Akademik dr. Ferid Muhić i rah. Isnam Taljić A tvoj živi plamen bila ja vatra književnosti, ona vatra u kojoj ne samo da knjige ne gore, nego koja misao i riječi pretapa u tečno zlato i izliva u kalupe književnosti. Mnoge si Ti kalupe ispunio tečnim zlatom svog književnog talenta, Isname Taljiću, prijatelju od davnina, mnoge si zbirke i romane izlio iz tih kalupa. Za podosta od njih (ja bih rekao za neke od najboljih Tvojih romana), udostojio si me velikom čašću prijedlogom da za njih napišem predgovor ili pogovor. Uvijek si mi slao već prvu verziju rukopisa, gdje god se ja zatekao: u Kuala Lumpur, u Singapur, u New York, najčešće pak u Skopje. Time si, nesebičan kakav si oduvijek bio, i mene, skrušenog i smjernog, uključio u svoju hediju koju si uvakufio Bosni i Bošnjacima.

Otišao si, ali ne ode gluho, Isname Taljiću! Ne ode kao fukara, već ode kao beg i dobrotvor! Ne ostavi ni svoju Bosnu ni svoje Bošnjake praznih ruku! Uvakufio si im svoju hediju, Isname! A velika je i obilata, raskošna i dragocjena Tvoja hedija, toliko velika da se nikada neće moći poharčiti. Vazda će biti neophodna, uvijek će od nje biti hasne svim Bošnjacima. Velika je to hedija, sve ono što si napisao, sva ta moćna književna rijeka što je iz Tebe izvirala kao što si i ti bio veliki čovjek i veliki pisac, književnik najvećeg formata. Sada si uvakufio i svoje djelo i sebe, ostavio na amanet Bošnjacima i Bosni. Onakav kakav si bio za života – plemenit, odmjeren i mudar, uvijek ćeš ostati u srcima prijatelja i svih koji su te upoznali. I tvoje djelo će biti promovisano u sam vrh književnosti na bosanskom jeziku, ako ne od svih, ono svakako u antologijama kritičara koji - iako nešto znaju o književnosti - ipak sude po savjesti!

Sreo sam tvoje ime prije nego tebe: u ratnom “Ljiljanu“, 1993. godine. Upoznali smo se, i odmah prepoznali, već prvi put, kao prijatelji od davnina, u Ljubljani, gdje je tada bila Redakcija kultnog nacionalnog sedmičnika“Ljiljana“, na promociji moje knjige Dim ugarka snova. Eno nas, na unutrašnjoj korici te knjige, fotografisani zajedno, Ti sa Tvojim brkovima i francuskom kapom, isti onakav kakav si ostao do našeg posljednjeg susreta. Od tada smo se više puta a opet rijetko (nikad dosta susreta sa prijateljima!), viđali u Sarajevu i na nekoliko promocija u Bosni, uvijek radosni što se vidimo. I do našeg posljednjeg susreta ti si ostao uvijek isti. I po izgledu i po držanju, i po tabijatu, i po uvjerenjima. Koliko su se mnogo promijenili ljudi – stotine i stotine onih koje sam mislio da znam! Kako su se lahko odrekli svojih prijatelja, koliko su jednostavno promijenili i svoja uvjerenja i svoje ideale – a ti se nisi odrekao ni svojih brkova ni svoje francuske kape! Stamen i istrajan, nepokolebljiv i suveren u svom integritetu, odolijevao si svim pritiscima – vjeran Bosni, pravi Bošnjak - tvrd kao “kremen-kamen gdje stanuje živi plamen“, što bi rekao tvoj davno preminuli brat po peru, pjesnik Branko Radičević.

A tvoj živi plamen bila ja vatra književnosti, ona vatra u kojoj ne samo da knjige ne gore, nego koja misao i riječi pretapa u tečno zlato i izliva u kalupe književnosti. Mnoge si Ti kalupe ispunio tečnim zlatom svog književnog talenta, Isname Taljiću, prijatelju od davnina, mnoge si zbirke i romane izlio iz tih kalupa. Za podosta od njih (ja bih rekao za neke od najboljih Tvojih romana), udostojio si me velikom čašću prijedlogom da za njih napišem predgovor ili pogovor. Uvijek si mi slao već prvu verziju rukopisa, gdje god se ja zatekao: u Kuala Lumpur, u Singapur, u New York, najčešće pak u Skopje. Time si, nesebičan kakav si oduvijek bio, i mene, skrušenog i smjernog, uključio u svoju hediju koju si uvakufio Bosni i Bošnjacima.

A da bih podsjetio na to koliko si bogatstvo uvakufio, šta je sve sabrano u tvojoj hediji Bosni i Bošnjacima, navešću jedan dio iz spiska onoga što si nam ostavio za sobom. U moje ime, Isname Taljiću, izražavam ti najdublje poštovanje. Neka te Allah nagradi najljepšom nagradom! Ti učini ono što je trebalo. Red je na nama da ti se odužimo poštovanjem tvog velikog i dragocjenog poklona koji si nam ostavio u amanet.

Izvod iz književnog opusa Isnama Taljića:

Književne nagrade: Jedini tri puta dobio prvu nagradu na najeminentnijem natječaju za pripovijetku u bivšoj Jugoslaviji i samostalnoj Bosni Hercegovini «Zija Dizdarević» (1983., 1986. i 2001.). Najnagrađivaniji bh. književnik na natječajima za kratku priču i pripovijetku (nagrade “Oslobođenja“, „Prosvjetnog lista“, „Lovačkog lista“, „Arene“, „Fronta slobode“, Matice iseljenika SRBiH, „Zadrugara“, „Natrona“ – Maglaj, „Graditelja“ – Brčko), prva nagrada za pripovijetku „Stazama djetinjstva“, Bosanska Krupa (2010.). Uz rat dobio prvu nagradu na Velikom natječaju za pripovijetku Visokog komiteta za pomoć Bosni i Hercegovini (1995.), prvu nagradu za pripovijetku na Bošnjaci.Net internacionalnim književnim natječajima: Književna nagrada «Srebrenica« (New York) i BIC «Behar» (Grand Rapids, Michigan, USA), 2007. Nagrada «Hasan Kaimija» za roman «Tajna knjiga Endelusa« za knjigu objavljenu 2006. Za knjigu «Opet ćemo se sresti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni» dobio nagradu „Ajvatovica“ (2013.) i nagradu iz fondacije “Muradif Ćato“ (2014.).

Isnam Taljić sa svojim djelima koja je ostavio Bosni i Bošnjacima

Objavljene knjige: «Progonjenik i bogorodica», roman, Sarajevo, 1984., «Noć bez zore», pripovijetke, Tuzla, 1985., «Čovjek koji popravlja vrijeme», reportaže, Vlasenica, 1985., «Sezonac, roman, Sarajevo, 1988., «Drvored srebrenih nevjesta», pripovijetke, Sarajevo, 1989., «Množina crvenih snovanja», roman, Banja Luka, 1989., «Nema nama života bez Bosne», pripovijetke, Ljubljana, 1993., «Tigar», roman, Ljubljana, 1994., «Muhadžiri», pripovijetke, Ljubljana, 1994., «Roman o Srebrenici», roman, Bihać, 1998., «Put iz Mekke», roman, Sarajevo, 2001., «Roman o Srebrenici», drugo izdanje, Sarajevo, 2002., «Kuća na Drini», roman/pripovijetke, Sarajevo, 2003., «Prusac i Ajvatovica, priče za djecu, Sarajevo, 2003., «Vjetrometina», roman, Sarajevo, 2004., «The story of Srebrenica – A novel about the war in Bosnia», Kuala Lumpur, Malezija, 2004. «Roman o Srebrenici», treće izdanje, Sarajevo, 2005., «Najveće priče», pripovijetke, Sarajevo 2005., «Roman o Srebrenici», četvrto izdanje, Sarajevo, 2005., «Roman o Srebrenici», na slovenskom jeziku, Ljubljana, 2005., «Tajna knjiga Endelusa», roman, Sarajevo, 2006., «Najveće priče», drugo izdanje, Sarajevo 2006., «Tajna knjiga Endelusa», drugo izdanje, Sarajevo, 2006., «The story of Srebrenica – A novel about the war in Bosnia», na engleskom jeziku, Kairo/Aleksandrija, 2006., «Srebrenitsan'in öyküsü», na turskom jeziku, Istanbul, 2007., «Roman o Srebrenici», peto izdanje, Sarajevo, 2007., «Putovanje s oblakom», priče za djecu, Sarajevo, 2007., «Roman o Srebrenici», šesto izdanje, Sarajevo, 2007., «Brdo Svjetlosti», roman, Sarajevo, 2008., «Brdo Svjetlosti», drugo izdanje, Sarajevo, 2008., «Roman o Srebrenici», na arapskom jeziku, Kairo/Aleksandrija, 2009., «Sablja šejha Hasana Kaimije – Put iz Mekke», drugo izdanje, Sarajevo, 2009., «Srebrenica – Najtanja nit na Ovome svijetu», pripovijetka na bosanskom, arapskom, turskom, perzijskom, slovenskom, hrvatskom, makedonskom, mađarskom, engleskom i slovenskom jeziku, Sarajevo, 2009., «Sezona lova na sokolove», novela, Sarajevo, 2010., «S Kapetanom Vidrom na Šarenoj rijeci», Sarajevo, 2011., «The story of Srebrenica – A novel about the war in Bosnia», na engleskom jeziku, Sarajevo, 2011., «Opet ćemo se sresti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni», roman, drugo izdanje, 2012. «Opet ćemo se sresti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni», roman, treće izdanje, 2013. «Opet ćemo se sresti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni», roman, treće izdanje, 2013. «Tajna knjiga Endelusa», roman, treće izdanje, Sarajevo, 2014., „Božiji Poslanik iz Mekke“, roman, Sarajevo, 2014.