Avdo Metjahić | 13. July 2021 18:47
» I KAMEN BI ZAPLAK’O
Aziz Hurem | 13. July 2021 16:32
» BRATSKO PISMO BOŠNJACIMA I BOŠNJAKINAMA MA GDJE BILI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. July 2021 12:42
» BOJKOT ZA NEGATORE GENOCIDA
Eset Muračević | 11. July 2021 12:33
» UZ SREBRENIČKI 11. JULI: NIKAD VIŠE GENOCID!!!
Šukrija Meholjić | 10. July 2021 17:32
» GENOCID U SREBRENICI SLIKA JE SVIJETA NA KRAJU DVADESETOG STOLJEĆA
Dr. Husein ef. Kavazović, reisu-l-ulema | 09. July 2021 17:44
» PUN MJESEC IZNAD BOSNE
Ibro Suhopoljac | 09. July 2021 17:34
» ŠERBO RASTODER NIJE NEUK ČOVJEK
Šemso Agović | 24. June 2021 13:57
Ostali prilozi istog autora:
» JUSTICIJA TE ZOVE
19. June 2021 12:42
» ZLOČINI BEZ KAZNI
08. June 2021 03:08
» „TAMO NAS NEMA A OVDJE NISMO“
28. December 2018 15:24
» HLJEB
17. May 2017 14:19
» KACUBERSKI "FRONT"
08. May 2017 15:54
» ZLOČIN IZ INFERIORNOSTI
10. June 2015 17:58
» SJEĆANJE NA ŠTRBAČKE žRTVE
01. March 2015 00:54
» ZAČARANI KRUG
09. February 2015 17:35
» "PRAVDA JE ZADOVOLJENA"
06. November 2014 19:01
» PREDUGO TRAJA OVA NOĆ
18. November 2013 02:24
» HISTORIJSKO RASKRŠĆE
10. March 2013 16:47