MIRSAD DURATOVIĆ: Danas ništa na ovom mjestu zločina, osim bivših logoraša koji ga posjete jednom godišnje, ne podsjeća na stravičan zločin koji se ovdje događao, nema bodljikave žice, mitraljeskih gnijezda, stražarskih kućica, minskih polja ali nema ni spomen obilježja kao poruke i opomene budućim generacijama.

Najvažnija alatka etničkog čišćenja koje su provodile srpske civilne, vojne i policijske snage bio je koordinirani sistem sakupljanja nesrba i njihovo zatvaranje u koncentracione logore te konačno njihovo izbacivanje s teritorija koje su bile pod kontrolom bosanskih Srba.

U te svrhe formiran je 12.09.1991.godine i koncentracioni logor Manjača.

Riječ je o bivšem vojnom poligonu i kasarni JNA koji je 1991. godine pretvoren u koncentracioni logor a prvih 180 logoraša bili su hrvatski civili i vojnici dovedeni s prostora opština Slunj, Cetingrad, Korenica iz Hrvatske.

Formiranjem VRS, početkom aprila 1992. godine, ovaj logor prelazi pod komandu 1. Krajiškog korpusa kojim je komandovao Momir Talić. U junu 1992. za komandanta logora je imenovan Božidar Popović, penzionisani oficir JNA koji je ponovo aktiviran u VRS.

Funkciju komandira straže vršio je Predrag Kovačević-Špaga a komandira voda vojne policije Radomir Bojić.

Po zlodjelima u logoru Manjača posebno isticali Željko Bulatović-Bula, Siniša i Saša Malić, Mihajlo Golić, Alen Novaković, Aleksandar Bijelić, Mladen Kukurik-Zenga, Aleksandar Popović-Pop i Zoran Vlajić.

Među ispitivačima, koji su u logor Manjača dolazili iz SJB Sanski Most i Ključ, nalazili su se Branko Šobot, Mile Dobrijević-Mima, Dobrinko Stoinović, Zoran Despot, Duško Zorić, Tode Gajić, Željko Dagić, Željko Maričić - Stev.

U logoru Manjača bilo je zatvoreno oko 5 hiljada logoraša iz Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa, Kotor Varoša, Stare Gradiške, Grapske kod Doboja, Donjeg Vakufa, Šipova i Jajca.

7. jula 1992. u kamionima koji su zarobljene Bošnjake iz Sanskog Mosta deportovali u KZ Manjaču, ugušila su se 24 logoraša.

28. jula 1992. ubijen je profesor iz Ključa Omer Filipović. Ubili su ga premlaćivanjem.

06.augusta 1992. iz logora Omarske je u cilju prikrivanja zločina u ovom logoru 1503 logoraša prijedorske regije deportovana su u logor Manjača, a oko 1200 u logor Trnopolje.

07.augusta pred kapijom logora Manjača ubijeni su logoraši Omarske: Dedo Crnalić, Nezir Krak, Nihad Bašić, Said Babić, Jasmin Ališić, Samir Džafić...



Krajem augusta 1992.godine grupa maloljetnih, starih i bolesnih logoraša deportovana je sa dva autobusa u logor Trnopolje.

Međunarodni crveni krst je 14. novembra 1992.godine oslobodio i premjestio 755 logoraša u izbjeglički centar u Karlovac (Hrvatska);

13.decembra srpske vlasti deportuju 531 logoraša u logor Batkovići kod Bijeljine;

14. decembra još 1,009 logoraša je evakuirano u Karlovac;

16.decembra 1,001 logoraš te dva dana nakon toga;

18. decembra 1992.godine preostala 426 logoraš i logor je privremeno zatvoren.

U drugoj polovini 1995.godine ponovo je na kratko otvoren i u njemu su držani zarobljeni pripadnici ABiH.

Danas ništa na ovom mjestu zločina, osim bivših logoraša koji ga posjete jednom godišnje, ne podsjeća na stravičan zločin koji se ovdje događao, nema bodljikave žice, mitraljeskih gnijezda, stražarskih kućica, minskih polja ali nema ni spomen obilježja kao poruke i opomene budućim generacijama.

---

Autor je predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor 92”