Hodža Mulla Agan Kojića je rođen 1892. godine u selu Prnjavor iznad Plava od oca Ferhata (Ferhat je Bećov, a Bećo Ferhata Fejzovoga) Kojića. Ferhat je imao osam sinova od tri žene, i to: od Nurke Medunjanin su Bećo i Bejto; od Šeće Medunjanin su Šeljko, Agan i Fejzo i od Šeće Redžematović su Ramadan, Ejup i Amir.

Mulla Agan je bio oženjen sa Šemom Omeragić. Šemina majka Suma je bila kćerka Mulla Jaha Musića. Od poroda ostavio je samo jednu kćerku, Hajriju-Hajku, koja je imala četiri godine kada je ubijen. Hajka je bila udata za Ahmeta (Islambegovoga) Redžepagića iz Plava. Umrla je u Skoplju 2007. godine. Hajkini i Ahmetovi sinovi su Dževdet, Agan, Hamid i Halil. Žive u Skoplju.

*****
Napomena: Na mezaru Mulla Agana stoji da je rođen 1885. godine, mada na osnovu upoređivanja svih dostupnih podataka i upoređivanjem pojedinih poznatih datuma iz historije života Mulla Agana, došao sam do zaključka a sa čime se slažu i njegovi današnji potomci, da je tačniji i vjerovatniji datum njegovog rođenja 1892. godina.

*****
Mulla Agan Kojić u narodu je važio za umnog, humanog i hrabrog čovjeka. Potiče iz čestite plavske porodice Kojića, koja je bila cijenjena po odvažnosti i hrabrosti. Prvo je završio Mekteb (mekteb ili mejtep je riječ arapskog porijekla i označava mjesto gdje se stiče osnovno obrazovanje. Učitelji u ovim školama su bili obično lokalne hodže, odnosno imami. U mekteb se počinjalo sa 7 godina, a sa 13-15 godina se dobijalo priznanje o sticanju osnovnog obrazovanja) a zatim se nastavilo školovanje na medresi u Đakovici. (Viša škola medresa imala je status današnje gimnazije.

Medresa (arap.) znači doslovno „mjesto podučavanja“, „škola“. U užem smislu, pojam označava vrstu islamske visoke škole. Nalazile su se neposredno uz džamiju, a podizane su kao zadužbina (vakuf). Među medresama je postojala razlika u stepenima.

Prije odlaska u komite bio je imam u Plavu. Od 1919. godine pa do smrti bio je u komiti. Bio je vođa komitske čete koje je djelovala na planinama oko Plava. Povezivao je komitske grupe sa prostora Sandžaka sa komitskim pokretom na Kosovu. Bio je član Kosovskog komiteta. Ubijen je 30.08.1929. godine u organizaciji policije iz Plava i Peći, na katunu Pojan, na planini Silbices, oblast Tropoja u Sjevernoj Albaniji.

*****
Svako vrijeme u plavsko-gusinjskoj krajini obilježili su istaknuti prvaci tog vremena a vrijeme između dva svjetska rata obilježio je jedan relativno mlad hodža Mulla Agan Kojić sa svojom komitskom grupom. Da se radilo o hrabrom, odvažnom, poštovanom i nadasve velikom junaku toga vremena može se zaključiti upravo po tome što je narod njega izabrao za svog vođu i slijedio ga u borbi za slobodu palvsko-gusinjskog naroda u vremenu između dva svjetska rata, koje je bilo najteže vrijeme u historiji naroda ovog kraja. Mulla Agan je nakon ubistva Ismaila-Smake Nikočevića u Albaniji 25.10.1919. godine u organizaciji tajnih službi Kraljevine SHS, postao vođa komitskog pokreta i zaštitnik naroda plavsko-gusinjske krajine. Naime, Smakino ubistvo je podstaklo većinu ljudi ovog kraja da se ne vraćaju iz izbjeglištva u Albaniji, gdje su se sklonili nakon februarskog masakra u Plavu 1919. godine. Tada je za 3-4 dana ubijeno oko 450 plavske nejači većinom staraca, žena i djece koji nisu mogli da se sklone pred masakrom srpske vojske kojom je komandovao Kosta Pećanac (kasnije poznati četnički komandant). Da naglasimo, ovaj zločin srpske vojske u plavsko-gusinjskom kraju 1919. godine nad Bošnjacima i Albancima historičari bilježe da se radi o genocidu. U istom kraju nad istim narodom u razmaku samo šest-sedam godina (1912/13.), crnogorska vojska pod naredbom kralja Nikole počinila genocid.
Da se vratimo događajima nakon ubistva čuvenog Smake, tada je iz logora u selu Barbaluš blizu Skadra, gdje su bili smješteni, jedan dio našeg naroda je ostao u Albaniji, dok je drugi - ko je imao novca dio otišao za Tursku.

Dobar dio ljudi sposobnih za pušku i hrabrih je otišlo u kačake koje je predvodio Mulla Agan Kojić sve do svoje pogibije. O kakvom se junaku radilo i kakav je strah država imala od njega i njegove družine najbolje govori podatak da i dan danas zvanične vlasti drže u tajnosti na koliko je bila ucijenjena njegova glava, ali se zna da je njegova glava bila procijenjena na ogromnu sumu novca i da su date velike pare za njegovo ubistvo.

Ipak treba znati da je Mulla Agana bio školovani hodža i da njegova misija nije bila ubijanje i pljačkanje nemuslimanskog življa, već upravo zaštita muslimanskog življa plavsko- gusinjske krajine od nenarodnog i po zlu čuvenog režima toga doba. Njemu ili njegovim saborcima nije pripisano nijedno neljudsko ili podmuklo ubistvo, već ako je bilo a bilo je ubistava i sa njihove strane ali samo u okršajima sa vojskom, žandarmima ili plaćemim uhodama, koji su pokušavali da ih špijuniraju vlastima toga doba. Jer Mulla Agan je bio hoža i bojao se Allaha i kuranskog imeperativa: “…ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao… (Al-Ma’ida, 32).

Nastavit će se, insha'Allah!