ESMIN FRLJUČKAJ: Busali su se u junačka prsa da u staroj Crnoj Gori, đe je čast iznad svega, naše žene imaju posebno mjesto. Govorili su da su majke sinonim milosrđa, dok smo vodili ratove od Skadra do Dubrovnika, one su nam čuvale ognjišta, ovo je prilika da im se odužimo. U toj konstruisanoj komediji učešće je uzeo parlamentarac, Bošnjak po profesiji. Lijepo se verbalno izražava. Samostalno čita i piše po diktatu. Zaćutao je minut, da bi skrenuo pažnju na sebe (on to voli) zatim citirao Bugarija: "O ženo! Ti si polovica zajednice, zatim rodila si nam drugu polovicu, ti si doista cijela zajednica", i sjeo. Kada su prošli izbori, ovi lažni predstavnici naroda našli su stotine razloga da ga batališu.

Pita me brat iz Plava, a kod njih je pola dunjalučke mudrosti:

- Primjećuješ li, da kada se jedna laž ponavlja dugo, narod počinje da vjeruje? Ove riječi kao da je neko sa ovih prostora pisao.

- To su riječi Danila Kiša koji je proveo djetinstvo u Crnoj Gori, i dobro upoznao ovu pasju miljet. Ta misao ima svoj nastavak, i glasi: "Gdje svi lažu niko ne laže, gdje je sve laž, nista nije laž."

- Potrefio čovjek.

- Jeste, Crna Gora je opasana tom nečašću. Kada su na jednom istraživanju pitali studente ko je bio predsjednik Liberalnog saveza (bili protiv rata, prvi zagovarali suverenost), skoro svi su odgovorili Milo Đukanović. Malkom X je rekao: “Ako ne budete veoma oprezni, mediji će vas natjerati da mrzite ljude koji su potlačeni i da volite njihove tlačitelje."

- Zakon koji su izglasali da žene sa troje i više djece sa 15 godina javljanja na biro primaju neku vrstu pomoći završi neslavno i to glasovima bošnjačkih parlamentaraca.



- Ukinuše ga đubrad ekspresno. Prepali se muslimani da ne zafali Milu, njihovom duhovnom ocu. Zakokodakali redom: “Budžet, budžet, budžet!”. Pored svih miliona, ciklona koji su prošli ovom besudnom zemljom, to je jedini novac koji je pošao u prave ruke, majčine.

Taj zakon je jednoglasno usvojen prije parlamentarnih izbora. Busali su se u junačka prsa da u staroj Crnoj Gori, đe je čast iznad svega, naše žene imaju posebno mjesto. Govorili su da su majke sinonim milosrđa, dok smo vodili ratove od Skadra do Dubrovnika, one su nam čuvale ognjišta, ovo je prilika da im se odužimo. U toj konstruisanoj komediji učešće je uzeo parlamentarac, Bošnjak po profesiji. Lijepo se verbalno izražava. Samostalno čita i piše po diktatu. Zaćutao je minut, da bi skrenuo pažnju na sebe (on to voli) zatim citirao Bugarija:
"O ženo! Ti si polovica zajednice, zatim rodila si nam drugu polovicu, ti si doista cijela zajednica", i sjeo.
Kada su prošli izbori, ovi lažni predstavnici naroda našli su stotine razloga da ga batališu.

- Je li moguće da se niko ne nađe da...

- Malobrojnima koji su se pobunili, Milo je preko savjetnika za bezbjednost poručio: "U zemlji u kojoj je jedini poslodavac država, opozicija znači sporo umiranje. Stari princip - ko ne radi neće jesti zamijenjenjen je novim: ko ne posluša neće jesti."

- Kažu da su se preračunali i da je to veliki namet za državu.
- Lažinjaju, oni drugo i ne znaju. Te bi pare ionako uzeo neko iz porodice Đukanović ili njegove družine. Sad nam je na nejaka pleća i sina natovario. Čim je Blažo napunio 18 godina, tata mu obezbijedio koncesiju na trideset godina da gradi male hidroelektrane. Kumu je dao sječu šuma, a drugom izvorišta vode. Još se sprdaju kako su ti projekti od velikog značaja za državu i da porez ne moraju plaćati.

- Mogu li nešto Marković i ova nova vlada da urade? Krenuli su u ozbiljne projekte...



- Nova - stara vlada se sastoji od hulja koje se prilagođavaju; to su slijepi poslušnici svojih nalogodavaca. To je vlada koja se za 41 kilometar auto-puta zadužila milijardu. U okruženju kilometar košta sedam miliona, kod nas četiri puta više. Ljudi u sjenci koji su gurali taj projekat uzeli su 200 miliona na startu.
Zar nijesu te prodane duše nacionalno dobro - elektroprivredu prodali i sav novac proslijedili Prvoj banci koja pripada, znate već kome?! Danas ta ista banka daje pozajmice vladi, ne bi li održala ovaj parazitski sistem koji jede svoju djecu.
Ti neprijatelji države su prodali četiri (jedina) hotela koje ima Podgorica za 2,5 miliona, da bi godinu poslije otkupili jedan od njih za osam miliona za potrebe MUP-a.
Pa eto, danas nijemo posmatraju rat između Škaljaraca i Kavčana (24 žrtve za tri godine) i tek kada su vođe utekle počeli su da prave racije po praznim kućama.

- Ideš li u džamiju?

- Idem.

- Naši imami sa minbera govore da je namaz snaga za dušu i tijelo, da su džamije odgojne, obrazovne, naučne institucije, da vjerske obaveze i dužnosti koje nam je Allah propisao izvršavamo bez prekida!

- Ne znam, brate, oni prilično dobro pripovijedaju, ali... Sufjan Servi r.a. kaže: "Znanje poziva na praksu; ako se taj poziv odbije - znanje odlazi."

Njih u Božjim kućama malo ili ni malo ne viđamo. Na džumu stvarno dođu, što jest jest. No, neshvatljivo je da su sve islamske manifestacije izmjestili u Hilton, Ramadu, Siti... Jedino kad dođe donatorska delegacija iz Emirata, Kuvajta, tada su prisutni i na ikindiji. Za taj svečani trenutak obuku najbolja odijela, formiraju odbor za doček, mujezini onaj sa najljepšim glasom. I za ramazan su dobro organizovani. Iftari su im gala.

- Kažu da su im male plate.

- Sprdaš li se to? Za period od desetak godina napravili su višespratnice, kupuju poslovne prostore, kola već ne znam koji put mijenjaju, pa da su bili u klanu Šarića za tako kratak period ne bi imali sve to.
Naš Učitelj je rekao: “Ništa nisu dva gladna vuka koja upadnu u stoku, nanoseći joj štetu, u odnosu na čovjeka koji teži ugledu i bogatstvu na račun vjere”.